Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 28. juni 2019. gregorijanske godine, odnosno 25. ševval 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Kada je Musa ugledao vatru i prišao joj, primijetio je da gori u zelenom bodljikavom drvetu, i da što više vatra gori drvo se sve više zeleni, pa se začudio i stao. Drvo je bilo u podnožju brda. Tada Musa začu glas:
„O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj, da bih ti uvijek na umu bio! Čas oživljenja će sigurno doći, od svakog ga tajim, kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u njega onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.
A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?”
“Ovo je moj štap…kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.”
“Baci ga, o Musa!”, reče On. I on ga baci, kad on zmija koja mili. “Uzmi je i ne boj se…Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije. I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto znamenje drugo, da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda. Idi faraonu, jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”
“Gospodaru moj,” reče Musa, “učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga, da bi razumjeli govor moj, i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime, i učini drugom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili, i da bismo Te mnogo spominjali. Ti, uistinu, znaš za nas.”
“Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!”; reče On, “Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”
“Gospodaru naš,” rekoše oni, “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.”
“Ne bojte se!”; reče On, “Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim. Idite k njemu i recite: ‘Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!“ (Ta-ha, 9-36. 42-47.)
Nakon ovog razgovora Musa a.s. se vrati svojoj porodici i obavijesti ih o onome što mu se desilo i oni nastaviše put ka Egiptu, ali ne kao izgubljeni putnici, već kao neko ko tačno zna gdje ide i zašto ide.
Kada je Musa a.s. stigao iz Medjena u Egipat, prvo je otišao do svoje majke i brata Haruna. Zatekao ih je kako večeraju čorbu, pa je i on sa njima jeo. Zatim je rekao: „Harune, Allah je meni i tebi naredio da pozovemo faraona da samo Njega obožava, pa hajde sa mnom!“
Tako su njih dvojica otišli do faraonovih vrata, ali su ih našli zatvorenim. Tada je Musa a.s. rekao prisutnim vratarima i čuvarima da obavijeste faraona da mu je Allahov Poslanik pred vratima. Međutim, oni su mu se počeli ismijavati i izrugivati, ali bez obzira na svo to poniženje od strane vratara faraon ih primi u svoju palatu, i oni mu prenosoše riječi Gospodara svoga. Čuvši ove Musaove riječi faraon se uzoholi i sa riječima punim prezira i poniženja reče: „Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?…I uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?”
“Ja sam onda ono uradio nehotice”, reče (Musa a.s.), “a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio. A dobročinstvo koje mi prebacuješ, da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?”
“A ko je Gospodar svjetova?”; upita faraon.
“Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete”, odgovori on (Musa).
“Čujete li ?”; reče onima oko sebe faraon.
“Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka”, reče Musa.
“Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud”, reče faraon.
“Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate”, reče Musa.
A faraon reče: “Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!”
“Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?”; upita on.
“Pa daj ga, ako istinu govoriš!”; reče faraon.
I Musa baci štap svoj, kad on, zmija prava, a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali, bijela.
“Ovaj je zaista vješt čarobnjak”, reče glavešinama oko sebe faraon, “hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?”
“Ostavi njega i brata njegova!”, rekoše, “a u gradove pošalji da sakupljaju, sve čarobnjake vješte će ti dovesti.” (Eš-Šu’ara, 18-37.)
Ročište između Musa a.s. i čarobnjaka bi zakazano na dan praznika i to ujutro, što nije bio običaj za takva ročišta, kako bi svi prisutni dobro vidjeli šta se dešava.
I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše, a narodu bi rečeno: “Hoćete li se iskupiti, da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!”
A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: “Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?”
“Hoće”, odgovori on, “bićete tada sigurno meni najbliži.”
Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!”
I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!”
Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
Čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova!”
“Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!”; viknu faraon. “On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio, a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!”
“Ništa strašno!”; rekoše oni, “mi ćemo se Gospodaru svome vratiti. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.” (Eš-Šu’ara, 38-51.) „Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao muslimani umremo.“
Nakon ovih riječi faraon ih je razapeo i mučio sve do njihove smrti. Ujutro su bili čarobnjaci, a istog dana naveče su postali uzoriti šehidi!
Ovaj događaj se nimalo ne svidje faraonovim velikašima, pa oni rekoše faraonu: „Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?”
On reče: “Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima.” (El-E’araf,127.)
Šta se dalje dešavalo sa Musa a.s. i njegovim narodom ako Bog da sljedeći petak.