Piše: Husein Zulić
Najljepše mjesto je džennet. Ali da bi bio u njemu,moraš ga dragi moj čitaoče i zaslužiti. Baš kao što učenik, svojim učenjem i zalaganjem zasluži odličnu ocjenu. Tako i čovjek svojim djelima i postupcima može zaslužiti džennet. Mjesto u kojem sam najviše vremena proveo je naselje, Donje Vukovije. U tom naselju sam proveo najljepše trenutke svoga djetinjstva. Jedan dan u Vukovijama počinje rano u zoru, kada mjesec predaje svoju smjenu Suncu. Kada muezin hadži Osman svojim prelijepim, melodičnim glasom zauči sabahski ezan. Poziv koji se nikada ne odbija. Poslije klanjanja sabah-namaza, hanuma ti spremi bosansku kahvu. Moja nena svojim blagim rukama i njeznim rukama mi spremi kahvu. Kroz prozor možeš vidjeti, kako svako ide svojim poslom. Kako hanuma svog muža ispraća na posao. Kako se mala dječica sa svojim komšijama napolju igraju. Kako ptičice pjevaju svojim melodičnim glasom, izlazak sunca i početak novog dana. Poslije nenine kahve i doručka, uzmem raditi svoje školske obaveze. Počevši od matematičkih zadataka, pa sve do karte svijeta. Sve svoje obaveze obavim do podne namaza. U haremu džamije me dočeka narod, koji svojom pričom i muhabetom upoznaju insana sa događajima iz prošlosti. Koji nam žele reći kako je bilo jučer, a kako danas. Ulaskom u džamiju, mozemo vidjeti kako u ćošku prvog saffa,hadži Halil uči najljepšu i najbolju knjigu svih vremena. Časni Kur’an i kerim. Aman ljepote. Hadžija je svakim danom to radio. Svakim danom bi mogao vidjeti kako naš Salko sa štapom u ruci, ide na dnevni namaz. Ne odbija taj poziv. I tako u saffu džamije bi mogao vidjeti kako sav taj narod šapće, moleći Boga da im da dobro oba svijeta. Predvodeći ih Enes ef. Imam ovog džemata. Pred sami akšam, kada svako ide svojoj kući, i kada dolazi smiraj duše. Kada je već Sunce završilo svoju smjenu, pa se sprema za odlazak, možemo vidjeti kako dječica idu svojim kućama i završavaju svoje igre i zabave. A kada zauči akšamski ezan,to znači da bi svako trebao biti ili kod kuće ili u džamiji na molitvi. Tada počiva smiraj duše. Tada možeš samo čuti kompozicije svitaca kako izvode melodiju. Možeš čuti i kako u pojedinim kućama na radiju pjeva sevdah. I to je dragi moji čitaoci jedan dan u Vukovijama Donjim. U ovom mjestu je izvirao, a i dan danas izvire veliki broj učenih i školovanih ljudi, koji su svoj život posvetili nauci i proučavanju, što je jedan veliki ponos i dika. U ovom mjestu nalazi se veliki broj historijskih podataka o starosjediocima Vukovija Donjih. Ovo mjesto je Donje Vukovije.