Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 27. oktobar 2017. gregorijanske godine, odnosno 07. safer 1439. hidžretske godine.
Išli nekad davno Nasrudin hodža i sin na daleki put, a imali samo jednog konja. Hodža jaše, a sin pješke, i kad su prolazili kroz prvo selo kaže narod: vidi onog starog lopinaša, jaše, a jadno dijete ide pješke.
I on sjaše i stavi sina da jaše.
Kad su prolazili kroz drugo selo, kaže narod: vidi onog mangupa jaše, a babo mu ide pješke. Kako ga nije stid. Odluče oni da jašu obojica.
I kad su išli kroz treće selo kaže narod: vidi one dvojice magaraca, jašu na jednom konju, kako im nije žao jadne životinje! Sjašu oni obojica i krenu pješke.
Kad su prolazili kroz četvrto selo kaže narod: vidi one dvojice budala, imaju konja, a idu pješke…
Tada Nasrudin hodža reče: Kako god da okreneš, narodu ne možes ugoditi!!!
Draga braćo, u današnjoj hutbi ćemo obraditi četiri pouke i poruke koje nosi ova priča:
1. Samilost prema životinjama
Ono po čemu se musliman treba da razlikuje od nesmulimana jeste samilost, ali ne samilost samo prema ljudskoj vrsti, nego i prema životinjskoj. Pa kada su gladne, nahrani ih i kada su žedne, napoji ih, jer je Allahov Poslanik a.s. rekao u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.: ” Idući putem neki čovjek je jako ožednio, pa kad nađe bunar, siđe u njega i napi se vode, a zatim izađe. Kad odjedanput pas, od žeđi isplazio jezik i jede vlažno tlo. ‘Ovog psa je snašla jaka žeđ kao što je i mene bila snašla’, reče taj čovjek, te siđe u bunar i napuni svoju cipelu vodom, a zatim je stavi u svoja usta da bi se popeo, te napoji psa. Uzvišeni Allah mu se zahvali i oprosti grijehe.Rekoše ashabi: ‘Allahov Poslaniče, zar u činjenju dobročinstva prema životinjama imamo nagradu?’ a on odgovori: ‘U činjenju dobročinstva svakom živom hajvanu čovjek ima nagradu.’
Koliko seže muslimanka milost prema životinjama najbolje nam govori primjer naših predhodnika.
Naime, Ebu Hurejre r.a. je zaspao, a kada se probudio vidio je da na njegovom ogrtaču pored njega spava mačka. Šta je uradio Ebu Hurejre? Otjerao mačku? Udrio je? Ne! On je slijedeći primjer našeg Poslanika a.s. iz milosti prema životinji, kako je ne bi probudio, zatražio makaze osjekao rukav ogrtača na kome je spavala mačka i otišao za svojim poslom.
U srednjem vijeku, piše historičar Gustave Le Bon, životinje su uživale u „raju“ u muslimanskom svijetu. Poseban nadzor je posvećen bolesnim i osjetljivim stvorenjima. U 18. stoljeću u Kairu su muslimani osnovali skloništa za pse gdje su im osigurali vodu i hranu. U Damasku, dio opštinske teritorije je bio namijenjen starijim konjima i tu su oni mogli da pasu u dostojanstvu do kraja života, a s ovom praksom se nastavilo do 20. stoljeća.
Poslanik a.s. je govorio: „Dobro djelo učinjeno životinji isto je kao dobro djelo učinjeno ljudskom biću, dok je čin okrutnosti prema životinji jednako loš kao okrutnost prema ljudskom biću“
Braćo, nedopustivo je da jedan musliman, kako bi udovoljio prohtjevima svog djeteta kupi mu cuku, a kada isti taj cuko ohladi i tom djetetu i tom čovjeku on ga pusti na cestu, kako bi nanosio štetu drugim ljudima.
Nedopustivo je da jedan musliman lovi životinje onako iz zabave. Lov je dozvoljn samo kako bi se prehranili. Nedopustivo je da jedan musliman udovaljavajući svojim hirovima, i za rad ličnih interesa, organizuje borbe bikova, pasa, pijetlova ili nekih drugih životinja, jer tako mi Allaha kako ćemo odgovarati za naš odnos prema ljudima, odgovarat ćemo i za naš odnos prema životinjama.
Allahov Poslanik a.s. je rekao: “Kažnjena je žena zbog mačke koju je zatvorila sve dok nije umrla, pa je zbog nje ušla u vatru (džehennem). Nije je hranila ni pojila kada ju je zatvorila, niti ju je pustila da jede gmizavce i insekte.”
Ovdje treba napomenuti da je islam dozvolio ubijanje sljedećih pet životinja: Poslanik a.s. kaže: “Pet je štetnih životinja koje dozvoljeno ubiti u Haremu i van Harema: zmija, crnobijeli gavran, miš, bijesan pas i lutnja (vrsta sokola).”
