O kontroli reprodukcije ne može se govoriti odvojeno od institucije braka. Svrha braka je između ostalog ostvarivanje potomstva i zadovoljavanje prirodne potrebe čovjeka za seksom. Islam svojim sljedbenicima preporučuje brak, a zabranjujje celibat: „udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje, ako su siromašni Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (En-Nur, 32.)
Kontracepcija u islamskom pravu
Kontracepcija se može definisati kao poduzimanje određenih mjera kako bi se smanjila mogućnost rađanja djece. Ovo pitanje je sporno iz tog razloga što vodi neispunjenju jedne od osnovnih svrha braka, a to je rađanje potomstva.
Kur’an o kontracepciji
U Kur’anu ne postoji kategorička izjava o tome da li je dozvoljena ili zabranjena kontracepcija. Međutim, u njemu se osuđuje čedomorstvo tek rođenog djeteta: „Ne ubijajte svoju djecu iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh“ (El-Isra, 31.)
Iako neki islamski učenjaci ističu da ovaj ajet ukazuje na zabranu kontracepcije, ipak je očigledno da to nije tačno. Ovaj ajet zabranjuje zakopavanje i ubijanje već rođenog djeteta. Dakle, čedomorstvo predstavlja ubistvo već rođene djece, a to nije slučaj sa kontracepcijom. Naučno je ustanovljeno da jedan spermatozoid oplodi žensku jajnu ćelju. Na osnovu gornjeg stava ovo bi značilo da ostali spermatozoidi predstavljaju mrtvu djecu.
Neki islamski učenjaci ističu da Kur’an ukazuje na prirodnu kontrolu zatrudnjenja. Po njima to je očito iz sljedećeg kur’anskog ajeta: „Majke neka doje svoju djecu pune dvije godine.“ (El-Bekare, 233.) Dakle, žena nosi dijete 9 mjeseci, a doji ga 24 mjeseca. Zaključak je da minimalan razmaka između dvije trudnoće je 33 mjeseca. Dakle, taj period će se čuvati od trudnoće određenim kontraceptivnim metodama.
Drugi ističu da se u Kur’anu dopušta praksa AZLA (prekinuti spolni čin) u sljedćem ajetu: „Žene vaše su njive vaše i vi prilazite njivama svojim kako hoćete.“ (El-Bekare, 223.) Ebu Bekr El-Džessas ističe da je na ovakav način ovaj ajet razumio Ebu Hanife. Dans je prisutna praksa kod žena da izbjegavaju trudnoću ukoliko doje dijete. Ono što je očigledno je da Kur’an ništa konkretno ne govori o kotracepciji.
Hadis o kontracepciji
Kontraceptivna metoda koja se koristila za vrijeme Božijeg Poslanika, a.s., zove se AZL. Ova riječ je izvedena od arapskog glagola azele što znači rastaviti, razdvojiti, skloniti itd. U islamskoj terminologiji predstavlja kontraceptivnu metodu koja se sastoji u prekidanju spolnog čina.
Imam Ševakni je u svom djelu Nejlul evtar okupio sve hadise koji se tiču AZLA. Ebu Seid, r.a., prenosi: „Jevreji su rekli da je azl manje čedomorstvo. Pa je Muhammed, a.s., rekao: ‘Jevreji griješe, jer da je Allah htio nešto da stvori, niko Ga u tome ne bi mogao da spriječi.’“ Iz ovoga hadisa se razumije da je Muhammed, a.s., znao za paksu azla, te ju je dopustio. S tim da je uvijet da to bude uz dopuštenje supruge.
Mišljenje pet pravnih školi o azlu
Islamski učenjaci pet pravnih škola zauzeli su mišljenja na osnovi hadisa o azlu da je on dopušten (MUBAH). Međutim, taj čin je pokuđen s obzirom da uskraćuje supruzi puno seksualno zadovoljstvo, te da ima potomstvo.
- a) Hanefijska škola o azlu – Imam El-Kasani smatra nepoželjnim primjenu azla između supruga i supruge. To zbog toga što ona polaže pravo da ima dijete, a to joj se na taj način uskraćuje. Međutim, ukoliko se ova kontraceptivna metoda primjenjuje uz dopuštenje supruge, tada je dopuštena.
