Prenosi se od Ebu Zerra r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Dok sam bio još u Mekki, raspuknuo je strop sobe, spustio se Džibril, otvorio mi prsa, isprao ih zemzem-vodom, donio zlatan lavor napunjen mudrošću i vjerovanjem i to sasuo u moja prsa, zatim ih zatvorio, uzeo me za ruku i uzdigao do ovozemnog neba. Kada sam došao do ovozemnog neba, Džibril reče čuvaru neba:
“Otvori!”
“Ko je to?” -upita ( čuvar ).
“Džibril!” -odogovori on.
“Ima li još neko s tobom?” -upita ( čuvar ).
“Da” -kazao je Džibril -“sa mnom je Muhammed a.s.
“Zar je poslato po njega?!” -upitao je ( čuvar ).
“Da” -odgovori Džibril.
Pošto je otvorio, uzdigli smo se do ovozemnog neba, kad tamo sjedi jedan čovjek a s desne mu i lijeve strane ( mnoge ) prilike ( siluete ); kad pogleda prema svojoj desnoj strani, nasmije se, a kad pogleda prema lijevoj zaplače.
“Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri sine” -rekao je.
“Ko je to?” -upitao sam Džibrila.
“To je Adem ( pejgamber )” -odgovori on -” a sve prilike sa njegove desne su stanovnici dženneta, a one mase na lijevoj strani su stanovnici vatre, pa kada pogleda na desnu stranu nasmije se, a kada pogleda na lijevu zaplače.
Kada me je Džibril uzdigao do drugog neba, rekao je njegovu čuvaru: “Otvori!” Njegov čuvar upita za isto ono što i onaj prvi i potom otvori. Enes je kazao da je Ebu Zerr spomenuo, da je Muhammed a.s. na nebesima našao: Adema, Idrisa, Musaa, Isaa i Ibrahima, neka je na njih sve Allahov blagoslov, a nije precizirao kakvi su im položaji, osim što je spomenuo da je našao Adema na najbližem nebu, a Ibrahima na šestom. Kada je Džibril proveo Vjerovjesnika a.s. pokraj Idrisa, on ga je, kaže Enes, pozdravio riječima:
“Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri brate!”
“Ko je to?” -upitao sam.
“To je Idris” -odgovorio je Džibril.
Kasnije sam prošao pokraj Musaa a.s. pa mi i on reče:
“Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri brate!”
“Ko je to?” -upitao sam.
“To je Musaa” -reče Džibril.
Potom sam prošao pored Isaa a.s., a on mi reče:
“Dobro došao, dobri brate i dobri Vjerovjesniče!”
“Ko je to?” -upitao sam.
“To je Isaa” -odgovori Džibril.
Zatim sam prošao pokraj Ibrahima a.s., a on mi reče:
“Dobro došao, dobri Vjerovjesniče i dobri sine!”
“Ko je to?” -upitao sam.
“To je Ibrahim a.s..
Ibni-Šihab kaže da ga je obavijestio Ibni-Hazm, da Ibni-Abbas i Ebu-Habbe Ensari govorahu da je Vjerovjesnik a.s. još rekao: „Allah je mojim sljedbenicima odredio dnevno pedeset namaza. Ja sam se s tim povratio i kada sam naišao pokraj Musaa, on mi reče:
‘Šta ti je Allah odredio za tvoje sljedbenike?’
‘Odredio je 50. Namaza’ -odgovorio sam.
‘Vrati se svome Gospodaru!’ -reče Musaa –’jer tvoji sljedbenici neće moći to izdržati.’
Potom sam se vratio i Allah je smanjio jedan dio. Potom sam se vratio do Musaa i rekao: ‘Smanjio mi je jedan dio.’
‘Vrati se opet svome Allahu!’ -rekao je on –’jer tvoji sljedbenici neće moći to snositi.’
Vratio sam se Allahu i On mi je snizio opet jedan dio. Potom se vratim njemu ( Musau ), a on mi reče:
‘Vrati se svome Gospodaru, pošto tvoji sljedbenici neće moći to snositi!’
