Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 02. mart 2018. gregorijanske godine, odnosno 14. džumadel-uhra 1439. hidžretske godine.
Prije dva dana bio sam u Tuzli kada je zazvonio moj mobilni telefon. Vidim zove moj prijatelj, moj brat u vjeri, Nermin sa Neon TV. Javim se, a sa druge strane stiže selam, a odmah nakon toga i pitanje: “Efendija, čija to kuća gori kod džamije?” Noge su mi se odsjekle, jer sam odmah pomislio da sam zaboravio isključiti električnu peć i da se zapalila vakufska kuća u kojoj živim. Odgovorim sa: “Ne znam” i odmah krenem zvati komšije da provjerim, i onda saznam da nije u pitanju kuća u kojoj ja živim već kuća našeg komšije Vahida. Kada sam došao kući, i kada su vatrogasci završili svoj dio posla, otišao sam do našeg komšije da vidim šta se to zaista desilo i da ponudim pomoć u ime džemata i u svoje lično ime. Sve je bilo uništeno, a naš komšija sa bolnom grimasom na licu stoji gleda i ne može da vjeruje. Prije nekoliko sati imao je sve što je potrebno za jedan normalan život, a sada…Tuga. Sve što su godinama on i njegova porodica gradili, pravili, sakupljali, nestalo je u jednom trenutku.
To je život. Danas imaš sutra, nemaš. Danas je ova nesreća pogodila njega i njegovu porodicu, a sutra će možda mene, tebe, i našu porodicu, danas je pomoć potrebna njemu, a sutra će možda biti potrebna meni i tebi. Zbog toga draga moja braćo iskoristimo ovu priliku i pomozimo našeg brata. Onaj ko ne može novcem, mož radom, a onaj ko ne može ni radom, pa može lijepom riječju, kojom ćemo povratiti njegov optimizam i olakšati njegovo iskušenje.
Draga moja braćo, znajmo, da pomažući našeg brata muslimana, mi zapravo pomažemo sebe, jer davno su neki pametni ljudi rekli da je naše samo ono što iskreno, čista srca, damo. I recimo sebi kao što je rekao Šu’ajb a.s.:
“Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam” (Hud,89.).
Draga moja braćo, sve što imamo život, imetak, potomstvo…sve je to Allahov dar i blagodat nama. A mi znamo da onaj koji nam je nešto dao ima pravo to i da nam oduzme. Kako bi što duže uživali u Allahovim blagodatima, u Allahovim darovima, sjetimo se i drugih koji su u potrebi, i na taj način zahvalimo Allahu na onome što nam je dao.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik a.s. rekao: “Čovjeku koji krene da ispuni potrebu svoga brata muslimana, to mu je bolje nego da je deset godina proveo u itikafu. A onaj ko bude u itikafu jedan dan, želeći time Allahovo dž.š. zadovoljstvo, Allah dž.š. će postaviti između njega i vatre tri doline, a svaka dolina je veća nego razdaljina između istoka i zapada.”
U drugom hadisu se kaže: “Musliman je brat muslimanu, ne nanosi mu nepravdu niti ga predaje neprijatelju; ko pomogne bratu u nevolji, Allah će mu pomoći u nevolji, ko otkloni nedaću muslimana, Allah će mu otklonit nedaću na Sudnjem danu, a ko sakrije sramotu muslimana, Allah će sakriti njegovu sramotu na Sudnjem danu.”
Omer ibn ‘Ubejdullah ibn Ma’mer je jednom prilikom prošao pored jednog Abesinca-crnca koji je nešto jeo ispred neke bašče u Medini, a pored njega je bio pas. Kad bi pojeo zalogaj, i psu bi bacio jedan komad.
Omer ibn ‘Ubejdullah ga upita: „Je li ovo tvoj pas?“
On odgovori da nije.
„Pa zašto ga onda hraniš?“, upita Omer.