- Dobročinstvo prema roditeljima
Priča se da je stari otac dosadio sinu i ovaj ga uprti na leđa u namjeri da ga odnese što dalje od kuće. Kada ga donio do šume i tu ostavio, otac zapomaga “Sine, molim te nemoj me ostaviti ovdje!” “Zašto?“ upita sin. A otac molećivo nastavi: “Molim te sine, odnesi me što dalje odavdje,ovdje sam ja mog oca ostavio!”
Draga braćo, od našeg odnosa prema roditeljima zavisi da li ćemo put dženneta ili džehennema, jer Poslanik a.s. kaže: „Kada bi kod Allaha postojao blaži izraz nezadovoljstva i neposlušnosti roditeljima od uf, zabranio bi ga. Neposlušnik neka radi šta hoće, neće ući u džennet. Poslušnik nek radi šta hoće, neće ući u džehennem.“
- Saosjećanje prema mlađem
Ebu Burda r.a. prenosi da je Allahov Poslanik a.s. držao hutbu sa minbera pa su ušli Hasan i Husejn u crvenoj odjeći. Prolazili su između ljudi, spoticali su se o svoju odjeću i ustajali. Kada ih je vidio, Allahov Poslanik a.s. sišao je sa minbera, uzeo ih u naručje i postavio ispred sebe. Zatim se okrenuo prema ljudima i rekao: “Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ‘Zaista su vam vaši imeci i vaša djeca iskušenje…’ Kada sam vidio ova svoja dva unuka kako se spotiču o svoju odjeću, nisam se mogao suzdržati da ne siđem i ponesem ih.”
U drugom hadisu se kaže: Šeddad b. El-Had r.a. prenosi da je Poslanik a.s. predvodio namaz ashabima, pa kada je učinio sedždu, Hasan se popeo na njegova leđa. Vjerovjesnik se dugo zadržao na sedždi sve dok Hasan nije sišao sam, a kada je završio namaz, rekao je: „Ovaj moj unuk popeo mi se na leđa, pa nisam želio da ga skinem dok ne završi sa svojom potrebom.“
Šta bismo mi braćo uradili da se nešto slično desilo u našoj džamiji?
Ove hadise sam braćo naveo samo iz jednog razloga, a to je što svakodnevno primam kritike zbog „nereda“ kojeg prave naša djeca, vaša djeca, koja dolaze u džamiju. Kažu prije je bilo u džamiji reda, a sada ga nema? Braćo, lahko je napraviti red u przanoj džamiji, jer kada sam došao u ovaj džemat većinu sabaha, ikindija i jacija sam klanjo sam, a sada kada na jaciji bude po 50 60 osoba, što odraslih što djece to nekome smata, jer je kažu „nered.“ Pitam ja vas: Kakav nered? Pa zar ima većeg nereda i zluma prema džamiji od toga da je prazna?
Braćo, Poslanik a.s. nas savjetuje da se prema našoj djeci odnosimo sa puno milosti, ako nešto i pogriješe, ako se nekada i zasmiju, ako nekada nešto i pokvare, pa hoćemol ih otjerati iz džamije, koja je njihova kao i naša, ili ćemo ih lijepo posavjetovati da to više nerade.
Polsanik a.s. kaže: „Nije od nas onaj ko nije milostiv prema mlađima .“
- Ne treba slušati sve što ljudi govore, jer ljude ništa ne može zadovoljiti
Oni koji žele da udovolje ljudima nikad to neće uspjeti, zato je na nama, draga braćo, da radima ona djela koja nas drže na pravom putu, da radimo ona djela koja će učiniti da Allah bude zadovoljan nama, a ljudi ako budu dobro i jeste, ako ne, pa šta se može, jer kako izreka kaže: „Nije se rodio ko je narodu udovoljio.“ Braćo, na nama je da se trudimo da steknemo Allahovo zadovoljstvo, jer ako je On zadovoljan nama, a svi ljudi nezadovoljni opet smo od onih koji su spašeni, u suprotonom kada bi svi ljudi bili zadovoljni nama, a Allah nezadovoiljan, onda smo od onih koji su propali.
Hatim El-Esamm je upitao imama Ahmeda b. Hanbela, r.a.: “Kako se spasiti od ljudi?”
On mu odgovori:
“Da im daješ svoj imetak, a ne tražiš njihov;
Da im pomažeš u rješavanju njihovih problema, a ne tražiš da tebi pomognu;
Da se strpiš nad njihovim uvredama, a da ti njih ne vrijeđaš!”
Hatim tada reče: “To je zaista teško!”
Imam Ahmed na to dodade: “Kamo sreće da i pored svega ti budeš rahat (spašen) od njih!”
Poslanik a.s. je govorio: “Zbijte safove, poravnjajte ramena, popunite praznine, ne ostavite mjesta za šejtana, blago dotičite ruke svoje braće klanjača; ko sastavi saf, neka ga Allah sastavi sa Sobom, a ko prekine saf, neka ga Allah od Sebe odvoji!”