Tada sam Mu se vratio i On mi reče: ‘Njih je pet, a računa se pedeset, jer se riječ kod mene ne mijenja.’ Potom sam se vratio Musau, a on mi reče:
‘Povrati se opet svome Gospodaru!’, a ja sam mu odgovorio: ‘Stidim se svoga Gospodara.’
Zatim me Džibril povede dalje dok me nije doveo do Sidretul-Muntehaa koga su bile prekrile raznovrsne boje da i ne znam kakve vrste. Iza toga uveden sam u džennet, kad u njemu kupole od besera, a zemlja mošus.”
Hadis bilježi el-Buhari
Komentar:
Ovaj dio hadisa je preveden u skladu s tumačenjem komentatora hadisa, mada oni kažu da je moguće da ova rečenica znači: “Zar mu je dato poslanstvo?!”
Prema navodima Ibni-Ishaka otvaranje Muhammedovih a.s. prsa, pročišćavanje njegova srca i duha bilo je u njegovom ranom djetinjstvu, kada je bio na čuvanju kod dadilje Halime, dok je ovo, koje Buhari navodi, opet drugo. Prema izjavi Aiše a.s. ovo se Muhammedu a.s. desilo i u pećini Hira pred dolazak Džibrila s Objavom prvih pet ajeta poglavlja Ikre.
Nebo je ogromno prostranstvo iznad nas. U drugim varijantama hadisa navodi se da je na ovozemnom nebu bio Adem a.s. na drugom Jahja a.s. i Isa a.s., na trećem Jusuf a.s., na četvrtom Idris a.s., na petom Harun a.s., na šestom Musaa a.s., i na sedmom Ibrahim a.s..
Tako Ebu Tahir Muhallis u Muhallisijjatima bilježi predaju od Ka’ba Ahbara u kojoj se nalazi podug i podroban opis Sidretu-l-Muntehe: „Sidretu-l-Munteha je na granici sedmog neba uz džennet. Ona je na granici koja je i dunjaluk i ahiret. Cijela je u džennetu. Njene žile i grane su ispod Kursijja. Na njoj su meleci čiji broj samo Allah zna. Oni robuju (ibadet čine) Allahu na njenim grana. Na površini koliko je dlaka ima jedan melek. Džibrilovo mjesto je na njenoj sredini… Tirmizi bilježi u Sunenu od Esme bint Ebu Bekr da je rekla: ‘Čula sam Allahovog Poslanika da je spomenuo Sidretu-l-Munteha i kazao: Jahač putuje u sjenci njenih grana stotinu godina ili stotinu konjanika nađe hlad u njenoj hladovini (nije siguran Jahja). Na njoj je zlatni pokrivač. Njeni plovodi su poput krčaga.’“
Ibn Abbas r.a. kaže da se Sidretul-Munteha nalazi s desne strane Arša, a Ibn Kurkul smatra da je ispod Arša i da niko, ni poslanici, ni meleki, ne mogu dalje proći. Muhammed a.s. na ovu vrhunsku tačku svemira vraćao se dva puta i molio Allaha za sniženje broja svakodnevnih namaza. U prvom slučaju moglo mu je biti sniženo 20, u drugom 25 namaza, dok je ostatak od 5 namaza zadržan kao obligatna dužnost, i oni prema sadržaju “Men džae bil-haseneti fe lehu ašru emsaliha”, tj. “Ko učini dobro djelo ima deseterostruku nagradu”, imaju vrijednost onih pedeset koji su bili prvobitno predviđeni.
