Učenje talkina (telkina) umrlom

Učenje talkina (telkina) je utemeljen u sva četiri hak mezheba, preovladajući stav kod hanefija, malikija, šafija, hanbelija je da je učenje talkina pohvalno (mustehabb). Mi u Bosni i Hercegovini smo stava, kao i većina učenjaka hanefijskog mezheba, da je talkin pohvalan, što je i praksa na našim prostorima.

Jedan od glavnih dokaza utemeljenosti talkina je i hadis iz Muslima koji se prenosi od Ebu Hurejre, Ebu Seid El Hudrija i Aiše, r.a., u kojem se kaže: “Činite telkin svojim umrlim la ilahe illallah” [2]

Neki učenjaci i Eš-Šafi smatraju da je mustehab učiti talkin umrlome nakon ukopa, prema predanju Seida ibn Mensura od Rašida ibn Sa’da, Damre ibn Habiba, El-Hakima ibn Umejra (ovo su tabi’ini), koji kažu:

“Kada se izravna kabur nad mejitom, i ljudi se počnu razilaziti, mustehab je izgovoriti iznad kabura: ‘O ti i ti, reci: ‘La ilahe illallah. Ešhedu en la ilahe illallah (tri puta). O ti i ti, reci: ‘Moj Gospodar je Allah. Moja vjera je islam. Moj Poslanik je Muhammed, s.a.v.s.” Zatim će otići.” (Navodi Hafiz Ibn Hadžer u Telhisu)

Bilježe Taberani i AbdulAziz El Hanbeli od Ebu Umame koji kaže: “Kada ja umrem, učinite mi ono što nam je Poslanik, a.s., naređivao da činimo mrtvima. Naređivao nam je Poslanik, a.s., pa je rekao: “Kada neko od vaše braće umre pa pospete zemlju po njegovom grobu neka kaže neko od vas kod njegove glave: “O (pa ga zovne po imenu) sine ( pa spomene ime njegove majke), jer on zaista tada govori: “Uputi nas Allah ti se smilovao!” ali vi to ne osjećate: “Spomeni ono sa čime si izašao iz dunjaluka, šehadet da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, i da si zadovoljan sa Allahom kao Gospodarom, Islamom vjerom, Muhammedom Poslanikom i Kur’anom vođom.” Zaista Munker i Nekir, svaki od njih uzima za ruku svog druga i govori: “Idemo, nećemo se zadržavati kod onoga koji je naučen, koji zna svoj dokaz.” Pa je rekao čovjek: “O Poslaniče, a ako ne znamo ime njegove majke?” Pa je Poslanik rekao: “Pripišite ga njegovoj majki Havi, recite O sine Havin.”[1]

Kao što smo naveli, od dokaza utemeljenosti Telkina je i hadis iz Muslima koji se prenosi od Ebu Hurejre, Ebu Seid El Hudrija i Aiše, r.a., u kojem se kaže: “Činite telkin svojim umrlim la ilahe illallah”[2]

Kaže Šejh Šibbir Ahmed El Usmani u komentaru ovog hadisa: “Kaže El Ubejj: “Moguće je hadise iz ovog poglavlja o telkinu protumačiti kao telkin poslije ukopa. Većina šafija to smatra pohvaljenim a taj stav je odabrao i Ibn Salah. Kaže Tajjibi: “Moguće je da se ovaj hadis odnosi na one koji su na ivici smrti ali i na one koji su umrli ali još nisu ukopani”. Kaže El Ešrem: “Rekao sam Ahmedu: “Šta je sa onim što rade, kada čovjek umre, neko stane kod njegovog kabura i kaže: “O sine …” Pa je Ahmed rekao: “Nisam nikoga video da to radi osim stanovnika Šama kada im je umro Ebul Mugire jer je on prenosio od Ebu Bekr ibn Ebu Merjema od njihovih šejhova da su to radili. Takođe i Ismail ibn Ajjaš to prenosi.” Ibn Hadžer El Askalani je u Telhisu spomenuo hadise koji jačaju hadis Ebu Umame a to su hadisi koje bilježi Seid ibn Mensur u svom Sunenu od Rašid ibn Sa’da, Damre ibn Hubejba, Hakim ibn Umejra i dr.”[3]

Kaže poznati hanefijski alim, Ibn Abidin u Hašiji: “Ne zabranjuje se telkin nakon ukopa jer u tome nema nikakve štete, čak nasuprot,u tome ima koristi jer se mejjitu olakšava zbog zikra kao što je to prenijeto.”[4]