- b) Malikijska škola o azlu – Malik ibn Enes smatra da muž nema pravo primjeniti prekinuti spolni čin bez doopuštenja supruge.
- c) Šafijska škola o kontracepciji – Imam Neveni smatra da je prekinuti spolni čin zabranjen ukoliko nije uz saglasnost supruge. Ukoliko je ova kontracepcijska metoda primjenjena uz dopuštenje supruge tada ima stepen pokuđenog djela (mekruh).
- d) Hanbelijska škola o azlu – Ibn Kudame smatra da primjena prekinutog spolnog čina bez ikakvog razloga (dolilja) pokuđen čin, ali nije zabaranjen. Također, ističe da ga nebi trebalo primjenjivati bez dopuštenja supruge. Dakle, ovi propisi imaju za cilja da ženi osiguraju potomstvo i potpuni seksualni užitak.
- e) Džaferijska škola o azlu – Ima isti stav o ovom pitanju kao i ostale pravne škole. Međutim, ističu da žena može prilikom sklapanja braka pristati na prekinuti spolni odnos.
Prihvatljivi razlozi za prekinuti spolni čin
Muhammed, a.s., je rekao da se djela cijene prema namjeri. Dakle, ukoliko bi život supruge bio ugrožen trudnoćom ili oslabljen organizam u tim slučajevima bi bio dozvoljen azl. Pravilo nužde je prisutno u islamu tako da je zabranjeno konzumiranje svinjetine u normalnim okolnostima, ali je dozvoljeno u nuždi da bi se spasio život. Uzvišeni Allah kaže: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate.“ (El-Bekare, 185.)
Među, tradicionalnim učenjacima pitanjem prihvatljivih razloga za prekinuti spolni čin (azl) bavio se Imam Gazali. On smatra da je pravosnažno primjenjivati azl zbog ženinog zdravlja i zbog ekonomske situacije i velikog broja djece.
Od savremenih autora o prihvatljivim razlozima azla bavi se Ahmed Eš-Šarabavi iz Egipta. On navodi kao razloge za dozvolu azla:
- da se ženi omogući odmor između dvije trudnoće
- ako jedan ili oba roditelja posjeduju zaraznu bolest koja se može prenijeti na dijete
- da bi se očuvalo ženino zdravlje (dojilja)
- da su prihodi nedovoljni za izdržavanje više djece.
Abdul Fadl Muhsin Ibrahim ističe da finansijski razlozi nisu valjan razlog za kontracepcijske mjere. Smatra da sredstva iz Bejtul-mala moraju biti usmjerena u te svrhe ili će rodbina priteći u pomoć. Također, smatra za neosnovanim razlogom za azli i prevelik broj djece, zbog velike teškoće u odgoju i brizi.
Kontraceptivne metode
Prekinuti spolni čin (azl) bio je poznat u vrijeme Muhammeda, a.s., kao kontracepcijski čin. Međutim, napredovanjem medicine posebno u posljednje vrijeme osmišljene su razne kontracepcijske metode. Ove metode se mogu podijeliti:
- a) povratne (reverzibilne) i
- b) nepovratne (ireverzibilne).
Naravno ovo se odnosi na muškarca. Postavlja se pitanje da li je dozvoljena upotreba kontracepcijskih sredstava od strane žene.
Upotreba kontraceptiva od strane žene
Ibn Tejmiji je u 14. stoljeću postavljeno ovo pitanje: Da li je dozvoljeno ženi upotreba kontracepcijskog sredstva kako bi zatvorila maternicu, te može li s tim kontraceptivom klanjati i postiti? Odgovorio je da nema smetnje za namaz i post, ali da je bolje to ne primjenjivati, te da su se islamski učenjaci podijelili po tom pitanju.
Povratne metode
Osnovna osobina povratnih metoda je da nisu stalne. U ove metode spada:
- tuširanje
- metoda ritma
- prekidanje spolnog odnosa
- sredstvo koje ubija spermatozoide
- kondom
- dijafragma
- intrauterivna sredstva
- progestogen samo tablete
9, progestogen injekcije
- tablete.
