Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 06. oktobar 2017. gregorijanske godine, odnosno 16. muharrem 1439. hidžretske godine.
Allah dž.š. kaže:
وَكُلًّا نَّقُصُّ عَلَيْكَ مِنْ أَنبَاءِ الرُّسُلِ مَا نُثَبِّتُ بِهِ فُؤَادَكَ ۚ وَجَاءَكَ فِي هَٰذِهِ الْحَقُّ وَمَوْعِظَةٌ وَذِكْرَىٰ لِلْمُؤْمِنِينَ
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. i u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima opomena.” (Hud, 120.)
Prije na 2000 godina nego što će Allah stvoriti Adema a.s. Zemlju su nastanjivali džini. Među džinima je vladala velika kurupcija, nepravda, nemoral i krvoproliće,pa je zbog toga Allah protiv njih poslao vojsku meleka, koja ih je protjerala na morska ostrva, a neke od njih zarobila. Među zarobljenicima bio je i džin po imenu Ezazil.
Kada su se vratili Allah je rekao melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!” A oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” Allah reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” Svi ljudi nisu isti među njima će biti poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.
Allah naredi meleku Džibrilu da ode na Zemlju, da Mu donese sa nje ilovače, pa je Zemlja rekla: “Utječem se Allahu od tebe i toga da me okrnjiš i unakaziš.” Džibril se tada vratio neobavljenog posla i rekao: ”Gospodaru moj, Zemlja je zatražila kod Tebe utočište, pa nisam ništa uzeo.”
Allah je onda poslao meleka Mikaila, pa je Zemlja ponovo od Allaha zatražila utočište, te se i on vratio neobavljenog posla, rekavši kad se vratio isto što i Džibril. Onda je Allah poslao Azraila, pa je Zemlja ponovo zatražila utočište, ali joj Azrail reče: “Ja tražim utočište kod Allaha da se ne vratim neizvršenog naređenja.” On je zgrabio sa površine, sa raznih mjesta, bijele, crvene i crne zemlje i izmiješao ih. Zato su ljudi različitih boja i rasa.
Tako Allah stvori Adema od zemlje. Prvo ga je učinio ilovačom, a onda ga ostavio dok se ilovača nije ustajala i osušila. Zatim ga je svojom rukom oblikovao, kako se Ezazil nad njim ne bi uzoholio, a onda ga tako ostavio četrdeset godina sve dok nije ilovača postala poput grnčarije. Adem a.s. je stvoren visok 60 aršina, (1 aršin= razdaljina od vrhova ručnih prstiju do ramena) i tako je stajao, a duša još nije bila udahnuta u njega. Meleki su jednom prilikom naišli na njega i uplašili se od onoga sto su vidjeli, jer nikad prije nisu vidjeli slično stvorenje. A Ezazil se najviše uplašio. Prolazeći pored Adema a.s. i gledajući ga, on bi govorio: „Ti si sigurno radi nečeg važnog stvoren.“
Jedne prilike kad je Ezazil prolazio pored Adema a.s., udario ga je, pa je tijelo zveknulo. A on reče: „Zašto si stvoren?“ Ne dobivši nikakav odgovor, on je onda ušao u tijelo kroz usta, i izašavši na zadnjicu, rekao je melekima:”Nemojte se ovoga bojati. Vaš Gospodar je postojan, a ovo stvorenje je šuplje. Da imam vlast nad ovim, ja bih ga razbio. „ Pa je rekao Ademu a.s. , koji je tada još uvijek bio samo kip:”Ako ti budem predpostavljen, uništiću te, a ako ti meni budeš predpostavljen, neću ti pokoran biti.“
Zatim je Allah u Adema udahnuo dušu. Prvo u što je duša ušla bile su oči i vid. Tada Adem kihnu, a meleki mu rekoše: „Reci: El-hamdu lillah!“ Kada je Adem rekao ” El-hamdu lillahi (hvala Allahu)”, Allah mu je rekao:” Smilovao ti se tvoj Gospodar (Jerhamukellah)“ zatim mu je Allah rekao: „Ademe, idi do one skupine, pa im se obrati i zapamti šta će ti reći.“ Kada im je prišao, nazvao im je selam, a oni su odgovorili: „We alejkes selamu we rahmetullahi we berekatuhu.“ Allah mu je tada rekao: „Ademe, ovo je tvoj pozdrav, i pozdrav tvojih potomaka.“ „A šta su to moji potomci, Gospodaru?“ upita Adem, pa mu je Allah rekao: „Izaberi jednu moju ruku, Ademe“ Adem odabra desnu. Allah otvori Svoju šaku, pa se u njoj pojavilo cijelo čovječanstvo. Neki od njih su sijali, ali je Ademu za oko zapelo svjetlo jednog čovjeka, pa je upitao: „Gospodaru, ko je ovo?“ „To je tvoj potomak Dawud (a.s.)“ reče Allah. „Gospodaru koliko si mu odredio da živi?“ upita Adem. „Šezdeset godina.“ reče Allah. Adem reče: „Gospodaru, dodaj mu od mog života, pa neka napuni sto godina.“ I Allah ispuni njegovu molbu. Kada je Adem napunio 960 godina života, Allah mu posla Azraila, a Adem reče: “Zar mi nije ostalo još četrdeset godina života?“ „Zar ih nisi poklonio svom potomku Dawudu?“ reče melek. A Adem poreče, pa zato poriče i njegovo potomstvo, zaboravio je, pa zaboravlja i njegovo potomstvo.
