Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 26. juli 2019. gregorijanske godine, odnosno 23. zul-kade 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَوْفُوا بِالْعُقُودِ ۚ أُحِلَّتْ لَكُم بَهِيمَةُ الْأَنْعَامِ إِلَّا مَا يُتْلَىٰ عَلَيْكُمْ غَيْرَ مُحِلِّي الصَّيْدِ وَأَنتُمْ حُرُمٌ ۗ إِنَّ اللَّهَ يَحْكُمُ مَا يُرِيدُ
“O vjernici, ispunjvajte ugovore! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti; dok obrede hadždža obavljate, nije vam dozvoljeno loviti. Usitinu, Allah propisuje što On hoće.” (El-Maide, 1.)
Nakkaš prenosi da su sljedbenici El-Kindija tražili od njega da im napiše knjigu koja će biti poput Kur’ana. On je pristao na taj izazov, pa se zatvorio u kuću i dugo nije izlazio. Kada je napokon izašao, rekao im je: “Allaha mi, ja to ne mogu, a ne može niko drugi. Otvorio sam Mushaf i prvo što sam pročitao bio je početak sure El-Maide. Njen prvi ajet govori o ispunjvanju ugovora, zabranjuje njihovo kršenje, dozvoljava stvari općenito, zatim izuzima ono što je zabranjeno, onda govori o Allahovoj dž.š. moći i mudrosti i to sve u dva reda. Ljudima treba da napišu tomove kako bi prenijeli toliko značenja.”
Draga braćo, kao što vidite ovaj prvi ajet sure El-Maide je vrhunac rječitosti, jer u sebi nosi ogroman broj pouka, poruka i značenja, a sadrži veoma mali broj riječi.
Cijeneći vaše vrijeme i imajući u vidu Allahovu naredbu nama da se nakon džume-namaza raziđemo kako bi pošteno radili i zradili, i tako prehranili sebe i svoju porodicu, i donijeli boljitak svojoj zajednici, danas ćemo govoriti o samo tri pouke ovog ajeta.
- “O vjernici, ispunjavajte ugovore!”
Prvi i najvažniji ugovor koji vjernik treba ispuniti jeste onaj ugovor, ono obećanje, koji je sklopio sa Uzvišenim Allahom dž.š.
Uzvišeni kaže: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’(El-E’araf, 172.)
Draga braćo, naše svjedočenje da je Allah naš Gospodar, ne podrzumijeva puko izgovaranje ovih riječi, već pored izgovora ove riječi treba i potvrditi, a potvrdit ćemo tako što ćemo izvršavati Allahove naredbe, a kloniti se Allahovih zabrana.
Drugi ugovor koji vjernik treba ispuniti jeste ugovor, obećanje, sa samim sobom. Koliko puta smo čuli ljude koji kažu: Ako mi Allah podari zdravlje, počet ću klanjati, ako mi da imetak počet ću dijeliti, ako mi Allah da poziciju bit ću pravedan i koristan, ako mi Allah da ono ili ovo, uradt ću to i to? I kad sve to dobiju na svoje obećanje zaborave.
Draga braćo, ako smo se zavjetovali, ispunimo dati zavjet, datu riječ, jer poslovica kaže: “Čovjek se veže za riječ, a vo za rogove.” Normalan čovjek, čovjek vjernik, neće proturječiti samom sebi. Kada nešto kaže to i ispuni, bez obzira na posljedice. To su ljudi u pravom smislu te riječi. Da li ćemo ja i ti brate biti ljudi ili nešto drugo, zavisi od našeg odnosa prema datom obećanju.
Treći ugovor koji vjernik treba ispuniti jeste ugovor , obećanje, sklopljen sa drugim ljudima. Koliko je bitno ispuniti dato obećanje najbolje nama kazuje sljedeći primjer. Naime, prilikom Bitke na Bedru dvojica ashaba su se kasnije priključila muslimanskoj vojsci, pa ih je Poslanik a.s. upitao na koji način su prošli pored neprijateljske vojske. Odgovorili su da su dali riječ, zavjetovali se uz spomen Stvoritelja, da se neće boriti protiv njih, već da idu u Medinu. Nakon ovoga Poslanik a.s. bez obzira što je bio u teškoj situaciji, nedostajalo mu je ratnika, naređuje ovoj dvojici da nesmiju učestvovati u bitki, već da moraju ispuniti dato obećanje.
Braćo, ono što razlikuje napredna društva, od onih koji to nisu, jeste ispunjavanje ugovora i datih obećanja.
Allah dž.š. kaže: “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Er-Ra’d, 13.)
- “Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti.”
Osnovni princip u islamu jeste da je sve dozvoljeno, halal,, osim onoga što je zabranjeno Kur’anom i sunnetom.
Allah dž.š. kaže: „O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate! On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je. Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenjuju za nešto što malo vrijedi – oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do ono što će ih u vatru dovesti; na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti – njih čeka patnja nesnosna.“ (El-Beqare, 172-174.)
Kako ne bi nabarajali sve životinje koje su dozvoljene i zabranjene, u nastavku hutbe ćemo navesti samo načelne odredbe:
1. Dozvoljene su sve vodene životinje, osim onih koje su otrovne i onih koje žive i na kopnu i u vodi (kao što su žabe, zmije, krokodili i sl.),
2. Dozvoljene su sve vrste ptica, osim grabljivica, kao što je orao, jastreb, soko, kobac, lešinar i sl.
3. Dozvoljene su sve vrste domaće peradi.
4. Dozvoljene su sve vrste goveda i brava (ovce i koze).
5. Zabranjeno je konzumirati proizvode od svinje i domaćih magaraca, dok je konjsko meso po hanefijskom mezhebu pokuđeno jesti.
6. Dozvoljena je divljač koja se hrani biljnom hranom. Zabranjene su sve vrste zvijeri koje se hrane drugim životinjama.
7. Zabranjeno je jesti genetski modificiranu hranu. Genestki modificirana hrana ne može dobiti halal certifikat, zabog toga je veoma bitno da kao muslimani koristimo samo one proizvode koje na sebi imaju oznaku halal certifikata.
- “Uistinu, Allah propisuje što On hoće.”
Draga braćo, islam ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu funkciju, bez ozira na njihovo materijalno stanje ili porijeklo, oduzima pravo da oni određuju šta je halal, a šta haram, jer samo Allah ima pravo nešto zabraniti ili dopustiti.
Tako se dešavalo da su neki veliki islamski učenjaci, unatač svojoj učenosti, izbjegavali donošenje suda o tome šta je halal, a šta haram, prebacujući problem sa jednog na drugog, u strahu da ne pogriješe i ne proglase halalom ono što je haram i obrnuto.
A danas? Danas možemo vidjeti ljude koji od znanja imaju samo nekoliko pročitanih hadisa i nekoliko preslušanih predavanja, pa čak ni Kur’an ne znaju učiti, ali “ubiše dersovima” šta je haram, a šta halal.
Allah dž.š. ovakvim i sličnim “sveznalicama” poručuje: “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine, neće uspjeti.” (En-Nahl, 116.)
A Muhammed a.s. kaže: “Ekstremisti će propasti! Ekstremisti će propasti! Ekstremisti će propasti!”
Gospodaru učini nas od onih koji će Tvoje pouke i poruke saslušati i u svakednovnom životu primijeniti. AMIN!!!