Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 19. april 2019. gregorijanske godine, odnosno 14. ša’ban 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُونُوا قَوَّامِينَ بِالْقِسْطِ شُهَدَاءَ لِلَّهِ وَلَوْ عَلَىٰ أَنفُسِكُمْ أَوِ الْوَالِدَيْنِ وَالْأَقْرَبِينَ ۚ إِن يَكُنْ غَنِيًّا أَوْ فَقِيرًا فَاللَّهُ أَوْلَىٰ بِهِمَا ۖ فَلَا تَتَّبِعُوا الْهَوَىٰ أَن تَعْدِلُوا ۚ وَإِن تَلْوُوا أَوْ تُعْرِضُوا فَإِنَّ اللَّهَ كَانَ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرًا
„O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.“ (En-Nisa, 135.)
Katade je rekao: „Ovaj ajet govori o svjedočenju. Zbog toga, čovječe, svjedoči pa makar protiv samog sebe, ili protiv svojih roditelja i rodbine, ili protiv svojih bližnjih ili uglednika svog naroda, jer svjedočenje je radi Allaha, a nije zbog ljudi! Uzvišeni Allah je zadovoljan samo pravdom i pravičnošću. Pravda je Allahova vaga na Zemlji. On njome štiti slabog od jakog, iskrenog od lažljivca, ispravnog od pokvarenog. Zbog pravde se vjeruje iskrenome, a u laž utjeruje lažljivac i odbija nasilnik. Uzvišen je i hvaljen naš Gospodar. Pravdom uspostavlja mir među ljudima.’ O sine Ademov, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je preče pravo’“
O vjernici, o vi koji ste danas došli na ovo odabrano mjesto u ovom odabranom danu, svjedočite pa makar i na svoju štetu, jer Allah će vašu pravednost sigurno vidjeti i onako kako to samo On zna nagraditi. Kako Allah nagrađuje pravednost, navest ću vam u primjeru koji se desio sa mojim školskim drugovima. Naime, kada smo završili fakultet svi su krenuli za nekom svojom nafakom, neko je tražio posao u školi, neko u džamiji, neko negdje drugo, ali dva moja prijatelja potržiše posao u GHM u Sarajevu. Kada je komisija vidjela njihove prijave pozvali su ih na razgovor, pošto su obojica bili za primjer i u učenju i u vladanju. Pozvali su jednog i upitali ga: „Šta ti misliš ko bi trebo biti primljen za profesora, ti ili tvoj drug…?“ A on reče: „Preče je da primite njega, jer je on siromašniji. Roditelji mu nerade. Ima sestru koja se školuje…“ Nakon toga su pozvali drugog i postavili mu isto pitanje, a on reče: „Preče je da primite njega, jer on nema oca. Oženjen je. Njemu su pare potrebnije nego meni.“ Svi su ostali zapanjeni ovim razgovorom, jer niti jedan niti drugi prije nisu znali za ovaj razgovor, a onda umjesto da se zazuzimaju za sebe, kao što bi većina nas to uradila, po principu daj meni, anjemu kako bude, oni se zazimaju za svog brata muslimana. I jedan i drugi danas su zaposleni jedan kao profesor u medresi, jedan kao profesor na fakultetu islamskih nauka. Poslanik a.s. kaže: “Niko od vas neće biti mumin (vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.”
O vjernici, o vi koji ste danas došli na ovo odabrano mjesto u ovom odabranom danu, svjedočite, pa makar i protiv svijih roditelja ili bližnjih. U vrijeme Poslanika a.s. jedna žena, iz jednog uglednog i bogatog plemena je ukrala, pa su se Kurejšije zabrinule za nju. Tražili su nekoga ko bi se zazuzeo za nju kod Poslanika a.s. da joj oprosti, da joj prijeđe preko tog grijeha. I javi se Usame ibn Zejd Poslanikov miljenik, pa kada je došao pred Poslanika a.s. i iznio mu slučaj Poslanik a.s. između ostalog reče: „Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što, kada bi među njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj sigurno odsijekao ruku!”
