Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 09. novembar 2018. gregorijanske godine, odnosno 01. rebiul evvel 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Draga braćo, prošli petak smo govoreći o Ishaku i Jakubu rekli da ehlul kitabije kažu da je Jakub na nagovor svoje majke prevario svog oca Ishaka i uzurpirao pravo očeve dove svome bratu El Ajsu, pa je ovaj bojeći se odmazde svog brata Ajsa krenuo put Harana.
Mi kao muslimani teško da možemo povjerovati u ovo kazivanje ehlul kitabija, jer ne doliči jednom muslimanu, a kamoli Poslaniku da vara i uzurpira tuđe pravo,
Poslanik a.s. kaže: “Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti, ili bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halala odmah danas, prije nego što dinari i dirhemi neće imati vrijednosti, niti će ih biti, nego, ako bude imao dobrih djela, njima će se naplatiti njegovo nasilje i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se dati od grijeha oštecenog, prema šteti koju mu je načinio.”
Ali, ono što je istina jeste da se Jakub našao na putu za Haran, zbog čega to Allah najbolje zna. Kad ga je zatekla noć Jakub a.s. se zaustavio i pripremio za konak. Uzeo je jedan kamen, stavio ga ispod glave i zaspao. Tada je usnio san u kome je vidio ljestve između neba i zemlje kojima je silazio i penjao se veliki broj meleka. Usnio je takođe i Gospodara svoga, pa mu bi objavljeno: ”Ja sam Allah; nema drugoga boga osim Mene. Ovu Svetu zemlju Sam dao u naslijeđe tebi i tvome potomstvu. Ja sam uz tebe i čuvam te dok se ne vratiš na ovo mjesto, pa ću od njega učiniti kuću gdje ćeš Mi ibadet činiti”. Kad se probudio, bio je izuzetno sretan i u toj sreći, on se zavjetovao Allahu, da će na tome mjestu napraviti Njegov Hram i da će izdvajati desetinu od svega onoga što mu On podari. Kamen koji je bio pod njegovom glavom je obilježio uljem kako bi ga kasnije mogao prepoznati. To mjesto je nazvao ”Betel” što znači ”Allahova kuća”.
Kada je Jakub a.s. stiga kod svog dajdže Labana u Haran, primjetio je da on ima dvije kćerke: stariju Leu i mlađu Rahelu. I zaljubi se Jakub a.s. u Rahelu, jer je bila mlađa i ljepša, pa je zaprosi kod njezina oca. Laban pristade, ali pod uvjetom da mu narednih sedam godina čuva stoku. Jakub je pristao. Pošto su se dogovorili Leban napravio veliko slavlje i gozbu. Ali, navečer umjesto svoje kćerke Rahele, Laban uvede svoju stariju kćerku Leu. Kada se razvidilo, Jakub a.s. je bio izneđen, jer je umjesto Rahele pored sebe ugledao Leu, pa je rekao Labanu: „Zašto si me prevario, ja sam Rahelu zaprosio?“ A on mu je odgovorio: „Kod nas nije običaj da udajemo mlađu prije starije. Ako želiš njenu sestru, služi mi još sedam godina, pa ću te njome oženiti.“
Tako se dogodilo da je Jakub a.s. oženio i Leu i Rahelu. Allah je kasnije zabranio da čovjek u istom trenutku može biti oženjen sa dvije rođene sestre.
Allah dž.š. je nadomjestio Leinu mahanu tako što joj je dao veliki porod, pa je rodila Jakubu sedmero djece, dok je Rahela bila nerotkinja. Rahela je bila tužna zbog svog nedostaka, pa je uputila dovu Uzvišenom da joj podari sina. I On usliša njenu dovu, pa ona rodi velikog, časnog i lijepog sina Jusufa.
Nakon što je proveo tolike godine u Haranu Jakub a.s. zatraži od Labana dozvolu da se vrati svojim roditeljima, a on mu reče: „S tobom sam bio sretan; imetak mi se umnožio, pa uzmi od mog imetka šta god hoćeš.“ Jakub a.s. reče: „Dat ćeš mi mladunčad koja se ojanje ili ojare ove godine, i to onu koja budu šarena, koja ne budu potpuno crna ili bijela, i bijele koze koje su bez rogova“, i Laban pristade. Međutim, njegovi sinovi kako bi spriječili zeta da dobije puno mala, uđeše među stoku i izdvojiše sve jarce i ovnove koji su imali te osobine, kako se ne bi ojanjilo ili ojarilo jedno takvo.
Ali, Allah dž.š. spriječi ovu zavjeru Labanovih sinova, pa Jakubu a.s. posla Objavu u kojoj mu naredi da nabere zelenih prutova badema i kestena, te da ih potom oguli i stavi u vodu gdje se stoka pojila. Bila je to mudžiza (čudo) koje je Allah dragi podario Svome vjerovjesniku, jer je tim postupkom došlo do toga da su, ako ne svi mladunci onda najveći broj njih, te godine bili šareni. Tako je Jakub a.s. dobio mnogo sitne stoke i uz to još dosta krupne stoke i drugoga imetka, iako to Labanu i njegovim sinovima i ne bi po volji.
Na putu povratka u svoj rodni kraj Jakub a.s. je doživio jedno tajnovito, ali i veoma interesantno iskustvo. Naime, jedne noći on se malo udaljio iz logora i susreo je, sasvim iznenada, jednog snažnog i lijepog mladića. Iz nekog razloga njih se dvojica započeše hrvati i baš u momentu kad Jakub a.s. pomisli da je savladao neznanca, ovaj ga je snažno zakačio po bedru i tako mu uganuo zglob u kuku radi čega je čitavoga života malo hramao na tu nogu.
Zbog toga Israelićani ne jedu tetive sa kuka.
Ta povreda nije mogla umanjiti veliku snagu Jakuba a.s., pa se on hrabro nastavio hrvati sa isto tako snažnim neznancem i to je potrajalo sve dok zora nije zarudila. Tada nepoznati mladić zatraži prekid ovog odmjeravanja snaga, pa su prestali. Nepoznati mladić je rekao Jakubu a.s. da ubuduće treba koristiti ime Israil (Izrael). Kada je Jakub a.s. začuđen svime što mu se te noći desilo, upitao neznanca ko je on i kako se zove, ovaj je iznenada nestao i on shvati da je to bio melek u ljudskom liku koji mu je prenio poruku od dragoga Allaha. Od tada je Jakub a.s. koristio i ime Israil. Od njegovih dvanaest sinova potiče dvanaest plemena, potomaka Ishakovih i Ibrahimovih a.s. koji se svi jednim imenom zovu Benu Israil (Potomci Israilovi) ili kraće rečeno Israilćani (Izraelćani).
Nakon što se vratio u svoj rodni kraj i formirao porodicu i ognjište, Jakub a.s. se zaputi na mjesto koje je prije dvadesetak godina nazvao Betel i pronađe onaj uljem obilježeni kamen, gdje sagradi nama dobro poznatu džamiju Mesdžidul Aksa.
Živio je Jakub a.s. sa svojim ocem Ishakom sve dok se ovaj nije razbolio i umro u svojoj stotinu osamdesetoj godini života. Njegovi sinovi El Ajs i Jakub su ga ukopali u pećini Makpela pored njegovog oca Ibrahima a.s. i majke Sare.
Tako Jakub a.s. naslijedi oca kao vođa i vjerovjesnik zajednice.
Ako Bog da prvog petka u mjesecu decembru pričat ćemo najljepšu kur’ansku priču, priču o Jusufu a.s., Jakubovom sinu miljeniku.