Iz hadisa se može zaključiti:
-izvođenje Muhammeda a.s. u više vanzemaljske sfere utvrđuje Poslanstvo Muhammeda a.s. i ukazuje na veliku Allahovu naklonost prema njemu. Koliko je Allah dž.š. odlikovao Muhammeda a.s. iznad svih ostalih poslanika najbolje nam govori sljedeći hadis: “Dato mi je pet stvari koje nisu date niti jednom poslaniku prije mene: potpomognut sam strahom (koji neprijateljima Allah ulijeva u srce) na udaljenosti od mjesec dana hoda; učinjena mi je zemlja mesdžidom (mjestom za namaz i sedždu) i čistom, pa kojeg god čovjeka zatekne namaz (gdje god bio) – neka ga obavi; dozvoljen mi je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene; dat mi šafa’at (zauzimanje na Sudnjem danu); i prije mene su poslanici bili slani samo svojim narodima, a ja sam poslan cijelom čovjecanstvu.”;
-Džibril a.s. je silazio Muhammedu a.s. samo po naredbi Allaha dž.š. Allah dž.š. kaže: „On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“
-u tuđe prostorije ne treba ulaziti bez prethodnog odobrenja domaćina kuće, na čije se pitanje treba javiti punim imenom. Allah dž.š. kaže: ‘O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne poselamite; to vam je bolje, poučite se. A ako u njima nikog ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti, a ako vam se rekne:’Vratite se!’- vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite.’;
-u sferama planetarnih sistema imaju putevi i zakoni po kojima se sve kreće, zbiva i bitiše. Allah dž.š. kaže: „I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni u orbitama svojim plove.“;
-Muhammed a.s. vuče lozu od Ibrahima a.s. jer ga je sam Ibrahim a.s. nazvao: “sine dobrog čovjeka!”, dok su ga ostali vjerovjesnici dočekivali izrazima: “dobri brate!”;
-dozvoljeno je hvaliti nekoga u njegovoj ličnoj prisutnosti, ako to neće u njemu pobuditi oholost i uroditi kakvom smutnjom, ali bolje se toga kloniti, jer u hadisu se kaže: Ebu Hurejre kaže: „Božiji Poslanik a.s. nam je naredio da u lice hvalilaca bacimo pijesak.”
Komentatori hadisa kažu da se pod hvaliocima ovdje misli na one „kojima je hvaljenje ljudi postalo navika. Na taj način se oni hrane na račun hvaljenoga. A što se tiče onoga ko hvali neki lijep postupak ili pohvalno djelo – kako bi druge podstakao na činjenje sličnih djela – taj se ne ubraja u hvalioce“. ;
-Vitr-namaz spada u vadžibe, a ne u farzove, po hanrfijskom mezhebu. Zbog toga onaj ko kaže da to nije obaveza i ne klanja ga on neće prestati biti vijernik, ali će biti griješnik, dok ako bi čovjek zanegirao neke od farz namaza on postaje nevjernik. Vitr namaz je utvrđen hadisom i ne treba ga zanemarivati;
-duše ljudi imaju svoje mjesto u višim sferama nematerijalnog svijeta;
-neki iz ovog hadisa zaključuju da je dozvoljeno Mushaf ukrašavati zlatom, srebrom i drugim dragocjenim metalima i kao takvim koristiti se, jer se i Džibril a.s. koristio zlatnom posudom napunjenom mudrošću i vjerom, ali to Ajni smatra pogrešnim zaključkom. Allah dž.š. kaže: „Rasipnici su šejtanova braća.“;
-derogiranje jednog propisa moguće je i prije njegove primjene. Neki pravnici ne dijele to mišljenje, jer bi to značilo predomišljanje kod Allaha dž.š. što mu nikako ne dolikuje. Ebu Džafer kaže da se ovdje ne radi o Allahovom predomišljanju i stvarnom snižavanju broja namaza, nego samo o Allahovoj milosti prema ljudima i dobronaklonosti prema Muhammedu a.s. U konkretnom slučaju ne radi se o snižavanju i izmjeni broja obavljanja svakodnevnih namaza, nego da je Muhammed a.s., u prvim momentima čuo 50 namaza i tako odmah shvatio da ih toliko treba svakodnevno i obavljati. Međutim, prilikom povratka Allahu dž.š. dala mu se prilike da sazna da se za samo pet obavljenih namaza u toku dana i noći računa pedest;