Metod prekidanja spolnog čina ima za cilj spriječavanje da spermatozoid stigne do maternice. S obzirom da sve ostale metode imaju to za cilj nema nikakve smetnje da se prihvate. Međutim, treba imati na umu da sve kontracepcijske metode koje mogu nanijeti štetu po zdravlje žene nisu dozvoljlene.
Nepovratne metode
Osnovna osobina nepovratnih metoda je da su stalne. U ove metode spada:
- sterilizacija (presjecanje jajovoda)
- tubalno podvezivanje
- ostranjivanje maternice.
Dr. El-Buti samatra nedozvoljenim ove kontracepcijske metode, jer bi trajno mogle ostaviti osobu bez poroda. Iako postoji određeni procenat mogućnosti vraćanja plodnosti kod metoda sterilizacije i podvezivanja jajnika one su svrstan u nepovratne metode.
Kastracija je prema islamskim učenjacima zabranjena. Islamski učenjaci su zabranili nepovratne metode koristeći se analogijom, jer je Božiji Poslanik, a.s., zabranio kastraciju. Međutim, Tahir Muhammed se ne slaže sa ovom analogijom. Smatra da je sterilizacija poput azla, jer ima za cilj spriječavanje dolaska sperme do žene. On se slaže da sterilizacija ima karakteristiku dugoročnosti. Međutim, očigledno je da azl i sterilizacija nisu iste jer kod azla postoji mogućnost začeća dok to nije slučaj kod sterilizacije. Nepovratne metode i kastracija su zabranjene iz sljedećih razloga:
- suprotne su primarnoj zadaći bračne zajednice, a to je potomstvo
- što mijenjaju suštinu stvari koje je kao takve stvorio Uzvišeni Allah.
Naravno, ukoliko se radi o nuždi u tom slučaju je dozvoljeno podvezati jajnike kod žene ili ostraniti maternicu. Odnosno to bi bila obaveza ukoliko se radi o karcinomu na maternici, ili opasnosti po život žene ukoliko dođe do trudnoće.
Liječnik musliman i kontracepcija
S obzirom da je povratna kontracepcija pokuđena, liječniku je pokuđeno da je propisuje. Međutim, ukoliko je u pitanju zdravlje pacijenta onda mu je to dužnost. Klasični islamski liječnici su propisivali određene vrste kontracepcijskih sredstava. Međutim, potrebno je proučiti uvjete pod kojim su to oni uradili. Tako Ali ibn Abbas ističe da je nekada potrebno propisati kontracepcijska sredstva, kao npr.: ženi kod koje je mala maternica, ženi koja je oboljela i čije bi zdravlje bilo narušeno ukoliko bi zatrudnjela.
Ibn Sina ističe da bi kontracepciju liječnik trebao propisati ukoliko je žena mlada, koja ne bi preživjela porod. Zatim, ženi koja ima bolest na maternici ili ženi čiji je mokraćni mjehur slab.
Ibn Tejmije nije osudio upotrebu kontracepcijskih sredstava od strane žene, ali je upozorio da je bolje da se to ne koristi.
Ibn Nudžejm smatra da ženi nije dozvoljeno koristiti konracepcijska sredstva. Prema njemu ona nema potrebu za tim, jer postoji mogućnost azla.
Što se tiče nepovratnih metoda kontracepcije muslimana liječniku nije dozvoljeno da ih preporučuje, osim u slučaju nužde.
Kontracepcija rađanja u historiji:
Slučaj Pakistan – El-Džahiz u svom djelu El-Hajevan ističe kada govori o kontroli rađanja da je osnovna razlika između čovjeka i životinje je u tome što je čovjek u mogućnosti da primjenjuje kontracepciju. Najstariji oblik kontrole rađanja je prekinuti spolni oodnos. On je bio poznat kod Arapa za vrijeme života Muhammeda, a.s. ovaj čin Poslanik, a.s. kategorički nije zabranio, a niti ga je podržavao. U Bibliji se ističe da je Onan uništen zbog toga što je sjeme izbacio na tlo. Judaizam i kršćanstvo smatraju uništenje sperme kao griješan čin. Pojavom pilule promjenilo se mišljenje u judaizmu zbog toga što ona direktno ne utiče na spermu.