I pouči Allah Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” “Hvaljen neka si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” “O Ademe,” – reče Allah – “kaži im ti nazive njihove!” I kad im on kaza nazive njihove, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!” “Poklonite mu se!”, i oni su se poklonili, osim Iblisa, on nije htio da se pokloni. “Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita Allah. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori Iblis. “E onda izlazi iz dženneta” – reče Allah – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!”
“Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!” – zamoli Iblis. “Daje ti se vremena!” – reče Allah. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao” – reče Iblis – “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” “Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!” – reče Allah. “Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista će džehennem napuniti! A ti, o Ademe, i žena tvoja u džennetu stanujte i odakle god hoćete jedite, samo se ovom drvetu ne približujte, da se prema sebi ne ogriješite!”
Zbog neposluha prma Allahu Azazil dobi ime Iblis, što znači da je odbačen od Allahove milosti i proklet, a Adem se nastani u džennet. Ademu dosadi da sam luta džennetom. Jednom Adem zaspa i kada se probudi ugleda pored svoje glave ženu kako sjedi. „Ko si ti?“ upita Adem. „Žena.“ odgovori ona. „A zašto si stvorena?“ „Da bi se uz mene smirio.“ Meleki su tada upitali: „Ademe, kako je njeno ime?“ Adem reče:„Hawa, zato što je stvorena od nečeg što je živo.“ tj. Ademovog rebra.
I šejtan ih poče navraćati na grijeh i reče: “Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali ili da ne biste besmrtni bili” i zaklinjaše im se: “Ja sam vam, zaista, savjetnik iskreni!” I na prevaru ih zavede. A kada je Adem okusio plod drveta, spala je sa njega odjeća i prvo što mu se pokazalo bilo je stidno mjesto. Kada je ugledao svoje stidno mjesto počeo je trčati kroz džennet, ali mu se kosa zakačila za jedno drvo, pa ga je iščupao. Tada ga Allah zovnu: „Ademe, jel to od Mene bježiš?“ Adem reče: „Gospodaru ne, nego od stida.“ Allah naredi dvojici meleka da Adema i Hawu udalje iz Njegove blizine, pa je Džibril Ademu skinuo krunu sa glave , a Mikail rapleo vijenac, pri čemu je Adema zakačila jedna grančica. Adem poomisli da će se na njega smjesta sručiti kazna, pa je pogeo glavu i zamolio: „Oprost, oprost“ Allah oprosti Ademu, ali ga ipak spusti na Zemlju. Adem je spušten u Indiji, zajedno sa Hadžerul esvedom i dženetskim lišćem koje je tamo posadio, pa se zbog toga tamo naleze mirisna drva, a Hawa je spuštena u Džiddi.
Dugo je Adem tumarao Zemljom, borio se sa teškoćama. Puno se kajao i u Gospodara svoga uzdao. Jednom ugleda kako se javlja dan. Ushićen, ustao je klanjati namaz. Kad je predao selam na lijevu stranu ugledao je Hawu kako sjedi. Mjesto sastanka bilo je na Arefatu – upoznavanje, po čemu je ovo mjesto i dobilo ime, jer su se tu dunjalučki upoznali Adem, a.s., i Hawa. Ova dva rekata su današnji sabah namaz.
Adema je opeklo Sunce, pa je počeo plakati i govoriti Hawi: „Hawa, Sunce me opeklo.“ Zatim je Džibril donio pamuk i naredio Hawi da ga prede, pokazavši joj prethodno kako se to radi, a Ademu da tka i plete, pokazavši i njemu kako se to radi.”
Prva odjeća im je bila od ovčije vune. Adem ju je ostrigao, a onda su je zajedno izaprali, pa je Adem sebi satkao ogrtač, a Havi dugu košulju i veo, a prvo što su pojeli bilo je sedam zrna pšenice koje im je donio Džibril, pa su ih posijali i iz svakog zrna je niklo po stotinu klasova. Trudeći se i radeći Adem i Hawa proživiše ostatk života. Imali su četrdesetero djece.
Na samrtnoj postelji Adem je poželio džennetskog grožđa, pa su njegovi sinovi krenuli da potraže. Međutim, naišli su na meleke koji su ih upitali: „O sinovi Ademovi, gdje ste krenuli?“ A oni rekoše da traže džennetsko grožđe za oca, na šta meleki rekoše: „Vratite se dovoljno ste uradili.“ Zatim su mu meleki došli, uzeli dušu, ogasulili ga i opremili u kefine. Džibril mu je klanjao dženazu, a ostali meleki su klanjali iza njega. Kada su ga ukopali, rekli su: „Ovako ćete postupati sa umrlim osobama.“ Adem je ukopan u blizini Mekke, a Hawa je umrla godinu dana nakon njega.
Gospodaru smiluj nam se, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet. Amin!!!