Poslanikove hutbe

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 16. septembar 2016. gregorijanske godine, odnosno 14. zul-hidžedže 1437. hidžretske godine.

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“

Poslanik s.a.v.s. je u svojim hutbama govorio: „”Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi.“

„O ljudi, mislite prvo na sebe i znajte da će svako od vas kada umre ostaviti svoje stado i doći pred svoga Gospodara kome nije potreban ni tumač ni posrednik, a koji će svakog od vas upitati: ‘Zar ti nije došao Moj izaslanik da te obavijesti? Zar ti nisam dao bogatstvo i počasti? Šta si ti od svega toga za sebe ostavio?’ Čovjek gleda i desno i lijevo, ali ne vidi ništa. Pogleda ispred sebe i ukaže mu se džehennem. Ko želi da se džehennema spasi, neka to čini makar i sa pola hurme. A ko nema ni to, onda neka izgovori neku lijepu riječ. Nagrada za svako dobro djelo je od deset do sedamdeset puta veća od učinjenog djela.“

”O ljudi, tražite oprosta od svog Gospodara prije nego što umrete. Činite dobra djela prije nego što budete još više zauzeti. Uspostavljajte vezu sa svojim Gospodarom čestim zikrom i sadakom, javno i tajno, bićete opskrbljeni, nagrađeni i spašeni. Znajte da vam je Allah propisao džummu namaz kao obligatnu, prvostepenu dužnost na ovome mjestu, u ovom mjesecu, u ovoj godini, pa sve do Sudnjeg dana. Onaj koji smatra džumu namaz nevažnom, ili je zaniječe za moga života, ili je zaniječe poslije moje smrti, a bude imao imama, svejedno bio on pravedan ili nepravedan, taj neće biti obuhvaćen Allahovom milošću, niti će imati ikakve koristi od svoga namaza, zekata, hadždža, posta i drugih dobrih djela sve dok se ne pokaje. A ako se pokaje, pa Allah zaista prima pokajanje. Žena ne može biti imam muškarcu, niti neuki učenom, a niti bludnik vjerniku, osim ako na to bude prisiljen višom silom.”

”O ljudi, kao da je smrt na ovome svijetu nekom drugom, a ne nama propisana. Kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena. Kao da su oni sa kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti. Mi ih ostavljamo u njihovim grobovima, a njihovu zaostavštinu koristimo kao da ćemo poslije njih vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće. Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi. Blago onome ko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, ko sjedi sa učenim i mudrim ljudima i ko se druži sa siromašnim i ubogim svijetom. Blago onome ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg zla su sigurni drugi ljudi. Blago onome ko dijeli višak svog imetka, ko se suzdržava suvišnog govora i ko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.”

”O ljudi, u srce mi je stavljeno da će onome ko žudi za onim što je u Allaha i to pretpostavlja haramu, Allah grijehe oprostiti. Ko na mene salavat donese, Allah će mu na Sudnjem danu udeseterostručiti Svoju milost i meleki će Njegovi za njega oprosta tražiti. Ko učini neko dobro muslimanu ili kafiru, Allah će ga nagraditi na ovom ili na onom svijetu. Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan dužan je petkom klanjati džumu namaz, osim bolesnika, žene, djeteta i onoga ko je u posjedu drugoga. A ko smatra da može bez toga, pa Allahu niko nije potreban. Allah nije ni o kome ovisan. On je jedini hvale dostojan. Ja ne znam ništa više što bi vas Allahu približilo, a da vam to nisam naredio, niti znam bilo šta što bi vas džehennemu približilo, a da vam to nisam zabranio. Melek Džibril mi je u srce stavio poruku da niko neće umrijeti dok potpuno ne iscrpi svoju nafaku. Bojte se Allaha i opskrbu na dozvoljen način stičite. Nemojte da vas zastoj nafake navede da je tražite na nedozvoljen način, jer ono što je od Allaha može se dobiti samo pokornošcu Njemu. On vam je objasnio ono što je dozvoljeno (halal) i ono što je zabranjeno (haram). Između toga dvoga postoji dosta nejasnih i dvosmislenih stvari, koje poznaje samo Onaj ko je bezgrješan. Ko se bude čuvao tih nejasnoća i dvosmislica, taj će sačuvati svoju vjeru i čast. Ko se prepusti sumnjivim rabotama, taj može lahko zapasti u ono što je zabranjeno. To je slično pastiru koji napasa svoje stado oko zabrane, pa se može desiti da mu stado ode u zabranu. Svaki vladar ima područja, gdje je zabranjen pristup drugima. Znajte, Allahova zabranjena podrucja su Njegovi harami. Vjernik je u odnosu na vjernika što je glava u odnosu na tijelo, pa ako oboli jedan organ, i ostali dijelovi tijela se uznemire i citav organizam trpi od bolova.”

”O ljudi, vi imate putokaze, pa stoga ih slijedite. Vi imate svoj cilj, stoga, idite tom cilju. Vjernik živi između dva straha, prošlosti, za koju ne zna šta je Allah sa njom uradio, i budućnosti, za koju ne zna šta mu je Allah u njoj odredio. Zato, neka svako od vas uzme za sebe od sebe. Od dunjaluka svog za ahiret svoj, od mladosti za starost, od života za smrt. Tako mi Allaha, u čijoj je moći Muhammedov život, poslije smrti nema pokajanja, poslije dunjaluka nema staništa do dženneta ili džehennema. Kažem vam ovo i molim Allaha da nam oprosti.”