-dužnost obavljanja pet namaza dnevno propisana je prilikom Israa i Mi’radža. Raniji namazi bili su bez određenog broja rekata, vremenski neograničeni, pa su se najviše obavljali noću. Muhammed a.s. nekada je klanjao jednu polovinu noći, nekada jednu trećinu, a nekada ispod dvije trećine. Ibni-Ishak navodi da je Džibril uzeo Muhammeda a.s. izveo ga u mekkansku dolinu i tu pred njim uzeo abdest. Muhammed a.s. potom se vratio kući, doveo Hatidžu r.a. i tu su oboje uzeli abdest i klanjali dva rekata gledajući kako ih obavlja sam Džibril. Tako se uobičajilo klanjati dva rekata navečer i dva ujutro. Neki historičari ističu da je namaz kao obligatni obred bio prvi put propisan Musau a.s. i njegovom narodu;
-gostu treba izraziti dobrodošlicu i ukazati mu odgovarajuće poštovanje i gostoljubivost. Allah Uzvišeni u Svojoj Časnoj Knjizi navodi darežljivost i gostoprimstvo Ibrahima, a.s.: „Da li je do tebe doprla vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim, kad mu oni uđoše i rekoše: ‘Mir vama!’ i on reče: ‘Mir vama, ljudi neznani!’ I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele, i primače im ga i upita: ‘Zar nećete da jedete?!’“;
-Allahove zapovijedi i svaku korisnu nauku treba bilježiti, tako čine i meleki, iako su nepogrešiva bića. Izreka kaže:“Pametan piše, budala pamti.“;
-Allahova odluka je nepromjenjiva, a ukoliko što izmijeni to je iz samilosti prema ljudima, a ne radi predomišljaja i pravovremenog neuočavanja činjenog stanja. “Allah dokida što hoće, a ostavlja što hoće.” Duše ranijih vjerovjesnika predstavljene su Muhammedu a.s. u obliku njihovih ovozemnih tijela i Muhammed a.s. mogao ih je kao takve dobro vidjeti i s njima razgovarati. Prikazana situacija pojedinih poslanika a.s. predskazuje buduće prilike u kojima će se Muhammed a.s. naći, a osam raznolikih položaja navedenih poslanika jeste aluzija na dugu historiju života islamske zajednice.
-Ademovo a.s. napuštanje bezbrižnog džennetskog života bilo je zbog Iblisovog neprijateljstva, baš kao što je Muhammedovu a.s. selidbu iz Mekke u Medinu prouzrokovalo neprijateljstvo Kurejšija prema njemu. Na kakvo je iskušenje udarao Adem a.s. na takvo je udarao i Muhammed a.s. od svojih zemljaka u Mekki. Međutim, djela ljudi ne zaboravljaju se: za dobra djela ljudi se nagrađuju, a za loša kažnjavaju. Allah dž.š. kaže: „“Tog Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga”;
-Idris a.s. je prvi od vjerovjesnika koji se počeo koristiti pismom i širiti ga zajedno s objavljenih mu 30 Allahovih dž.š. zapovijedi, zbog čega je i dobio ime Idris ( učitelj ). Susret s njim predskazao je da će Muhammed a.s., najaviti islam dalekim narodima, kako usmeno tako i pismeno.
-Sjedenje Ibrahima a.s. uz Bejtul-ma’mur (Nebeska kaba) jeste aluzija Muhammedu a.s., da će zavladati Mekkom, uspjeti u svojoj misiji, ali i brzo preseliti na drugi svijet, a sastanak s Musaom a.s., da će muslimane osloboditi terora idolopoklonika i pobijediti svoje neprijatelje. Položaj Isa a.s., upozorio je Muhammeda a.s., da mu neprijatelji rade o glavi i kuju planove da ga ubiju. Isaa a.s., njegovi protivnici su htjeli ubiti, ali ga je Allah uzdigao Sebi, a Muhammeda a.s., htjeli su otrovati pa i ubiti, ali ga je Allah spasio. Jahj a.s., življaše pod terorom nevjernika više nego ma koji vjerovjesnik, i njegova prošlost je pouka muslimanima u strpljivom podnošenju životnih neprilika i napada neprijatelja (Jahja a.s. je pozivao narod Benu Israil kojim je vladao silnik. Taj vladar je, kao i mnogi vladari danas, pokazivao poštovanje prema učenim, iako su ti vladari u svojoj biti nakaradni ljudi.
