Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 23. februar 2018. gregorijanske godine, odnosno 07. džumadel-uhra 1439. hidžretske godine.
Priča se da je nekada davno u nekoj čaršiji živio obućar koji je radio tek toliko da bi mogao prehraniti sebe i svoju porodicu. Imao je raznih mušterija, raznih naravi koje je on uvijek pokušavao da nauči mudrosti i strpljivošću. Jednog dana mu dođe čovjek koji je bio onako prgav…ni otesan ni obradvan…koji je bio nezadovoljan njegovim radom, pa poče galamiti na njega. Ali obućar bi saburli čovjek, strpljiv čovjek, pa na sve to uzvrati samo šutnjom i strpljenjem. Kada je ovaj prgavi čovjek vidio da obućar ne reaguje ne njegove riječi, uzeo je vodu sa obućarevog stola, u kojoj je on kvasio kožu sa kojom je radio, pa ga poli. Ali obućar ni na ovu provokaciju nije odreagovao, nego onako ponizno, strpljivo, sa lica obrisa prljavu vodu. Vidjevši da obućar ne reaguje ni na ovu provokaciju “prgavko” se izbezumi, pa ošamari obućara. Nakon ovog obućar ustade sa svoje stolice, Bio je čovjek od preko dva metra, grdosija što bi naš narod rekao. Kada je ovaj “prgavko” vidio čovjeka stijenu ispred sebe, počeše mu klecati koljena. Napusti ga njegova ranija hrabrost, oholost i prgavost. Baci cipele, pa bježi. A obućar za njim. Bježao je “prgavko” sve dok ga noge nisu izdale, a onda onako izmoren, ponižen, stade i reče: “Tvoj sam ja dalje ne mogu!” A obućar mu prilazi sa osmjehom na licu pa reče: “Halali brate, ja sam htio da pitam jel te zaboljela šaka kada si me udario?”
Braćo, danas je sve više junaka poput našeg “prgavka” a sve manje, ili nimalo, onih poput našeg obućara.
Braćo, strpljivost je osobina koja krasi samo velike vjernike i velike ljude. U hadisu stoji da je Poslanik a.s. bio upitan: „Koji ljudi su bili na najtežim mukama i iskušenjima? Poslanik a.s. odgovori: “Poslanici, zatim oni koji su im najviše sličili, pa oni koji su im najviše slićili….Čovjek će biti iskušavan shodno jačini njegovog dina i vjere, pa ako je čovjek tvrđe vjere iskušenja će mu biti jača, a ako je čovjek tanje vjere iskušenja će mu biti lakša. Iskušenja će pratiti čovjeka na zemlji sve do momenta dokle se potpuno ne očisti od grijeha!“
Adem a.s. je iskušan zabranjenim plodom. Jusuf a.s. je iskušan lijepom Zulejhom i vlašću. Sulejman a.s. bogatsvom. Ejub a.s. bolešću, gubljenjem imetka i potomstva, a naš Poslanik Muhammed a.s. je protjeran od strane svog naroda, izgubio je svu djecu, osim Fatime još za vrijeme svog života i još mnogo toga što ljudsko srce i tijelo gotovo, pa ne može ni podnijeti.
Allah dž.š., kaže: „Sigurno ćemo vas iskušavati strahom i glađu i time što će vam propadati imovina i životi i ljetine – a ti obraduj strpljive, koji kada ih kakva nesreća pogodi, kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.’ To su oni nad kojima su blagoslovi njihova Gospodara i milost, i to su oni koji su upućeni!“ (El-Bekara, 155-157.)
Nekada će čovjek biti stavljen na iskušenja zbog svoje neposlušnosti i grijeha, a nekada će čovjek biti doveden u iskušenje zbog svoje pokornosti i ibadeta i dobrih djela, što će biti sami znak Allahove dž.š., ljubavi prema njemu, jer je Allah dž.š., odlučio da Svoga roba uzdigne na veći stepen, odlučio da ga očisti od grijeha i tako spasi džehennemske vatre, pa mu i daje tu šansu koja često puta ne zna da bude lahka!
Zato draga braćo, kada nas Allah iskuša sa siromaštvom, bolešću, bilo kojim gubitkom, sjetite se sljedećeg kur’anskog ajeta u kojem se nalazi rješenje za sve naše problem, a on glasi: “O vjernici tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strain strpljivih!” (El-Beqare, 153.)
Braćo, znajte da je u namazu i strpljivosti spas i sreća i ovog i onog svijeta. Namaz je lijek za svaku žalost, brigu i nesreću. Zbog toga nas ne trebaju čuditi riječi našeg Poslanika Muhammeda a.s. koji bi u trenutku brige, nesreće ili tegobe govorio svom mujezinu: “O Bilale, odmori nas namazom.” Ali nije braćo, namaz bio spas i utočište samo našem Poslaniku a.s. već i svim drugim islamskim velikanima. Svi su oni braćo u teškim trenucima i velikim tejskobama hrlili namazu, posebno namazu u džematu, obavljajući ga skrušeno i ponizno.
Draga braćo, danas kada je svijet pun zlih ljudi, ljudi poupt našeg “prgavka” sa početka hutbe, danas kada je zločin biti musliman, danas kada ne možemo na TV-u vidjeti niti jednu pozitivnu informaciju, nego samo crnu hroniku, jedini spas je u džamiji, džematu, namazu, sedždi…
Draga braćo, krajnje je vrijeme da se malo više posvetimo našoj džamiji, ali ne samo donacijama, već i posjetom, a posvećivanje džamiji, znači posvećivanje sebi. Zato draga braćo, molim vas, ne zapostavljajmo naš namaz, ne uništavajmo naše živote onim što nam ne može pomoći i na šta ne možemo uticati, već stanimo na namaz i recimo, ono što je i Ibrahim a.s. rekao kada je bio bačen u vatru: “Dovoljan mi je samo Allah, divan li je On zaštitnik!” Zbog ovih riječi Allah je za Ibrahima a.s. učinio vatru hladnom i spasonom. Kada su se Poslanik a.s. i ashabi suočili sa mnogobrojnijom, opremljenijom i jačom vojskom nevjernika svi su povikali: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar! i oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo, i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.” (Al- Imran, 173-174.) U svakom trenutku, u svakoj situaciji – Dovoljan je nama Allah, a divnog li Gospodara i Zaštitnika imamo. Kada je Musa, a.s., došao do mora dok je bježao od faraona, nije mogao dalje, ali nije gubio nadu u Gospodara, rekao je: “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šuara, 62.)
Allahu naš, mi smo Tvoji robovi, sinovi robova Tvojih i sinovi ropkinja Tvojih.Tvoja zapovijed vezana za nas već je izvršena, a Tvoja odredba o nama pravedna je. Molimo Te svakim Imenom Tvojim kojim Ti pripadamo, kojim si sâm Sebe imenovao, ili koji si objavio u Knjizi Svojoj, da učiniš namaz svjetlošću naših grudî, izlazom naše tuge i izbavljenjem od naše tjeskobe! Amin!!1