O vjernici, o vi koji ste danas došli na ovo odabrano mjesto u ovom odabranom danu, svjedočite pa makar bilo to na štetu bogataša ili siromaha. Uzvišeni Allah dž.š. nam spominje događaj kada su dvojica parničara došla kod Davud a.s. da im presudi, pa je Davud a.s., sumnju prebacio na onoga koji je imao devedeset i devet ovaca, naime da je on nepravedno uzeo od svog brata jednu ovcu. Nije ni saslušao njegovu odbranu. Davud a.s., je tako postupio iz samilosti prema siromašnom, koji je imao samo jednu ovcu radi čega je ukoren od Allaha dž.š. riječima: „O Davude, mi smo te namjesnikom učinili na Zemlji, pa među ljudima sudi pravedno, nemoj slijediti strast, pa da te ona odvrati od Allahovog Puta.“ (Sad,26). Davud a.s. istog trenutka se pokajao i zamolio Allaha dž.š., da mu oprosti.
Alija r.a., četvrti pravedni halifa, izgubio je oklop, a zatim ga vidio kod jednog jevreja, pa ga je tužio kadiji Šurejhu. Kad su se dvojica parničara našli pred kadiju Šurejha, on je upitao vođu pravovjernih Aliju r.a. o oklopu, a on je rekao: ”Oklop je moj, nisam mu ga ni prodao ni poklonio.”Onda je upitao jevreja šta ima reći na Alijinu r.a. izjavu, a on je odgovorio: ”Oklop je moj, a ja ne kažem da je vođa pravovjernih, lažov.” Zatim je Šurejh upitao halifu Aliju r.a.: ”Imaš li dokaz za to da je oklop tvoj.” Alija reče: ”U pravu je Šurejh, nemam ja dokaza da je to moj oklop.” Nakon ovoga kadija je presudio u korist jevreja.
O vjernici, o vi koji ste danas došli na ovo odabrano mjesto u ovom odabranom danu, znajte da je Allahovo pravo najpreče. Znajte da ćemo biti pitani, a zatim nagrađeni ili kažnjeni, za svaki naš postupak. Zato se potrudimo da budemo pravedni onako kako to Allah dž.š. to od nas u ovom ajetu zahtijeva, jer temeljni princip na kojem se gradi vjera islam jeste pravda. Temeljni princip na kojem se gradi jedno napredno, prosperitetno društvo, jeste pravda.
Jedan od naših dobrih prethodnika je rekao: „Allah će potpomoći pravednu državu makar bila nevjernička, ali neće pomoći nepravednu državu makar bila muslimanska”. Da li će Allah potpomoći i našu BiH to zavisi isključivo od moje, tvoje, pravde.
I na kraju poslušajte jednu poučnu priču.
Behlul se mogao slobodno kretati po palači sultana Haruna er-Rašida, jer je bio dvorska luda. Jednoga dana je sjeo na sultanovo prijestolje, što je bio prijestup zbog kojeg se lako gubila i glava. Stražari ga odmah uhvatiše, skinuše s prijestolja i dobro ga namlatiše. On poče plakati i pomagati što probudi i sultana, koji dođe da vidi šta se to dešava. Behlul je drečao kao jarac dok je začuđeni sultan tražio od stražara da mu objasne što se dogodilo. Kad je čuo Bahlulov prijestup izgrdio je stražare: “Sram vas bilo, zar ne vidite da je to Behlul mahniti? Zar bi se pametan čovjek usudio sjesti na sultanovo prijestolje?!?”
Sultan poče tješiti Behlula: “Nemoj plakati, sve je sada u redu, obriši svoje suze, dobri moj.”
“O veličanstveni, ja ne plačem zbog batina i boli koju pretrpjeh, već ja plačem zbog tebe!” „Zbog mene!“ uzviknu sultan, ‘zašto bi plakao zbog mene?’
„O veličanstveni,“ reče Behlul, „sjedio sam na tvom prijestolju samo nekoliko trenutaka i zbog toga sam dobio strašane batine, a ti, dobri moj, sjediš na njemu već dvadeset godina. Kakve li samo tebe batine čekuju kada siđeš s njega?“ Harun er-Rešid ovim bijaše potpuno dotučen. Sada njemu suze potekoše niz lice.
„Pa što da radim, o, Behlule!?“ “Budi pravedan” odgovori Behlul, mudra dvorska luda.
Gospodaru molimo Te, oprosti nam naše grijehe i uvedi nas u džennet. Amin!!!