Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 07. april 2017. gregorijanske godine, odnosno 10. redžeb 1438. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je ponižen onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Najbolje lekcije su životne lekcije, a jedna od takvih lekcija, nama, jeste i lekcija jednog dede kojeg su novinari pitali za prijašnja vremena, pitali ga za suprugu, za djecu…. a on im je odgovorio sljedećim riječima:
„’Bila jesu, pa prošla, pa opet opet došla neka teška vremena sinko moj!’ – rekao je dedo.
‘Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna šta imalo, ali je srce bilo zadovoljno sa onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti sve se zna.
Sve više svijeta se umiva svojim sopstvenim suzama, jer sreća je za neke samo pojam, bajka. Ako mene pitaš sine, ja dugo nisam osjetio mrvu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono „iz duše“.
Ma svakako sam je zvao, ali nisam znao da je trebam zvati samo ‘živote moj’. Ali sada znam …
A pitaš me za djecu? Dobri su mi, neka su živi i zdravi! Svi imaju svoju djecu i svoje živote. Dođu mi i obiđu me koliko mogu, pruže koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje ne znam ni sam!
Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi.
Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi. Da smo danas zdravi, a sutra ko zna? i da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi!
I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio i sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada.
Zato, ne zaboravi, sine, sve se vraća!’“
Braćo, ova dedina priča nas treba potaknuti na razmišljanje. Gdje je to nestao naš lijepi islamski bonton? Gdje su nestala sva ona lijepa pravila ponašanja? Gdje su nestala pravila o tome da se starijem treba dati mjesto koje mu dolikuje, jer je Poslanik a.s. rekao: „Na sijelu se ne pravi mjesta nikome osim trojici: starijem zbog godina, učenjaku zbog znanja i vladaru zbog položaja.“? Gdje su nestala pravila o tome da se starijem daje prednost u svim stvarima počevši od služenja prilikom postavljanja sofre, preko džamijskih safova do prednosti u govoru, jer se prenosi da su Poslaniku a.s. došli: Abdurrahman ibn Sehl, Muhejjisa ibn Mes’ud i Huvejjisa ibn Mes’ud, pa je počeo govoriti Abdurrahman koji je bio najmlađi među njima, ali ga je Poslanik a.s. prekinuo riječima: „Neka govori najstariji.“? Gdje su nestala pravila o tome da se stariji ne smiju omalovažavati, ismijavati…, jer je Poslanik a.s. rekao: „Trojicu ljudi može omalovažavati samo munafik (licemjer): starca koji je ostario u islamu, učenog čovjeka i pravednog vođu.“?
Šta se to, braćo, dešava danas, pa je sasvim normalno da onaj kome ni „pelena nije otpala “ sjedi u pročelji, a babo, dedo ili neki gost budu za vratima? Šta se to dešava danas, pa je sasvim normalno da u autobusu punom učenika nema sjedećeg mjesta za oronulog starca, invalida, trudnicu…? Šta se to dešava danas, pa je sasvim normalno da dijete očitava „bukvicu“ babi, umjesto babo njemu? Šta se to dešava danas, pa je sasvim normalno, da mladić koji je hvala Bogu počeo praktikovati neke stavri od islama, a do juče je bio sve i svašta samo ne pravi musliman, počne omalovažavati, slati u džehennem, dedu zbog tespiha, mevluda, nedovoljnog ‘ilma (znanja)…., a isti taj dedo čuvao i očuvao islam onda kada je to bilo najteže? Šta se to dešava danas, pa je sasvim normalno proći pored starijeg čovjeka, a ne poselamiti ga, upitati za zdravlje i sl.
Ko je kriv ovakvom stanju naše djece, omladine? Da li su kriva ta djeca,omladina, ili neko drugi? Omladina nije kriva, nego su krivi njihovi roditelji, krivi su njihovi učitelji, krivi su njihovi imami, šejhovi.
Kad je Wašington postao američki predsjednik,mnogi su došli da mu čestitaju, a on je otvorio vrata susjedne sobe gdje je sjedila njegova majka i rekao: „Njoj čestitajte, njoj zahvalite, ona me je rodila i odgojila!.“
Braćo, kao što vidite mi smo isključivi krivci za ovakvu „nekulturu“ naše djece. Mi smo ti koji trebamo učiti našu djecu lijepom islamskom ponašanju, stalno ponavljati i ponavljati isto, jer kada ih tome naučimo, jednoga dana će oni biti ti koji će dalje svoju djecu učiti istim tim stvarima.
Pri tom učenju, pri tom odgoju, trebamo biti milostivi, blagi, nježni, a Bogami i strpljivi, jer djeca u svojim nestašlucima često znaju pretjerati.
Kako treba postupati prema djeci najbolje će nam pokazati sljedeća dva primjera našeg Poslanika Muhammeda a.s.
Ebu Hurejre r.a. je rekao: “Allahov Poslanik a.s. poljubio je Hasana r.a. u prisustvu El-Akra ibn Habisa Et-Tamimija r.a. koji je rekao: ‘Imam desetero djece i nikada nisam poljubio nijedno od njih.’ Allahov Poslanik a.s. pogledao ga je i rekao: ‘Ko nije milostiv prema drugima prema njemu se neće postupiti milostivo.’”
Poslanikova a.s. samilost prema djeci je sezala do te mjere da bi on svoju unukicu Umamu, držao na ramenu dok bi klanjao. Kada bi pošao na ruku, spustio bi je, a kada bi se vratio, ponovo bi je uzeo, sve dok ne bi završio sa namazom.
Braćo, ako želimo biti sa Poslanikom a.s. u džennetu onda ćemo ovu današnju hutbu i njen prvi dio, poštovanje prema starijim i njen drugi dio, milost prema mlađim, shvatiti na najozbiljniji mogući način, jer je Poslanik a.s. rekao: „O Enese, poštuj starije i budi milostiv prema mlađima, pa ćeš samnom biti u džennnetu.“
Gospodaru, mi Te molimo učini našu djecu radošću naših očiju i srca. Molimo Te, Veliki Allahu, uputi ih na Pravi put i učini ih pokornim Tebi i poslušnim nama, njihovim roditeljima. Učini ih nosiocima, pomagačima i sljedbenicima Tvoje vjere i sunneta Tvoga poslanika Muhammeda s.a.v.s. Gospodaru, daj da ih se ne zastidimo na dunjaluku i na Ahiretu i daj da zbog njih osjetimo samo ponos, o Gospodaru svih svjetova. AMIN!!!