Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 02. novembar 2018. gregorijanske godine, odnosno 24. safer 1440. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Četrnaest godina nakon što se rodio Ismail a.s na ovaj svijet dolazi drugi sin Ibrahima a.s. po imenu Ishak. U vrijeme njegova rođenja Ibrahima a.s. je imao 100 godina, a njegova žena Sara, Ishakova majka, 90 godina.
Ishak a.s. se na više mjesta pohvalno spominje u Časnom Kur’anu i hadisu.
Kada je Ishak a.s. postao punoljetan njegov otac Ibrahim a.s. je počeo razmišljati o ženidbi svog mlađeg sina. Naime, Ibrahim a.s. opunemoćio jednoga od svojih drugova da ode u Haran i među tamošnjim djevojkama isprosi djevojku za Ishaka a.s. Kada je izaslanik stigao u određeno mjesto on se, kao istinski vjernik, oslonio na dragoga Allaha po pitanju odabira djevojke, tako da je, došao do bunareva iz kojih su se stanovnici Harana opskrbljivali vodom i zatekao je tamo određeni broj djevojaka koje su crpile vodu. Zatim je uputio dovu Allahu da u slučaju da je među njima buduća Ishakova a.s. supruga istu prepozna tako što će ona, kada je zamoli za vodu, pristati da ga napoji vodom i to ne samo njega već i njegove deve, iako će on vodu tražiti samo za sebe. Prišao je bunaru i zamolio prisutne djevojke da mu dadnu vode. Sve su se, postiđeno, brzo udaljile, osim jedne koja je stidljivo, ali ipak odlučno, pristala i dala mu da se napije vode iz njene posude. Nije joj bilo teško da nakon toga, sama od sebe, napoji i njegove deve. To je bio više nego očevidan znak, još više pojačan i time što je djevojka bila veoma čestita i lijepa. Zvala se Rebeka i bila je kćerka Batuela. Ibrahimov a.s. izaslanik je otišao njezinom ocu i objasnio mu svrhu svoje posjete. Batuel je bio izuzetno počašćen time što je njegova kći zaprošena za Ishaka a.s. jer je Ibrahim a.s. važio za najuglednijeg i najbogatijeg čovjeka u čitavoj regiji. Njegova radost je još više porasla kada je izaslanik rastovario svoje deve i pokazao im bogate darove namijenjene porodici Ishakove a.s. bududuće supruge. Dogovor je na obostrano zadovoljstvo brzo sklopljen i izaslanik se sa Rebekom i njihovom pratnjom uputio nazad ka Ibrahimu a.s..
Vjenčanje je obavljeno uz veliko veselje čitave zajednice. Ishak a.s. i njegova žena su se voljeli i bili veoma sretni jedno uz drugo, ali su ipak bili izvijesno vrijeme na iskušenju, jer nisu mogli imati djece. Ta kušnja je okončana kada je Ishak a.s. ili Ibrahim a.s. (nije nam poznato koji od njih dvojice) uputio dovu Allahu nakon čega je Rebeka rodila dva sina blizanca. Prvi El Ajs, predak Bizantinaca, a drugi se rodio držeći prvog barata za petu, pa su ga zbog toga nazvali Jakub.
Ehlul kitabije tj. kršćani i jevreji kažu da je Ishak a.s. više volio Ajsa, jer je prvenac, a Rebeka je više voljela Jakuba, jer je bio mlađi. Zatim kažu da je Ishak ostario i vid mu oslabio, zatražio je od sina Ajsa neko jelo i naredio je da mu nešto ulovi i skuha, pa će mu učiniti dovu i blagosloviti ga. Ajs je bio lovac, pa je otišao da to uradi. Ali je Rebeka nagovorila Jakuba da zakoije dva najbolja jareta, da napravi jelo koje je zatražio njegov otac i da mu ga donese prije svog brata, kako bi on njemu učinio dovu. Obukla mu je Ajsovu odjeću i na ruke i vrat mu stavila jareće kože, jer je Ajs bio maljavog tijela, a Jakub nije. Kada je donio jelo i primaknuo ga ocu, on je upitao: “Ko si ti?” “Ja sam tvoj sin”, odgovorio je, a on ga je približio sebi, opipao i rekao: “Po glasu ovo je Jakub, a po dodiru i odjeći, Ajs.”
Kada je Ishak a.s. završio s jelom, učinio je dovu da bude najvrjedniji od svoje braće, da njegova riječ bude iznad njihove i iznad naroda nakon njega, i da mu bude obilna nafaka i mnogobrojan porod.
Nakon njega, Ishaku a.s. dođe njegov brat El-Ajs noseći ono što mu je otac naredio, i prinio mu to, a on ga upita: “Šta je ovo sinko?” “Jelo koje si tražio”, odgovorio je, a otac ga upita: “Pa zar mi ga nisi donio malo prije, pa sam ga jeo i dovu ti učinio?” “Ne, tako mi Allaha”, odgovorio je.
On shvati da ga je brat pretekao, pa mu je zbog toga naljutio. Oni čak navode da se zakleo da će ga ubiti nakon očeve smrti. Zamolio je oca da i njemu prouči drugu dovu: da njegovo potomstvo ima puno zemlje, imetka i plodova.
Kada je majka čula kako El-Ajs prijeti Jakubu, nagovorila je Jakuba da ode kod njenog brata Labana u mjesto Haran.
Šta se dalje desilo sa braćom i Ishakom a.s. i kako je završila ova porodična drama ako Bog da saznat ćemo sljedeći petak.