Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 22. juni 2018. gregorijanske godine, odnosno 08. ša’ban 1439. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Jedan od velikih doagađaja koji se desio u vrijeme Ibrahimovog a.s. života je bila kazna koja je zadesila Lutov a.s. narod.
Lut a.s. je bio bratić Ibrahima a.s. Lutov otac je umro još dok je bio dijete, pa je odrastao u Azerovoj kući sa svojim amidžom Ibrahimom kojeg je jako puno volio. Lut a.s. je zajedno sa Ibrahimom a.s. činio hidžru u Haran, Palestinu i na kraju u Egipat. Kada su se Ibrahim a.s., Sara, Hadžera i Lut a.s. vraćali iz Egipta u Jerusalem, Uzvišeni Allah je poslao Luta stanovnicima u oblasti Gaur Zegar, kako bi ih pozvao vjeri u Jednog Jedinog Allha dž.š. , da ih poziva na dobro, a odvraća od zla. Ova oblast obuhvatala je pet gradova: Sodoma, Gomora, Saba, Doha i Saud.
Lut a.s. se nastanio u Sodomi koja je u to doba bila centar te oblasti. Stanovnici te oblasti, a pogotovo Sodome i Gomore bili su veoma pokvareni ljudi. Činili su najružnija djela. Bavili su se drumskim razbojništvom i na svojim okupljalištima činili razna ružna djela koja niko nije zabranjivao. Oni su bili začetnici jednog grijeha koje niko prije njih nije radio, a od kojeg se i dan danas većina zdravog čovječasntva gnuša, a to je homoseksualizam . Zato im je Lut a.s. govorio: „’Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi!’ A odgovor naroda njegova glasio je: ‘Istjerajte ih iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!’“ (El-E’raf, 80-82.)
Muškarci su se zadovoljavali sa muškarcima, a žene sa ženama, a ono što je još gore jeste što su to činili javno na svojim skupovima nimalo se ne stideći. Na mjestima gdje su se okupljali činili su razne grijehe, ignorišući one koji su ih upozoravali, pa se tako prenosi da su bez ikakvog stida puštali vjetrove ne stideći se jedni drugih. Bavili su se drumskim razbojništvom, varali su jedni druge, orgnizovali su borbe pijetlova i ovnova, ubijali su ljude koje bi presreli. Sve u svemu oni su bili gori od životinja.
Lut a.s. je pokušavao da ih uputi na pravi put, ali bezuspješno, jer niko od njih nije slušao, niko od njih se nije pokajao niti je bilo naznaka da će se iko od njih u budućnosti popraviti. Kada je Lut a.s. vidio da njegovo pozivanje nema nikakvog pozitivnog uticaja na njih on je rekao: „Ja prezirem ono što vi radite. Gospodaru moj, spasi mene i moju porodicu od onoga što oni rade.“ (Eš-Šu’ara, 168-169.)
Nakon svega ovoga Allah dž.š. se naljutio i uslišao njegovu dovu, pa je poslao svoje plemenite meleke koji su prvo svratili Ibrahimu a.s. da ga obraduju viješću o sinu, a zatim najavili stršnu stavr zbog koje su i došli. „’A šta vi hoćete, o izaslanici?’ upita Ibrahim. Oni odgovoriše: ‘Mi smo poslani zločinačkom narodu, da na njih sručimo okamenjenu ilovaču obilježenu kod Gospodara tvoga za one koji su svaku mjeru prevršili.’“ (Ez-Zarijat, 31-34.)
Pošto je Ibrahim a.s. bio blag i sažaljiv on je počeo da se raspravlja sa melekima, pa se tako prenosi da je Ibrahim a.s. rekao: „’Bi li vi uništili naselje u kojem ima tri stotine vjernika?’ ‘Ne!’ odgovorili su. ‘A dvije stotine?’ ‘Ne!’ odgovorili su…Tako su razgovarali dok ih na kraju nije upitao: ‘A ako bi u njemu bio samo jedan vjernik?’ I tad su odgovorili sa : ‘Ne!’ ‘Ali u njemu je Lut’ reče Ibrahim, a oni mu odgovoriše ‘Mi najbolje znamo ko je u njemu.’“ Allah dž.š. kaže: „O Ibrahime, prođi se toga, naređenje tvoga Gospodara je stiglo, zaista će njih stići kazna koja se ne može odbiti.“ (Hud, 76.)
