Ne znam sa čim se možemo usporediti, a da to nešto i nekoga svojom bezobraštinom, neodgojem i nebrigom ne uvrijedimo.
Najčešće dijeljeni detalj o hadžu koji se ovih dana najviše širi, je – vic o hadži Muji.
Kao muslimana me je stid da nešto ovako ozbiljni ljudi šire i prenose.
Pa, Allah vam se smilovao, šta vam je?
Nama ništa nije sveto.
Nama ništa nije nedodirljivo.
Slučaj iz vica se nije desio 99,99%. E sad zamislite kada se na onoga koji je to pokrenuo i izmislio primijeni ovaj hadis:
“Teško onome ko izmišlja nešto kako bi nasmijao ljude. Teško njemu! Teško njemu!” (Tirmizi)
A onda na one koji su tu laž (ne)svjesno prenijeli.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Klonite se neprovjerenih vijesti, jer je to najgore što se može reći.” (Buhari)
Pa zar nam i Allah ﷻ nije skrenuo pažnju da se čuvamo od koga i kakve vijesti primamo?
“O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onog što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)
Do sada je neko već o tome pisao i javno se ibretio. Da li je, stvarno, puka slučajnost da su junaci iz viceva Mujo i Fata (Mujo – skraćeno od Mustafa, a to se ime veže za odabranika svih odabranika Muhammeda, s.a.v.s.), a Fata je Fatima, r.a., – kćerka Poslanika, s.a.v.s.
Desi se da je junak i Suljo – Sulejman, ime Allahovog Poslanika.
I onda, na sve to, laž, bezobraština, bestidnost, samoponiženje, samopljuvanje…
I sve to uz smijeh…. Što glasniji, to efektivniji. I je li to sve, baš, slučajno?
Spomenuti vic, a i ostali vicevi koji se prepričavaju, u sebi uključuju:
- izmišljanje tj. laž
- prenošenje laži
- posredna uvreda i ismijavanje veličanstvenih imena: Mustafa, Fatima, Sulejman…
- vic je često povezan sa ogovarenjem, prenošenjem tuđih riječi, klevetom, potvorom…
- uvreda i ismijavanje vlastite vjere i vlastitog naroda (jer nisu tema Ivo i Jovo). Uvreda bi bila dovoditi i Ivu i(li) Jovu u vezi sa izmišljenim lažima, jer na to nemamo pravo.
- gubljenje vremena,
- (česta) bestidnost u govoru i(li) slušanju
Šejtan se poigra sa nama da u želji da nasmijemo i razveselimo nekoga pređemo granicu ukusa i granicu dozvoljenog ponašanja. To rezultira gubitkom samopoštovanja, uvredom, poniženjem i smatranja nekoga manje vrijednim.
Da budem krajnje samokritičan, želim kazati da nisam ni ja od ovoga sasvim čist. I meni se zna(lo) desiti da ispričam ili čujem vic ili šalu. Sada, kada razmišljam o tome – stid me je.
Ne znam je li vas?!
Znam da se ovo nekima neće svidjeti. Eto, neka oštrica vaše ljutnje, neslaganja i relativiziranja ovog pitanja bude usmjerena na moju adresu – prihvatam, a neka je vama koji ste uživali i koji ćete uživati i dalje u samoponiženjima ravno sve do mora. To (vam) je, izgleda, jedino važno.
Odlomak iz knjige “Budi bolji čovjek”