Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 12. april 2019. gregorijanske godine, odnosno 07. ša’ban 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Junus a.s. je sin Mettaa.Pored imena Junus, Kur’an ovog poslanika spominje i pod nadimcima Zun Nun i Sahibul hut. Allah dž.š. je Junusa a.s. poslao stanovnicima Niniwe (danas dio grada Mosula u Iraku).
Junus a.s. je godinama pozivao ljude Niniwe vjeri u jednog Boga, ali oni ostaše nevjernici. Kao i raniji narodi i Junusov narod je prijetio i govorio Junusu a.s. da se okani pozivanja u tewhid (vjeru u jednog Boga).
Kada je vidio da nema nikakvog napretka u svojoj poslaničkoj misiji Junus a.s. sav razočaran, bez Allahove dozvole, napusti svoj narod nagovještavajući im Božiju kaznu koja će ih stići za tri dana.
Junus a.s. ode ka obali kako bi otplovi u neku daleku zemlju, što dalje od nevjerničkog naroda, a u istom tom trenutku u Niniwi se poče obistinjavati ono što je Junus a.s. nagovijestio. Božija kazna.
Nad Niniwom se nadvi veliki crni oblak u kojem se jasno vidjelo zlo i opasnost po stanovnike grada. Prvog dana, kad ugledaše crni oblak, shvatiše kako će se Junusova prijetnja Allahovom kaznom nad njima obistiniti. Znali su oni dobro šta je bilo sa Lutovim narodom, jer su nastanjivali grad koji je bio blizu razorene Sodome.
Sakupiše se prvaci tog naroda i zaključiše: “Tako nam Allaha, ovo je totalno uništenje! Zadesit će nas isto ono što je zadesilo narode prije nas. Sakupite Ijude!” Sakupiše se ljudi i razgovarajući o novonastaloj situaciji jednoglasno zaključiše: “Tako nam Allaha, istinu je kazivao Junus! Allaha nam ovo je kazna! Nema nam spasa od Allahove kazne, osim ako povjerujemo i tewbu (pokajanje) učinimo!”
Tako svaki stanovnik, njih preko stotinu hiljada, postade vjernik, a Junus a.s. ne bi među njima.
Kako bi pokazali iskrenost svog pokajanja oni su obukli isposničku odjeću i razdvojili svako mladunče od njegove majke, a zatim su skrušeno i ponizno molili Uzvišenog da im oprosti njihove grijehe. Dok su molili svi su plakali: i ljudi i žene i djeca, a i životinje su se uskomešale i uznemirile, deve i njihova mladunčad su rikali, krave i njihova telad su mukali, ovce i njihova janjad su blejali. Bio je to ujedno i veličanstven i jeziv prizor. Zbog svega ovoga Uzvišeni primi njihovo pokajanje i otkloni od njih kaznu koja se bila nadvila iznad njihovih glava. Ovo je bio jedinstven primjer u historiji, da su svi do jednog prihvatili vjeru u jednog Boga i da im je Allah otklonio najavljenu kaznu.
Sve se to dešavalo daleko od očiju i znanja Junusa a.s. On se ukrcao na prepunu lađu nakon što je napustio svoj narod i otisnu se preko mora.
Allah odluči da se more uznemiri, tako da su valovi udarali po lađi, ljuljajući je, i prijeteći potopom svih njezinih putnika. Kako bi se spasili oni odlučiše da rasterete lađu tako što će bacati kocku, a na koga kocka padne on će biti bačen u more. I baciše kocku i ona pada na Poslanika Junusa. Ali oni ne htjedoše baš njega baciti, jer je bio dobar, pa tako baciše kocku drugi put, ali ona opet pade na njega. Tada on poče skidati odjeću sa sebe kako bi skočio, ali mu oni opet rekoše: Ne! Tako da oni baciše kocku i po treći put, i ona opet pade na Junusa. Vidjevši da je to Allahova volja, uzeše Junusa i baciše ga u more, pa se more smiri.
Tada Allah posla veliku ribu, prema nekima to je bio kit, koja ga je progutala, bez da je jela meso njegovo i kosti mu polomila. I Junus a.s. pomisli da je mrtav. Pokušao je mrdnuti rukama i nogama, pa kad je uspio i shvatio da je živ, on pade na sedždu i reče: „Gospodaru moj, činim Ti sedždu, na mjestu na kakvom je nikad niko nije učinio.“
Čuo je Junus a.s. ploveći morskim prostranstvima u utrobi ribe, kako sve ribe, pa čak i pijesak, čine tespih, slave Uzvišenog Allaha.
I on shvati da je pogriješio što je narod svoj bez dozvole Allaha napustio, pa poče tespih činiti, i reče: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrijesio prema sebî!” (El-Anbija, 87.)
Jedan ashab upita Allahovog Poslanika a.s.: „Allahov Poslaniče, Zun Nunova dova u utrobi ribe: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” je bila spas samo Junusa ili je ona spas i za vjernike poslije njega?
Reče Poslanik a.s.: „Za Junusa posebno i za sve muslimam općenito, zar nisi pročitao riječi Uzvišenog Allaha: ‘Eto, tako Mi spašavamo vjermke.’“
U drugom hadisu Poslanik a.s. kaže: „Dova Zun Nuna kadje bio u utrobi ribe: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi’, je dova sa kojom musliman ne zamoli svoga Gospodara za nešto, a da mu Allah tu dovu neprimi.“
Kada su Junusov tespih, Junusovu dovu čuli meleki, oni upitaše: “Gospodaru naš, mi čujemo slabašan glas u zemlji neznanoj. Ko je to?” Gospodar reče: “Zar ga ne prepoznajte? To je Moj rob Junus. Pogriješio je prema Meni, pa sam ga u more, u utrobu ribe, smjestio.” Meleki upitaše: “Je li to onaj dobri čovjek od kojeg Ti je svakog dana i noći stizalo dobro djelo?” “Jeste.”, odgovori Uzvišeni. Zatim su se meleki zauzeli za Junusa a.s., pa je Allah naredio da ga riba izbaci na obalu. Kažu da ga je riba izbacila na obalu na Dan Ašure, 10. muharrem.
Bilo je to pusto mjesto, bez drveća, a on Junus a.s. bolestan, ogoljene kože, zbog boravka u ribi.
Allah se još jedanput smilova Junusu i učini da iznad njegove glave naraste bundeva. Njezini listovi su ga štitili od sunca i insekata, a plodovi ga hranili. Pored bundeve Allah je Junusu a.s. poslao divokozu koja mu je dolazila jutrom i večeri hraneći ga svojim mlijekom.
Nakon što je ozdravio Junus a.s. se vratio svom narodu, i među njima je ostao sve do svoje smrti.
Allah dž.š. na kraju kazivanja o Junusu a.s. poručuje: „Tako mi spašavamo vjernike!“ (El-Enbija, 88.)
Gospodaru molimo Te dovom kojom Te molio i Junus a.s., spasi nas neprijateljskog djelovanja i podari nam svoju milost kao što si je podario Junusu a.s. AMIN!!!