Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 06. april 2018. gregorijanske godine, odnosno 19. redžeb 1439. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Kada je Ibrahim a.s. dobio naređenje od Allaha dž.š. da učini preseljenje, Ibrahim a.s. njegova žena Sara, Lut a.s. i vjernici su napustili Mezopotamiju i zaputili se ka blagoslovljenoj zemlji, Kudsu (Jerusalem). Život im je bio nomadski tako da su zajedno sa svojom stokom išli od pšnjaka do pašnjaka, pa ih je put naveo i do Egipta. Tada je Egiptom vladao nepravedni vladar, koji je poželio Ibrahimovu ženu Saru za sebe. On je bio očaran njenom ljepotom. Ibrahim a.s. nije mogao odbiti vladarev zahtjev da se njegova žena Sara pojavi na dvoru, ali je mogao zajedno sa njom doviti Allahu da ih spasi nepravednog vladara. Tako kada god bi vladar krenuo prema Sari, kad god bi pružio svoje ruke prema njoj, Allah dž.š. bi učinio da dobije ukočenost, paralizu, udova, i to bi nestajalo nakon Sarine dove. I tako svaki put. Vladar se preplaši takvog stanja, pa nagrdi svoje ljude što su mu na dvor doveli takvu ženu. Protjera ih (Saru i Ibrahima) iz Egipta i još im dade i nagradu, samo da idu što dalje od njega. Prenosi se da je tada Sara dobila i mladu Hadžeru kao svoju sluškinju.
Ibrahim a.s. je bio jedan od najimućnijih ljudi u regionu. Allah dž.š. mu je dao veliki broj stoke kao i ostalog imetka. Imao je i sluge, ali bez obzira na svo to bogatsvo, Ibrahim a.s. nije želio živjeti u palačama, nego je ostao dosljedan nomadskom životu. Imao je Ibrahim a.s. sve; posjede, stoku, sluge, novac, ali jedno ne. Allah dž.š. mu nije dao potomstvo. Ibrahim a.s. je zbog toga često bio tužan i potišten. Molio je Uzvišenog za potomstvo, pa se u trenucima bola zavjetovao ukoliko dobije sina da će ga kao kurban žrtvovati Uzvišenom, nakon što ga se malo nagleda. Tako jedne zvjezdane noći dok je tugovao Ibrahim a.s. dobi znak od Uzvišenog da izađe napolje i da pogleda u zvjezdano nebo, i bi mu rečeno da će potomstvo njegovo biti tako brojno kao što su brojne zvijezde na vedrom nebu. Nakon nekog vremena Allah poče ispunjavati obećanje dato svom prijatelju Ibrahimu. Dobra Sara zbog svog stanja dopusti Ibrahimu a.s. da bude sa njezinom sluškinjom Hadžerom, tako da se nakon nekog vremena Ibrahimovim domom začuo dječiji glas i plač. Hadžera je rodila Ibrahimu sina Ismaila.
Zaista Allah najvećim iskušenjima iskušava svoje najbolje robove. A Ibrahim je sigurno bio jedan od onih sa kojima je Allah zadovoljan. Ibrahimova a.s. radost je kratko trajala, jer mu je Allah dž.š. naredio da uzme svoju ženu Hadžeru i sina Ismaila i da krene prema Mekki. Putovali su četrdeset dana i noći sve dok nisu stigli do stjenovitog mjesta. Mjesta gdje nije bilo moguće ništa sijati. Nije bilo ni vode. Ali oslanjajući se na Allaha Ibrahim a.s. na takvom mjestu ostavi Hadžeru i malog Ismaila sa jednom mješinom vode i malo hurmi. Kako je vrijeme prolazilo vode i hurmi je bilo sve manje, tako da je Hadžera postala nervozna. Dijete je zbog gladi i žeđi počelo plakati, a Hadžera sva izbezumljena, u potrazi za vodom, počela je trčati sa jednog brežuljka na drugi, sa Safe na Mervu, i kada je izgubila svaku nadu da će naći vodu, ispod Ismailovih nogu ugledala je kako počinje izvirati voda u ogromnim količinama. Kako bi zaustavila ogroman dotok vode Hadžera povika “Zem-Zem” “Stani-Stani.” Poslanik a.s. je rekao; „Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka“.
Uskoro naiđe i jedna skupina Arapa koji zatražiše dozvolu od Hadžere da se tu nasele i tako pusta dolina Mekke nakon mnogih godina ponovo poče dobivati svoje stanovnike.
Ibrahim a.s. je živio između Kudsa i Meke. Često je posjećivao Hadžeru i Ismaila. Ismail je rastao, pa je počeo i pomagati svome ocu, ali onda Allah stavlja Ibrahima na drugo veliko iskušenje. Jedne noći Allah dž.š. kroz san podsjeti Ibrahima a.s. na obećanje, o žrtvovanju svoga sina. Kada se probudio reče; “I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: ‘O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?’’O oče moj’, reče, ‘onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.’ I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: ‘O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine; to je, zaista, bilo pravo iskušenje!’ I kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: ‘Nek je u miru Ibrahim!’ Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine…” (Es-Saffat, 101-105.)
Jednog dana Ibrahim je sjedio ispred svoga šatora kada je primijetio trojicu mladića kako mu se približavaju. Ibrahim a.s.ih pozdravi selamom i ugosti. Smjestio ih je i počastio pečenim teletom. Vidjevši kako njihove ruke za hranom ne posežu, shvatio je da su to meleki u ljudskom liku. Allah dž.š. kaže:
“I Naši izaslanici donesoše Ibrahimu radosnu vijest i rekoše: ‘Selam!’, a on im odgovori: ‘Selam!’ i ubrzo im donese pečeno tele. Pa kad vidje da ga njihove ruke ne dotiču, ne svidje mu se to i obuze ga strah od njih. ‘Ne boj se’, rekoše oni, ‘mi smo poslani Lutovu narodu.’ A njegova žena stajaše i osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a nakon Ishaka, Jakubom. ‘Teško meni!’, reče ona, ‘zar da rodim, a ja ovako stara, a i ovaj moj muž je star. To je, zaista, čudna stvar!’ ‘Zar se čudiš Allahovom određenju’, rekoše oni, ‘neka su Allahova milost i Njegovi blagoslovi na vama, o stanovnici ovog doma! Zaista je On hvaljen i slavljen.’” (Hud, 69-73.)
Dobio je Ibrahim a.s. naređenje od Uzvišenog da zajedno sa svojim sinom Ismailom sagradi Sveti Hram (Kabu). Prilikom gradnje u jednom momentu Ibrahimu je zatrebao kamen odgovarajućeg oblika da popuni prazninu u istočnom uglu građevine. Pošto nijedan kamen u blizini nije odgovarao, on je poslao sina da pronađe neki kamen kojim bi se mogla popuniti ta praznina. Međutim prije nego se Ismail vratio melek Džibril je donio Ibrahimu jedan kamen koji je, kako nam predaje kazuju, zajedno sa ”Mekami-Ibrahimom” spušten iz dženneta u vrijeme kada su spušteni Adem a.s. i Hava. Ovaj kamen, poznat po imenu ”Hadžerul-esved – Crni kamen” Ibrahim ugradio je u istočni ugao Kabe.
Ibrahim a.s. je umro u 175. godini života, a ukopan je zajedno sa svojom ženom Sarom u pećini Makpela u Hebronu.