Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 22. april 2016. gregorijanske godine, odnosno 15. redžeb 1437. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Od sastavnih dijelova imana je da se čovjek kloni ogovaranja drugih ljudi.
Pojedinci nekada opravdavaju ogovaranje riječima: „Ovo što kažem je istina i to nije ogovaranje.“ Braćo, upravo je to ogovaranje, jer Poslanik a.s. kaže: “Znate li šta je to gibet (ogovaranje)?” Rekoše: “Allah i Poslanik najbolje znaju.” Poslanik a.s. reče: “Da spomeneš svoga brata s onim što mu je odvratno.” Bi rečeno: “A ako je tačno to što kažem o svome bratu?” Reče: “Ako je tačno to što si o njemu rekao, ogibetio (ogovorio) si ga, a ako nije, onda si ga potvorio.”
Što se tiče inteligencije (pameti) postoje tri vrste ljudi: veliki, srednji i mali ljudi. Veliki ljudi, veliki umovi, raspravljaju o idejama, srednji o događajima, a mali o ljudima, tj. ogovaraju.
Brate, u koju skupinu spadamo ti i ja? Ako smo u prvoj onda blago nama. Ako smo u drugoj onda je to zadovoljavajuće. Ali ako smo u trećoj onda se hitno trebamo liječiti kako psihički, tako i duhovno. U suprotnom ta bolest će nas sigurno odvesti do propasti i na ovom i na onom svijetu.
Allah dž.š. kaže:
إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِي الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِي الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ ۚ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
„One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.“ (En-Nur, 19.)
Nekada dok sam bio dijete, kad bi neko ispričao neki trač o nekome, pitali su ga: „Gdje si to čuo?“ Rekao bi: „Pričale žene na mašini.“ Koliko je ova bolest uznapredovala najbolje nam govori i čeinjenica, da danas muškarci tračaju isto, a možda i više od žena, i više niko ne govori: „Pričale žene na mašini“, nego se kaže: „Čuo u džamiji,“ ili „pred džamijom.“
Braćo, koliko je opasan ovaj „novi trend“ ogovaranja najbolje nam govori sljedeći hadis u kome se kaže: „Abdullah ibn Abbas r.a. pripovijeda da su dvojica ljudi klanjala s Allahovim Poslanikom a.s. podne ili ikindiju namaz, a taj dan su i postili. Kada je Poslanik a.s. završio namaz, rekao im je: ‘Ponovite abdest i ponovo klanjajte, post nastavite, ali ste ga dužni napostiti!’ Tada njih dvojica upitaše: ‘Pa zbog čega Allahov Poslaniče?’ On im reče: ‘Zato što ste tog i tog čovjeka ogovarali.’“
Braćo, koliko nas je sada bez abdesta? Koliko nas, zbog ogovaranja, od namaza ima samo gimnastiku? Koliko nas je dužno napostiti određene dane posta? I sva ova pitanja i problemi samo zbog toga što smo određenu osobu ogovarali. Sve ovo zbog toga što smo kod nekoga vidjeli trn u oku, a kod sebe nismo balvan.
Braćo, propali su oni ljudi koji vide grijehe drugih ljudi, a ne i svoje. Vide kako se ponaša tuđa žena, kćerka, sin, ali ne i njihova. Braćo, znajte da su ovi ljudi propali i na ovom i na onom svijetu, jer Poslanik a.s. kaže: „Kada neko kaže: ‘Ljudi su propali!’, taj je gori od njih.“
Ovim hadisom se misli na osobu koja to kaže, diveći se sebi i svojoj dobroti, a ponižavajući, druge ljude.
Ibn Abbas r.a. kaže: „Kada htjedneš spominjati mahane svoga brata, prisjeti se svojih mahana!“
Braćo, samo Allah zna ko je od nas bolji, a ko gori.
Ko je to od nas bezgriješan, pa da može donositi sudove o drugim ljudima?
U kontekstu, ove posljednje rečenice i posljednjeg hadisa, ispričat ću vam jednu biblijsku priču. Naime u Evanđelju po Ivanu, u 8. poglavlju, se kaže: „Isus (Isa a.s.) ode na Maslinsku goru. A ujutro dođe opet u hram, i sav je narod dolazio k njemu, a on sjede i uči ih. Tada književnici i fariseji dovedoše jednu ženu, uhvaćenu u preljubi, pa je postaviše u sredinu i rekoše mu: ‘Učitelju, ova žena je uhvaćena baš kad je činila preljubu. A Mojsije (Musa a.s.) nam je u zakonu naredio da takve žene kamenjem ubijamo; šta ti kažeš na to?’ Ovo pak rekoše kušajući ga, da bi imali za šta da ga optuže. No Isus se sagnu dolje i pisaše prstom po zemlji. Ali kako su ga i dalje pitali, ispravi se i reče im: ‘Ko je od vas bezgriješan – neka prvi baci kamen na nju’. I opet se sagnu te je pisao po zemlji. Kada su čuli odgovor, počeše izlaziti jedan po jedan, počevši od najstarijih do poslednjih; tako osta sam Isus i žena stojeći na sredini. Isus se tada ispravi i reče joj: ‘Ženo, gdje su? Nijedan te ne osudi?’ Ona reče: ‘Niko, Gospodine.’ Na to joj Isus reče: ‘Ne osuđujem te ni ja; idi i od sada više ne griješi.’
Često kada sjedim na nekim sjelima, ljudi me pitaju: „Je li istina da će u džehennemu biti najviše biti bijelih kapa tj. ahmedija? (misleći na hodže) A ja im odgovorim: „Bila bi to istina da nema vas, jer Poslanik a.s. kaže: ‘Muflis (propalica) je onaj iz mog ummeta koji dođe na Sudnji dan sa namazom, postom i zekatom, ali je nekoga psovao, nekoga potvorio, nekoga opet u imetku zakinuo, prolio nečiju krv, nekoga udario. Uzeće se od njegovih dobrih djela i dati svakome onome kojeg je na neki način oštetio, a ako mu nestane dobrih djela prije nego mu bude presuđeno, uzeće se od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će biti strovaljen u vatru.’“
Braćo, kao što vidite biti ogovaran nije sramota, nego privilegija. Jer kada ste vidjeli da se neko baca na voćku koja ne daje plodove. Zbog toga su ogovarani ljudi najvredniji, a oni koji ogovaraju najjadniji.
I na samom kraju ove hutbe poslušajte savjete koje je Hidr dao Musa a.s.: „Budi od onih koji donose korist, a ne od onih koji štete; budi nasmijan i nemoj biti ljut; odustani od tvrdoglave upornosti i ne idi negdje bez potrebe; nemoj nikoga sramotiti zbog greške; i plači zbog svojih grijeha, o sine Imranov.“