Kaže Šejh El Usmani: “U Šerhul Ihjau se kaže: “Kaže u Er Revdi: “Lijepo je činiti telkin nakon ukopa jer nam je došao hadis po tom pitanju.” Kaže Nevevi: “Veliki broj naših učenjaka smatra Telkin pohvaljenim, od njih su El Kadi Husejn, pisac Tetimme, Šejh Nasr El Makdisi u svojoj knjizi Et Tehzib i dr. Hadis koji se prenosi o ovome je slab ali je on od hadisa o fadailima pa se koristi kod učenjaka i muhaddisa kao validan dokaz. Ovaj hadis podupiru drugi sahih hadisi poput hadisa: “ Molite Allaha da ga učvrsti…” kao i oporuke Amr ibnul Asa: “ Ostanite kod mog kabura koliko je dovoljno da se zakolje kurban i podijeli njegovo meso, da bi mi bilo lakše i da bih znao kako da odgovorim poslanicima Allaha Uzvišenog.” Bilježi ga Muslim u Sahihu.

Stanovnici Šama su činili Telkin još od prvog vremena.”[5]

Kaže Šejh Abdul Kadir Isa Dijab u Mizanul Adilu: “Čak iako Nevevi i neki drugi kažu da se telkin odnosi na onoga koji umire, Muhibb Et Taberi, Kemal ibn Humam, Ševkani i dr. kažu da riječ “Mevtakum” upućuje na umrlog a da je to metafora za onog koji umire. Pošto mi znamo da se ne prelazi sa bukvalnog na metaforičko značenje osim zbog dokaza koji to iziskuje ili na to upućuje, a takav dokaz ovdje ne postoji, onda je preče da se ovaj hadis odnosi na umrle.”[6]

Prenosi se od Rašid ibn Sa’da, Damreh ibn Hubejba i Hakim ibn Umejra da su rekli: “Ashabi su voleli da se, kada se mejjit ukopa stane kod kabura i kaže: “O Fulane, reci La ilahe illallah, svedočim da nema drugog Boga osim Allaha – tri puta. U Fulane, reci: Moj Gospodar je Allah, moja vjera je islam, moj Poslanik je Muhammed.”[7]

Kaže El Hattab u Mevahibul Dželil: “Od Ibnul Arebija se prenosi: “Kada se mejjit ukopa pohvaljeno je činiti mu telkin u tim momentima, to su radili stanovnici Medine i dobri ljudi jer se to poklapa sa ajetom: “I spominji, zaista spomen koristi vjernicima…”[8]”[9]

Kaže Imam Nevevi: “Što se telkina tiče, veliki broj naših učenjaka to smatra pohvaljenim.” [10]

Upitan je Ibn Tejmijje da li je obaveza učenje talkina umrlome nakon ukopa? Odgovorio je: “Učenje talkina nakon smrti nije obaveza prema koncenzusu i to nije bila raširena praksa među muslimanima u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih halifa. Ali se prenosi od nekoliko ashaba, kao što su Ebu Umame i Vasile bin El-Eska’. Neki imami su to dopustili, kao što je Imam Ahmed, a jedna skupina njegovih učenika, kao i učenika Imama Šafije, je to smatrala pohvalnim. Neki učenjaci su to smatrali pokuđenim jer su vjerovali da je to novotarija. Prema tome, postoje tri stava o ovom pitanju: pohvalnost, pokuđenost i dozvoljenost. Ovaj posljednji stav je najpravedniji.“ [11]

_______________
[1] Taberani; Nejlul Evtar, Ševkani, 4/ 102; Telhisul Habir, Ibn Hadžer El Askalani, 2/ 270 i kaže: Ovaj hadis je dobar a dobrim ga je proglasio i Hafiz Ed Dija
[2] Muslim, br. 2094 i 2095
[3] Fethul Mulhim, Šibbir Ahmed El Usmani, 4/ 429
[4] Hašija, Ibn Abidin, 3/ 81, Dar Alemul Kutub, Rijad
[5] Fethul Mulhim, 4/ 430
[6] Mizanul Adil, str. 61.
[7] Ibid (isto).
[8] Sura Ez Zarijat, 55. ajet
[9] Mevahibul Dzelil, El Hattab, 2/ 238
[10] El Ezkar, En Nevevi, str. 123.
[11] (Medžmu’atul-fetava, 24/166)