“Kada su meleki (Džibril, Mikail i Israfil) od Ibrahima otišli prema Lutovom gradu, tamo su stigli oko podne. Kada su došli do sodomske rijeke sreli su Lutovu kćerku kako zahvaća vodu za ukućane, a imao je dvije kćerke: stariju Rejsu i mlađu Zagartu, upitali su je: ‘Djevojko, može li se ovdje gdje prenoćiti?’ Rekla je: ‘Može, ali ostanite tu i ne ulazite dok vam ne kažem!’ Ovo je rekla iz bojazni da im njen narod ne nanese kakvo zlo. Zatim je otišla ocu i rekla: ‘Oče, traže te neki mladići na ulazu u grad. Nikada nisam vidjela ljude ljepših lica! Nemoj dozvoliti da ih se domogne tvoj narod, pa da im šta ružno urade.’ Lutu je njegov narod još ranije bio zabranio da muškarce prima u goste, rekavši mu: ‘Pusti nas da mi dočekujemo muškarce.’
On ih je ipak primio i to su znali samo njegovi ukućani. Međutim, njegova žena je otišla do njegova naroda i sve im ispričala, rekavši: ‘U Lutovoj kući su zakonačili neki ljudi. Ljepših lica nikada do.sada nisam vidjela!’ Tada je svijet pohrlio prema njegovoj kući.“
Uzvišeni kaže: „Tada dođoše stanovnici grada, veseli. On reče: ‘Ovo su moji gosti, pa me ne sramotite, i bojte se Allaha i mene ne ponizujte!’ Oni rekoše: ‘A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?’ ‘Eto vam mojih kćeri, ako hoćete nešto da radite!’ reče on.“ (El-Hidžr, 67.-71.)
Lut a.s. iza zaključanih vrata pokušavao spriječiti svoj narod da provali u kuću, dok su ovi navaljivali na vrata i nasilu htjeli ući. On ih je iza vrata savjetovao i odvraćao, ali su oni i dalje bili uporni i ustrajni. Kada je postalo teško i neizdrživo, on je rekao: “Ah, da ja samo imam moć nad vama, ili da se mogu osloniti na kakvu veliku silu!” (Hud, 80.), na vas bih sručio kaznu.
Meleki su tada rekli: “O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi!” (Hud, 81.)Tada je Džibril i izašao pred svijet i po licima ih udario jednim udarcem, rubom svoga krila, pa su oslijepili. Oči su im potpuno upale, tako da nije ostalo ni mjesta, ni traga gdje su bile. Odatle su se vratili pipajući po zidovima i prijeteći Allahovom poslaniku: “Sutra ćemo se mi sa njim obračunati!”
Meleki su nakon toga prišli Lutu a.s. i naredili mu da sa svojom porodicom otputuje iz grada krajem noći, i rekli su mu da se niko od njih ne okreće kada čuje kaznu koja se spušta na njegov narod. Nakon što su de udaljili iz grada Lutov grad je zadesila Božija kazna u obliku strašnog glasa, zemljotresa, munja, kao i kišom kamenja, a na svakom je pisalo ime onoga koga će pogoditi. Ono što je bilo gore, ostalo je dolje sve je bilo prevrnuto i razrušeno.
Po jednima, Lutova žena je ostala sa svojim narodom. Po drugima, ona je izašla zajedno sa svojim mužem kćerkama. Međutim, kada je čula strašan glas i rušenje grada, okrenula se svom narodu, prekršila Allahovo naređenje, i povikala: “Teško mom narodu!” Tada je jedan kamen pao na nju i razbio joj glavu. Tako je i nju zadesilo ono što i njen narod, jer je bila njihove vjere, i uhoda koja im je odavala goste koji bi dolazili Lutu a.s.
Tragovi uništenja Lutovog naroda vidljivi su sve do danas u obliku Mrtvog mora, čija je voda, okolno zemljište i prostor neplodno i beskorisno. Tako je to mjesto postalo pouka, poruka, primjer i znak Allahove moći i veličine. Kao i primjer žestoke kazne za one koji se Allahu suprostavljaju.
Poslanik a.s. kaže: „Kada nađete nekoga da radi ono što je radio Lutov narod, ubijte i onoga ko to radi, a i onoga s kim to radi.“
Gospodaru naš sačuvaj nas bolesti, grijeha i kazne koja je zadesila Lutov narod. Amin!!!