Suhejb, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”U davna vremena živio je jedan vladar koji je imao svoga vračara. Kada je vračar ostario, reče vladaru: ’Ja sam ostario i zato mi nađi kakvog mladića da ga podučim vračanju.’ Vladar je pronašao mladića i poslao mu ga da ga podučava. Međutim, na putu je mladić sreo jednog pobožnjaka, kod kojeg se zadržao i čuo govor koji ga je zadivio. Od tada se, kad god bi dolazio vračaru, uvijek zadržavao kod pobožnjaka. Kada bi došao kod vračara, on bi ga udario, pa se na to mladić požalio pobožnjaku, koji mu reče: ’Kada se pobojiš vračara, reci mu: Moja me porodica zadržala, a kada se pobojiš svoje porodice, reci: Vračar me zadržao.’
Mladić je tako redovno činio sve dok jednog dana na putu ne srete veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: ’Danas ću znati da li je bolji vračar ili pobožnjak!’ Uzeo je kamen i rekao: ’Allahu, ako je Tebi draži pobožnjak od vračara, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti’, a zatim je na nju bacio kamen i ubio je, a ljudi prođoše. Otišao je pobožnjaku i o tome ga obavijestio, a on mu reče: ’Sinko, ti si danas bolji od mene. Vidim da si dostigao visok stepen i da ćeš biti iskušan. Ako budeš iskušan, nemoj me otkriti.’ Mladić je liječio slijepce i gubavce, kao i ostale ljude od drugih bolesti. Vladarev prijatelj, koji je oslijepio, čuo je za njegovu nadarenost, te ode kod njega s brojnim poklonima i reče mu: ’Sve ovo pripada tebi ako me izliječiš.’ Mladić reče: ’Ja ne liječim nikoga, već Uzvišeni Allah liječi. Ako budeš vjerovao u Uzvišenog Allaha, zamolit ću Allaha, pa će te izliječiti.’ Vladarev prijatelj povjerova u Uzvišenog Allaha, pa ga On i izliječi. Zatim je otišao vladaru, sjeo pored njega, kao što je činio i ranije, a vladar ga upita: ’Ko ti je vratio vid?’ Prijatelj mu odgovori: ’Moj Gospodar.’ Vladar upita: ’Zar imaš drugog gospodara osim mene?’, a prijatelj odgovori: ’Moj i tvoj gospodar je Allah.’ Tada ga je vladar zatvorio u tamnicu i neprestano mučio sve dok mu nije rekao za mladića. Zatim su doveli mladića, pa mu vladar reče: ’Sinko, tvoja je magija toliko uznapredovala da liječiš slijepce i gubavce, i činiš još mnogo toga’, a mladić reče: ’Ja ne liječim nikoga, nego Allah liječi.’ Tada vladar i njega zatvori i poče ga mučiti sve dok mu ne otkri pobožnjaka. Kada je doveden pobožnjak, rečeno mu je: ’Napusti svoju vjeru’, a on odbi, pa vladar naredi da se donese pila, koju staviše na sredinu njegove glave i raspiliše je njome sve dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden vladarev prijatelj i bi mu rečeno: ’Napusti svoju vjeru’, a on to odbi, pa i njemu staviše pilu na sredinu glave i raspiliše je njome sve dok ne spadoše obje polutke. Zatim je doveden mladić, pa mu bi rečeno: ’Napusti svoju vjeru’, a on odbi, pa ga vladar preda skupini svojih podanika i reče: ’Odvedite ga na vrh tog i tog brda. Kada stignete gore, tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, dobro i jest, a ako odbije, bacite ga s vrha.’ Otišli su i popeli se sa njim na brdo, a on reče: ’Allahu, zaštiti me od njih čime hoćeš!’ Tada se pod njima zatrese brdo i svi popadaše u provaliju. Mladić se vrati vladaru, a on ga upita: ’Šta je bilo sa onima koji su te odveli?’ Mladić reče: ’Allah me zaštitio od njih.’ Tada ga vladar predade drugoj grupi svojih podanika i reče: ’Odvedite ga na lađu i isplovite s njim na morsku pučinu. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako odbije, bacite ga u more!’ Otplovili su sa njim, a on reče: ’Allahu, zaštiti me od njih čime hoćeš!’ Lađa se prevrnu, a oni se utopiše. Mladić se ponovo vrati vladaru, a on ga upita: ’Šta je bilo sa onima koji su te odveli?’ Mladić odgovori: ’Allah me zaštitio od njih.’ Zatim se mladić obrati vladaru: ’Ti me nećeš moći ubiti sve dok ne uradiš što ću ti narediti.’ Vladar upita: ’A šta je to?’, a mladić reče: ’Skupi ljude na jednu zaravan i razapni me na drvo, a zatim uzmi strijelu iz moga tobolca, stavi je u luk i reci: ’U ime Allaha, Gospodara ovog mladića!’, pa odapni strijelu na mene. Samo ako tako uradiš, moći ćeš me ubiti.’ Vladar je tada sakupio ljude na jednu zaravan, razapeo mladića na drvo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca i stavio je u luk, a potom rekao: ’U ime Allaha, Gospodara ovoga mladića!’, i odapeo je strijelu koja mladića pogodi u sljepoočnicu. Mladić stavi ruku na sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: ’Vjerujemo u Gospodara ovoga mladića!’ Neki priđoše vladaru i rekoše: ’Zar ne vidiš da te je, tako nam Allaha, snašlo ono čega si se pribojavao? Ljudi su povjerovali u Allaha!’ Tada je vladar naredio da se duž puta iskopaju kanali, pa su i iskopani, i naredio je da se u njima naloži vatra(1), a zatim je rekao: ’Ko ne napusti svoju vjeru, bacite ga u vatru!’, pa i učiniše tako. Kad na red dođe jedna žena sa svojim djetetom, zastade bojeći se da padne u vatru, a dijete joj reče: ’Majko, budi strpljiva, jer ti slijediš istinu!’” Hadis bilježi Muslim, 3005.
—————————————-
(1) O ovom se događaju govori u suri El-Burudž, 4.