Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 07. decembar 2018. gregorijanske godine, odnosno 29. rebiul-evvel 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Kazivanje o Jusufu a.s. ispričano je u dvanaestoj suri Časnog Kur’ana, suri Jusuf i ovu priču Kur’an naziva najljepšom pričom.
Jakubova žena Rahela je godinama bila nerotkinja, a onda je rodila Jusufa a.s. Kada je Rahela rodila Jusufa a.s. Jakub a.s. je imao devedeset jednu godinu. Jusufova majka je umrla rađajući Benjamina. Jusuf je tada imao dvije godine.
Jusuf a.s. je kao dječak, dok još nije bio ušao u pubertet, prema neki kazivanjima kad je imao sedam godina, sanajo da mu jedanaest zvijezda, Sunce i Mjesec padaju na sedždu, pa se uplašio. Kada se probudio otišao je svome ocu i ispričao šta je usnio. Njegov otac Jakub a.s. iako nije znao tumačiti snove naslutio je da bi se iza ovog sna moglo da krije nešto veliko, naslutio je da bi Jusuf a.s. u budućnosti mogao dostići velike stepene i položaje kako na ovom tako i na budućem svijetu.
Zbog toga je rekao: : “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost,šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.“ (Jusuf, 5.)
Jusuf a.s. posluša svoga oca i svoj san ne ispriča nikome, ali to ga ipak nije poštedilo iskušenja koje je kasnije morao proći.
Za Jusufa a.s. se kaže da je još kao dječak bio poznat po izuzetnoj ljepoti, kako fizičkoj, tako i onoj duhovnoj. U nekim predajama se kaže da je Allah dž.š. na Zemlju spustio deset zrnaca ljepote, devet pade na Jusufa, a ono jedno se raspodijeli na sav ostali svijet. Jusuf a.s. je bio izutene inteligencije, drag i mio. Bio je dijete za poželjeti u svakom smislu.
Imajući sve ove osobine u vidu nije ni čudo što je Jakub a.s. od svih sinova, njih dvanaest, najviše volio Jusufa a.s. i njegova brata Benjamina. Očeva pažnja i ljubav upućena prema Jusufu učiniše da mu njegova braća budu zavidna i ljubomorna.
Govorili su: „Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.“ (Jusuf, 8.)
Kako bi se oslobodili Jusufa a.s. i zadobili očevu ljubav, Jusufova braća odlučiše da ubiju Jusufa, ali jedan od njih po imenu Jahoda reče: “Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakva karavana.” (Jusuf, 10.)
Braća se složiše sa njegovim mišljenjem, a nakon toga počeše smišljati na koji način da odvoje Jusufa a.s. od oca, jer ga on ni na trenutak nije ispuštao iz vida, što zbog toga što nije mogao podnijeti rastavljenost od Jusufa, što zbog bojazni da ga vuk ne bi ubio dok se oni budu zabavljali.
“‘O oče naš,’ – rekoše oni –’zašto sumnjaš u naša osjećanja prema Jusufu. Mi mu zaista želimo dobro. Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati.’ ‘Biće mi doista žao ako ga odvedete, a plašim se da ga vuk ne pojede kad vi nanjega ne budete pazili’ – reče Jakub. Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!’ -rekoše oni -, ‘mi bismo tada zaista bili izgubljeni.’“ (Jusuf, 11-14.)
Molili su i dosađivali sve doke Jakub a.s. ne udovolji njihovoj želji. I posla Jusufa sa njima. Dok su išli prema mjestu gdje se nalazio bunar u kojeg će baciti Jusufa, braća su ga udarala i vrijeđala. Mržnja je obuzela njihova srca. I kada dođoše do određenog mjesta oni baciše Jusufa na dno bunara, koje je nosilo ime Gayabetul-Džubb zato što onaj ko se nađe u njemu nestane od ljudskih pogleda, niko ga ne može vidjeti. Ostavili su ga misleći da su se zauvijek riješili Jusufa i da će napokon zadobiti očevu pažnju i ljubav.
Prenosi se da je Jusuf a.s. kada je bačen u bunar, Allaha zikrio Njegovim lijepim imenima. Čuli su ga meleki, pa su rekli: „Ja Rabbi, čujemo lijep glas iz bunara. Daj nam jedan sahat, (da mu se pridružimo).“ Allah ih upita: „Zar vi niste kazali: ‘Zar ćeš na njoj namjesnika postaviti onoga koji će po njoj smutnju sijati…?’ Dozvolio im je, a oni su Jusufa okružili i pravili mu društvo.
I kada dođe veče oni uplakani dođoše svome ocu i rekoše: “O oče naš,…bili smo otišli da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati, iako istinu govorimo.” (Jusuf, 17.)
Kao dokaz istinitosti svojih riječi oni su zaklali janje i košulju natopili njegovom krvlju, samo su zaboravili da je pocijepaju. Kada je Jakub a.s. čuo ono što su mu o Jusufu ispričali, snažno je vrisnuo i zatražio košulju. Uzeo ju je stavio preko glave i zaplakao. Po licu mu se razlila krv sa košulje, a zatim je rekao: „Tako mi Allaha nikada do danas nisam vidio vuka milostivijeg od ovoga – pojeo mi je sina, a nije pocijepao košulju na njemu.“ “U vašim dušama je ponikla zla misao… i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” (Jusuf, 18.)
Od tada, pa na dalje, Jakub a.s. je stalno mislio na ljepotu Jusufovu, i duhovnu i tjelesnu, pa ga je dan-noć spominjao. Ni jedno drugo dijete, osim Jusufa, nije spominjao. Želio je da u sjećanje prizove sliku njegovog lijepog lika, kao što bi ga očima gledao, ali nije mogao. Govorio je: „Jusufova ljepota, duhovna i tjelesna, i njegov cjelokupni lik, su bili radost oku mome, pa gdje su sada sve te slike?“ U najdubljem dijelu sebe čuo je riječi: „O Jakube, još ima mnogo onakvih kakav je Jusuf i njemu sličnih, ali ti je njegova slika ipak nejasna. Zašto sebi za Miljenika ne uzmeš Onoga kojemu nema ni jednakog ni sličnog, koji nema ni djeteta ni pomagača, koji nema sudruga i kojemu ništa slično nije? On sve čuje i vidi.“ Na to Jakub a.s. reče: „Allahu moj, koji su prepoznatljivi znaci onih koji su Tebe uzeli za Miljenika, a koji su znaci onih koji su Ti neprijatelji?“ Čuo je riječi: „O Jakube, onaj koji željno očekuje i priželjkuje namaz, taj je Mene uzeo sebi za Miljenika, a onaj ko izostavlja namaz, jer mu ljenost ne dozvoljava da na njega ustane, taj je Meni neprijatelj.“
Kakva je bila sudbina Jusufa nakon što je bačen na dno bunara, saznat ćemo ako Bog da sljedeći petak.