Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 13. april 2018. gregorijanske godine, odnosno 26. redžeb 1439. hidžretske godine.
Mudri Lukman je govorio svome sinu:
Iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18.)
Prenosi se da je Ebu Džafer Muhamed ibn Ali ibn Husein r.a., rekao: ”Nema boljeg ibadeta od jedenja halal imetka i čuvanja spolnog organa od bluda, Allahu nema ništa draže od toga da tražiš i moliš pomoć od Njega, sudbinu ne može odbiti ništa osim dove, nema dobra za koje se brže zarađuje sevab od dobročinstva, a nema zla za koje brže stiže kazna od nepravde i nasilja, dosta je čovjeku mahana da kod drugih ljudi primječuje ono pred čime zatvara oči kad je on sām u pitanju, da naređuje drugim ljudima ono što sām ne radi i da uznemirava svoga sagovornika onim što ga se ne tiče.”
Rekao je također: ”Nikada ljudsko srce nije nastanila uholost, a da mu se, srazmjerno količini oholosti, nije umanjila pamet.”
”Smrt istinskog učenjaka teža je šejtanu od smrti 70 pobožnjaka.”
Savjetujući svoga sina Dža’fera es-Sadika, Muhamed ibn Ali ibn Husein, rekao je: ”Sinko moj, znaj da je Allah učinio tri stvari skrivenim u druge tri stvari. Allahovo zadovoljstvo krije se u pokornosti Njemu, zato ne omalovažavaj nijednu vrstu pokornosti Allahu, jer se možda u njoj krije Allahovo zadovoljstvo; Allahova srdžba krije se u griješenju i nepokornosti Allahu, zato ne omalovažavaj nijedan grijeh makar bio i neznatan, jer se možda u njemu krije Allahova srdžba; Allahove evlije skriveni su među ljudima, zato ne omalovažavaj nijednog vjernika, jer je možda upravo taj kojeg ti omalovažavaš, Allahov evlija.”
Prenoseći oporuku svoga oca, Muhamed ibn Ali ibn Husein r.a., rekao je: ”Moj otac mi je oporučio sljedeće: ”Sinko moj, ne druži se sa pet vrsta ljudi: ne druži se sa pokvarenjakom i velikim griješnikom, jer će te prodati za večeru, ne druži se sa škrtim čovjekom, jer će ti on uskratiti od svoga imetka i manje od onoga što tebi treba, ne druži se sa lažovom, jer je on poput fatamorgane, udaljava od tebe bliskog, a ”približava” dalekog, ne druži se sa ahmakom (maloumnikom), jer on možda želi da ti pomogne, ali će ti samo štetu nanijeti i ne druži se sa onim ko kida rodbinsku vezu, jer je takve Allah prokleo u Kur’anu na tri mjesta.”
Prenosi se da je Jahja ibn Muaz rekao: ”Ni prve ni posljednje generacije nisu čule za dvije veće nedače koje snalaze čovjeka na samrti u pogledu imetka.” Upitan koje su to nedače, odgovorio je: ”Uzima mu se cjelokupan imetak i čeka ga obračun za cjelokupan imetak na Sudnjem danu.”
Rekao je također: ”Draži mi je grijeh koji će me učiniti poniznim prema Allahu, nego pokornost koja će me učiniti oholim prema Allahu.”
”Ako nisi zadovoljan sa Allahom, kako ćeš onda tražiti da On bude zadovoljan s tobom.”
”Kada je Allah zadovoljan sa Svojim robovima onda im oprosti grijehe, a kada je srdit na Svoje robove onda im ne prima dobra djela.”
Upitan je Seid ibn Džubejr: ”Koji čovjek je najpobožniji?” Odgovorio je: ”Onaj koji počini određene grijehe i kad god se sjeti svojih grijeha, svoja dobra djela vidi neznatnim u odnosu na grijehe.”
Rekao je Ahnef ibn Kajs: ”Nema čovječnosti kod lažova, niti rahatluka za zavidnika, niti trika (kojim bi ga pridobio da udjeljuje) za škrticu, niti ugleda za čovjeka lošeg ahlaka, niti prijateljstva sa mrzovoljnim (teškim) čovjekom.”
Rekao je Urve ibn Zubejr: ”Kada vidiš čovjeka da radi dobro djelo, znaj da kod njega ima i drugih dobrih djela, a kada vidiš čovjeka da radi loše djelo, znaj da kod njega ima i drugih loših djela. Dobro djelo upučuje na drugo dobro djelo, a loše djelo upučuje na drugo loše djelo.”