Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. juni 2019. gregorijanske godine, odnosno 18. ševval 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Nakon što je faraon odlučio testirati Musaa tako što će mu na jednoj tacni ponuditi slatko voće, a na drugoj vreli žar, Musa krenu svojom ručicom prema voću, ali jedan melek u trenu skrenu njegovu ruku prema žaru, tako da malo dijete umjesto voća uze žarku i ubaci je u usta, što mu nanese veliku bol. Vidjevši ovaj prizor faraon se umiri i odusta od svoje nakane da ubije Musaa. Ova vrela žarka je spasila Musaov život, ali mu je prema nekim kazivanjima nanijela trajne govorne posljedice, u smislu da je Musa u kasnijem životu imao otežan govor.
Allah podari Musau veliku snagu, znanje i mudrost, ali to nisu mogli primjetiti faraon i njegovi ljudi. Oni su ga i dalje smatrali glupakom zbog one žarke koju je stavio u usta kada je bio dijete.
Kada je postao mladić Musa je jednog dana izašao u šetnju kroz egipatske sokake. Nije imao nikakvu pratnju i nije bio bogato obučen što je bilo neubičajno za članove faraonove porodice. Tako šetajući on ugleda kako se tuku dva čovjeka. Jedan je bio Israilićanin, dok je drugi bio Egipćanin. Vidjevši Musaa Israilićanin ga pozva u pomoć, Musa pritrča i udari Egipćanina šakom, tako da ovaj pade kao pokošen. Musa shavti da je ubio čovjeka. Počeo se kajati zbog svog djela. Tu noć je Musa proveo u strahu da se ne otkrije njegovo ubistvo.
Sutradan Musa ponove izađe u sokak kad tamo opet onaj isti Israelićanin se tuče sa drugim Egipćaninom. Musa shavti da je taj čovjek prznica, shavti koliko je juče pogriješio, i kako bi ispravio grešku odluči bez obzira na svoje israelsko porijeklo sada pomoći Egipćaninu, ali onda ovaj drugi u tom trenutku povika: “O Mūsā, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš.” Tako svi saznaše da je Musa ubica onog Egipćanina.
Ova informacija dođe i do vlastodržaca i faraona, tako da oni odlučiše ubiti Musaa. Ali Allah je taj koji uvijek može spasiti svoga roba ako hoće. Tako Musau dotrča čovjek i reče: “O Mūsā,”; reče on, “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”
Bojeći se za svoj život Musa a.s. napusti Egipat i krenu prema Medjenu. Putovao je Musa danima prema Medjenu i kada stiže do medjenskih voda, gdje su pastiri pojili svoju stoku, on primijeti sa strane dvije lijepe djevojke, kako odbijaju svoju stoku od vode. On im priđe i upita ih za razlog, a one mu odgovoriše da one nesmiju prići od mladića, tako da one poje svoju stoku tek kada svi završe.
Neki mufessiri kažu da kada bi pastiri napojili svoju stoku, na otvor bunara bi stavili kamen koje one ne bi mogle podići, pa bi njih dvije došle i pojile svoju stoku iz onoga što je iza njih ostalo. Međutim tog dana Musa uze njihovu stoku i napoji ih. Djevojke sretne i zadovoljne ovim ishodom krenuše, kući, a Musa sav iscrpljen od putovanje sjede u hlad i zamoli Allaha: „Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!”
Te riječi ču jedna od djevojaka, pa brzo odoše kući i obavijestiše starog i iznemoglog oca o svemu tome, a njihov otac je bio Šuajb a.s. Čuvši sve to Šuajb a.s. reče jednoj od kćeri da ode po Musaa i da ga pozove njima u goste.
I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: “Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!” I kad mu on dođe i kaza mu šta je doživio, on reče: “Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!” “O oče moj,” reče jedna od njih, “uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.” Kada je to rekla otac je upita: „A otkud ti znaš da je takav?“ „On je podigao kamen kojeg kojeg ne može podići manje od deset ljudi, a kada smo išli ovamo, ja sam bila prošla ispred njega, pa mi je rekao da idem iza njega, i da mu kada dođemo do raskrsnice, bacanjem kamenčića pokažem put.“ “Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje”, reče Šuajb, “ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar.” “Neka bude tako između mene i tebe!”, reče Mūsā, “koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za ono što smo utanačili.”
Kada je Musa ispunio dogovoreni rok, on odluči da ode od Šuajba, pa reče svojoj ženi da zatraži od oca da joj da nešto stoke kako bi imali od čega živjeti. Prenosi se od Enesa ibn Malika da je rekao: “Kada je Allahov poslanik Musa podsjetio svoga prijatelja (Šuajba a.s.) na dogovoreni rok, prijatelj mu je rekao: “Koja god ovca ojanji janje drukčije boje nego što je njegova majka, uzmi ga sebi!” Musa se tada dosjetio, uzeo užad i stavio ih u vodu, pa su se ovce kad su ih ugledale poplašile i sve, osim jedne, te godine ojanjile šarenu janjad. Tako je Musa svu janjad od te godine uzeo sebi.”‘
I Musa krenu sa svojom porodicom i stokom put Egipta.
Tako jedne maračne i hladne noći oni zalutaše. Pa pošto shvatiše da su zalutali Musa odluči sa svojom porodicom da stane dok ne svane. Ali u jednom trenutku on ugleda svjetlo vatre koja se nalazila nedaleko od njih. I on krenu prema vatri da vidi da li je to spas za njih.
Šta je bila ta vatra i da li je ona bila spas za Musaa i njegovu porodicu ako Bog da sljedeći petak.