Jednog dana vladar poželje da se oženi svojom bratičnom, koja ga opčini svojom ljepotom, a i ona je bila pohlepna za prijestoljem. Njezina majka je podržavala u toj pohlepi. To je njihova izopačenost, a dobro im je bilo poznato kako im to vjera njihova zabranjuje. Vladaru je kao i svim njegovim podanicima bilo poznato da je Jahja a.s. poslanik. Vladar odluči zatražiti dozvolu i izuzeće za takav brak od njega. Pokušali su velikim darovima i imetkom isposlovati takvo dopuštenje za kralja od Jahja a.s. Ta djevojka je bila bludnica i nju nije zanimalo što je takav brak nedopušten. Kad su zatražili mišljenje Jahja a.s., o takvom braku, on se obrati ljudima i javno obznani kako je brak sa amidžom haram – zabranjen. Ovakav postupak žestoko naljuti vladara i tu djevojku. Ako bi se njom oženio javno bi počinio grijeh. On odluči da se njome ipak ne oženi. U mnogim predajama se spominje da je ta djevojka u jednoj od njihovih griješnih noći pjevala i plesala tom vladaru koji je poželje za sebe, ali ona to odbi govoreći mu:
-Može, ali pod uvjetom da me oženiš.
-On joj reče, kako ću te oženiti kad Jahja to ne dozvoljava.
-Donesi mi njegovu glavu, to će biti moj mehr (vjenčani dar).
Zavelaga tako jako da u tom momentu naredi:
-Donesite mi glavu Jahja’a!
Vojnici nađoše Jahjaa kako klanja u mihrabu i ubiše ga. Odsjekoše mu glavu i na sahanu je kralju donesoše. Vladar ponudi sahan sa glavom Jahjaa i to bi mehr ovog bludnog braka. Mnogi sahih-hadisi spominju kako je: Glava Jahjaa data kao mehr za brak sa jednom od bludnica Benu Israila.). Sastanak s Jusufoma.s., je upozorenje da i prema okrjelom neprijatelju treba imati obazrivosti i saosjećaja. Tako je Muhammed a.s., po osvojenju Mekke proglasio opću amnestiju riječima koje je Jusuf a.s., izrekao pred svojom braćom: “Sada niste odgovorni. Neka vam Allah oprosti, a On je najmilostiviji.” Položaj Haruna a.s., ukazao je predstojeću popularnost Muhammeda a.s., i simpatije ljudi prema njemu, kao što je imao Harun a.s., u doba Musaa a.s.;
-Isra i Mi’radž zbio se u toku noći, jer su to časovi podesni za održavanje ozbiljnih i prijateljskih sastanaka i razgovora. Allah je obično noću ukazivao ljudima Svoju milost ili slao Svoju kaznu. Tako je Ibrahima a.s. upućivao da promatra zvjezdano nebo, Luta a.s. da preko noći napusti svoje saplemenike i spasi se predstojeće propasti;
-Jakub a.s. najviše tugovaše za privremeno izgubljenim sinom Jusufom a.s. noću, a pred zoru je saznao da je on živ i zdrav i da će se s njim uskoro vidjeti. Musaa a.s. krenuo je noću iz Egipta kroz pustinju i petu noć boravka na Sinaju primio Allahove zapovijedi. Noću je Muhammed a.s. primio na Hirau prvu Objavu, a pod zaštitom noćne tmine iselio se iz Mekke, sklonio se u pećini Hira na brdu Sevr i kasnije nastavio put za Medinu. Noć je osnova i s njom počinju mjeseci hidžretske godine. Zbog svega toga Muhammed a.s. svoje vojne pohode čini obično noću, a kod kuće je većinom provodi u namazu. U toku Israa i Mi’radža odvijaše se razgovor Muhammeda a.s. s Allahom. Muhammed a.s. jeste čovjek obdaren Allahovom objavom kojim vladaše snaga duha i razuma, pred kojim su i najveći umovi ostali zapanjeni.