- U ovom džuzu se spominje najuzvišeniji ajet u cijelom Kur’anu, a radi se o ajetu-l-kursijji.
- Nakon ajetu-l-kursijje spominju se tri kazivanja o kojima treba dobro razmisliti.
- Podsticanje na zajam i davanje sadake, te ukazivanja na to da šejtan ljude plaši siromaštvom.
- Upozorenje na opasnost bavljenja kamatom, te da bavljenjem njome čovjek objavljuje rat Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
- U ovom džuzu se spominje i ajet koji govori o dugu i propisima vezanim za njega, što ukazuje na to da islam vodi brigu i o ekonomskim pitanjima.
- U nastavku ovog džuza, u suri Ali Imran se spominje da je Kur’an govor koji razdvaja istinu od neistine i da kod Allaha, nijedna druga vjera osim islama, nije prihvatljiva.
- U kazivanju o Merjemi je dokaz da iskrena namjera i nijet utiču na poslušnost djeteta kao i na to da će ga Allah čuvati.
- Pojašnjenje da su Musa, Isa i Muhammed, neka je na njih spas i blagoslov, bili monoteisti i da su se suprostavljali mnogoboštvu.
- U ovome džuzu se nalaze i poruke vezane za kritikovanje neke zajednice u smislu da je generalizovanje prilikom upućivanja kritike velika greška, pa makar se radilo i o neprijatelju. Razmisli o iječima Uzvišenog:“Ima sljedbenika Knjige koji će ti vratiti ako im povjeriš tovar blaga, a ima i onih koji ti neće vratiti ako im povjeriš samo jedan dinar, ako ga ne budeš stalno pratio.“
Kratki komentar:
Na prvoj stranici trećeg duža nalazi se najveličanstveniji ajet u Kur’anu, Ajetu-l-Kursijja, koji opisuje Allaha, dž.š. kao nijedan drugi ajet. Spomenimo samo cjelinu u kojoj se kaže da Ga ne obuzima drijemež ni san. U ajetu se mogao spomenuti samo san, ali se navodi i drijemež. Čovjek uslijed bolesti, dugotrajne nesanice, može biti budan duže vrijeme, ali svaki čovjek mora drijemati što dalje ukazuje na umor. Uzvišenog Gospodara ne obuzima ni drijemež, On se ne umara, niti san i uvijek je budan. Ovdje obratimo na jednu dimenziju ovog Božijeg stanja. Kada bismo ga ispravno shvatili naše ponašanje bi se uveliko promijenilo: ne bismo ni pokušali uraditi ili reći nešto loše, jer On ne samo da sve vidi, već uvijek u svakom času vidi, jer ne spava, nije umoran i budno nas prati. Hazreti Osman se zbog svjesnosti o Bogu kratko zadržavao u kupatilu, bilo ga je stid Gospodara, kao i vrli ashab Ebu Musa el-Ešari koji je kazao: “Ja se kupam u zamračenoj prostoriji, ali i pored toga sagnem svoja leđa iz stida prema svom Gospodaru.”
Nakon ovog ajeta dolazi ajet kojeg muslimani često citiraju kako bi ukazali na plemenitost islama: “La ikrahe fi-d-din“ – Nema prisile u vjeru… Međutim, sami ga krše u međusobnoj komunikaciji. Naime, dok drugima, nemuslimanima govore kako je islam plemenit i kažu da nema prisile u vjeri, u mijenjanju stavova, oni nastoje prisiliti jedni druge u svoj mezheb, akaidsku školu. Prisiljavaju jedni druge na mijenjanje stavova.
Na istoj stranici se nalazi i 254. ajet koji poziva da vjernik udjeljuje drugima i do kraja sure Bakare govori se na različite načine o udjeljivanju. Ovdje obratimo pažnju na jedan interesantnu dimenziju ove tematske cjeline: nakon ajeta o udjeljivanju dolazi ajet (282) o dugovanju odnosno pravilima prilikom posudbe novčanih ili drugih vrijednosti. Kao što je sadaka dobro djelo, tako je i posudba jedna vrsta udjeljivanja odnosno dobro djelo. Također, prije ovog ajeta se govori o kamati, da muslimani ne budu zelenaši, kamatari, ali kao da nam se govori još: umjesto posezanja za kreditima koje prate kamate, posuđujte jedni drugima! Zaista, kada bismo posuđivali jedni drugima možda mnogi ne bi izgubili svoje živote, zdravlje i imetke uslijed kredita koje su bili prinuđeni da uzimaju. Također, brojni su primjeri propasti, čak u našim gradovima, onih ljudi koji su davali ljudima novac uz kamate, a poznajemo li ijedan slučaj čovjeka koji je propao zbog davanja drugima bez kamata, odnosno posuđivanja? Naravno, prilikom posuđivanja treba imati mjeru i držati se principa o čemu se govori u 282., najdužem ajetu u Kur’anu.
U prvom dijelu sure Ali Imran obratimo pažnju na ajete 33 – 48., koji mogu biti posebna pouka onima koji se trude dobiti potomstvo. Naime, pejgamber Zekerijja nije imao djece, ali mu Gospodar javlja da će dobiti sina (39-40). Zekerijja govori da je on star kao i njegova žena, ali Allah, dž.š. mu kaže da On čini što želi, stoga nikada čovjek ne smije gubiti nadu da će dobiti potomstvo pa makar dočekao starost. Kada je saznao za vijest, Gospodar mu kaže da čini zikr, spominje Allaha, dž.š., da Mu zahvaljuje, što čovjeku treba biti znak da što više zirki, klanja i dovi Gospodaru za potomstvo. Međutim, obratimo pažnju kako je Zekerijja dobio sina. Prije ajeta o njemu govori se o hazreti Merjem kojoj je Allah, dž.š. davao hranu. Zekerijja, čim je vidio tu blagodat, zamolio je Allaha, dž.š. za svoje potrebe, odnosno za potomstvo (38 ajet). Odnosno, kada smo u prilici da prisustvujemo nekoj blagodati, budimo svjesni da je to Allahov dar i odmah Ga prizivajmo, ali bez želje da drugima nestane ta blagodat. Ne zaboravimo i šta je Zekerijja činio nakon dove. Klanjao je i zikrio, jer kada su mu došli meleki saopćiti vijest on se obraćao Allahu, dž.š. U prijevodu 39. ajeta se kaže “…u hramu stojeći molio…“, a naš slobodan prijevod jeste upravo klanjao: Ve huve kaimun jusalli. (jusalli – salat – namaz) Zekerijja je bio ustrajan u svakodnevnom ibadetu.
Također, Zekerijja se brinuo o hazreti Merjem, koja je nosila Isaa, a.s. Bio je plemenit čovjek, brinuo se o Merjemi kao i njenom nerođenom sinu, a kasnije i kao o dječaku. Stoga, ako želimo potomstvo budimo plemeniti, pomažimo onima koji nemaju nikoga i naročito djecu bez jednog ili oba roditelja. Ako smo duhovno spremni čak i usvojimo dijete, kao što je to Zekerijja u jednom obliku učinio, i očekujmo svoje vlastito potomstvo.