„Stidim se i nelagodno mi je kada vidim te njegove oči kako me gledaju dok ja jedem, a njemu ne dam.“, odgovori Abesinac.
Omer upita: „Jesi li slobodan ili rob?“
Ovaj odgovori: „Rob iz plemena Benu Asim.“
Omer je zatim otišao do tog plemena i otkupio roba, a zatim kupio bašču. Onda je došao i upitao Abesinca:
„Znaš li da te je Allah oslobodio?“
On mu odgovori: „Hvala Allahu, samo Njemu pripada hvala. A nakon toga hvala i onome koji me je oslobodio.“
Omer reče: „Ova bašča je tvoja.“
Abesinac će na to: „Svjedočim da je ona vakuf (trajno dobro) za siromahe Medine.“
Omer mu reče: „Šta ti je?! Zašto to radiš, a i tebi je potrebno?“
Abesinac odgovori: „Stidim se Allaha da nakon što me je počastio nečim, uzvratim na ničim da time škrtarim.“
Braćo, da li ćemo se i mi postidjeti Allaha kao što se postidio ovaj abesinski rob? Ja se nadam da hoćemo zbog toga sam te srijede i otišao našem komšiji, našem bratu, i ponudio mu pomoć kako u svoje ime tako i u vaše.
Otkud meni jednom običnom hodži sloboda i pravo da nudim pomoć u vaše ime?
Uzeo sam draga moja braćo to sebi za pravo zbog toga što znam koliko ste dobri muslimani, dobri ljudi. Uzeo sam to sebi za pravo, jer znam ako našem komšiji nije dobro, kako onda može biti dobro meni i tebi? Uzeo sam to sebi za pravo zbog toga što za sebe kažete da ste vjernici, a Poslanik a.s. kaže: ”Nije pravi vjernik onaj koji zanoći sit, a njegov komšija gladan.” Takođe Poslanik a.s. kaže: „Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i osjećanjima je poput jednog tijela. Kada se razboli jedan njegov organ cijelo tijelo mu se odazove sa budnošću i vrućinom.“
Braćo, ako smo vjernici, ako smo ljudi, odazovimo se ovoj akciji prikupljanja pomoći za našeg brata i njegovu porodicu, kako bi što prije ponovo bio u toplim prostorijama svoga doma.
Na samom kraju ove hutbe želio bi vam ispričati jednu poučnu priču koja će biti utjeha i pouka svima onima koji osjete bol gubitka:
‘Urve ibn Zubejr je imao rak na nozi, pa mu rekoše da moraju amputirati tu nogu. Rekoše mu: “Dat ćemo ti sredstvo koje će te uspavati i na taj način nećeš osjetiti bol.“ ‘Urve im odgovori: „Zaista ne želim da odstaranite dio moga tijela, a da pri tome ne osjetim nikakvu bol pri rastanku od njega.“ Zatim kod njega uđoše nepoznati ljudi, pa on upita: „Ko su ovi?“ Rekoše: „Oni će te čuvati dok ti budu rezeli nogu.“ ‘Urve reče: „Molim vas, ne želim da vas opterećujem“, te sam pruži nogu. Dok su mu sjekli nogu i zaustavljali krvarenje, u svoj toj njegovoj muci i bolu dođe mu čovjek da mu izrazi saučešće, a ‘Urve mu reče:“Ako si došao da mi izraziš saučešće zbog noge, već sam je izgubio.“ Čovjek reče: „Došao sam da ti izrazim saučešće za sina Muhammeda, ubio ga je konj svojom kopitom.“
Tada ‘Urve reče: „Dragi Allahu, uezo si mi sina, a ostavio ostale sinove. Uzeo si mi nogu, a ostavio ostale dijelove tijela. Gospodaru moj, kako si mi uzeo tako si mi i ostavio, kako si me iskušao tako i saburim.“
Allahu naš molimo Te nemoj nas iskušavati sa onim što ne možemo podnijeti. Amin!!!