Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 15. april 2016. gregorijanske godine, odnosno 08. redžeb 1437. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Zavidan čovjek se vrlo često bavi drugim ljudima i uvjeren je kako je strašno nepravedno što je neko bolji u nečemu od njega, što neko ima nešto što bi on želio. Međutim ta zavist ne izjeda samo zavidnoga, već zavidna osoba truje i druge ljude oko sebe svojom zavišću, te ujedno opterećuje svoje psihološko i fizičko funkcioniranje.
Opet s psihološke strane, ljudi koji gaje takve emocije su osobe koje se iz nekog razloga precejnjuju ili podcjenjuju. Osobe koje se precjenjuju smatraju da su svi ostali manje vrijedniji od njih, a obzirom na to trebeli bi biti manje voljeni, manje uspješni, manje imućni, manje sretniji od njih samih. S druge strane osobe koje se podcjenjuju su vrlo često zavidne, jer su nesigurne i strahuju od neuspjeha. I jednim i drugim treba pomoći da shvate da to što je neko uspješan neće ugroziti njihov uspjeh; to što je neko imućan, neće umanjiti njihovo bagatstvo; to što je netko drugi voljen ne znači da i oni nisu voljeni. Tako zbog zavisti često ogovaramo, mrzimo, kidamo rodbinske i komšijske veze.
Otkuda nam, braćo, pravo zaviditi nekome? Da li smo mi nekoga stvorili i dali mu nafaku i zdravlje? Odkud nam pravo da zavidmo nekome na onome što mu je Allah dao? On, kao i mi, je Allahov rob. Sve što posjeduje i on, a i mi, je ono što nam je Allah dao. Zbog toga draga braćo radujmo se tuđoj sreći, a tugujmo za tuđom nesrećom, jer je to jedini način da uspijemo kao društvo, ali i kao pojedinci. Ne budemo li se ovoga držali onda ćemo propasti kao što je propao i jedan od vezira halife El Mu’tesima, a šta se desilo sa njim poslušajte u nastavku hutbe.
Priča se da je jedan čovjek došao kod halife El Mu’tesima, koji ga odmah zavoli i za kratko vrijeme taj čovjek posta blizak halifi, dotle, da nije rnorao tražiti izun kada bi htio kod njega da uđe. Halifa je imao vezira koji je bio vrlo zavidan i odmah je počeo da razmišlja kako da se riješi ovoga čovjeka, zbog kojeg je halifa na njega skoro zaboravio.
Tako vezir jednog dana pozove ovoga čovjeka na ručak, i pripremi mu neku vrstu hrane u koju je najviše natrpao bijelog luka, a kada se čovjek najeo vezir mu reče: „Čuvaj se da ne odeš pred halifu pa da osjeti miris luka, jer ga on nikako ne podnosi!”
Kada je čovjek otišao kući, vezir ode kod halife i reče mu ovako: „O vladaru pravovjernih! Onaj čovjek je govorio pred ljudima da si ti vrlo nepodnošljiv sagovornik jer ti se osjeća zadah iz usta, a ja sam htio da se ugušim od njegovog zadaha.“
Vladar odmah pozva onog čovjeka, a on, došavši pred halitu stavi kraj rukava na usta bojeći se da halifa ne osjeti miris luka, i kada ga takvog ugleda, halifa pomisli da je ono što mu je vezir pričao istina.
Onda halifa jednom od svojih namjesnika napisa pismo ovakve sadržine: „Kada ti se donese ovo pismo, ubij njegovog donosioca!”
Tada naredi onom čovjeku da to pismo odnese kod tog halifinog namjesnika, želeći da tako kazni ovog čovjeka.
Čovjek uze pismo i krenu, a u putu ga srete vezir i upita gdje je pošao. Kada mu čovjek reče, vezir pomisli da će čovjek od tog namjesnika dobiti neku nagradu te reče: „Šta misliš da te ja zamjenim u tom putovanju i da ti još dam dvije hiljade dinara?”
Čovjek mu odgovori: „Ti si stariji i mudriji pa uradi kako hoćeš.“
Vezir to jedva dočeka, dade mu pare i uze pismo, a zatim otputova na naznačeno mjesto. Kada onaj namjesnik dobi pismo i vidje naređenje sa halifinim potpisom, odmah ubi vezira.
Nakon nekoliko dana halifa se sjeti onog čovjeka, te upita za vezira, našto mu se odgovori da vezira već više dana nigdje nema, a da je onaj čovjek kod svoje kuće. Tome se halifa začudi i naredi da se pozove onaj čovjek. Kada čovjek dođe halifa ga upita za ono pismo. Čovjek mu sve ispriča o njegovom slučaju sa vezirom, a halifa ga upita da li je on išta ružno govorio o njemu. Čovjek se zakune da ništa loše nije ni pomislio, te mu onda reče i kako ga je vezir odveo svojoj kući i spremio mu hranu punu bijelog luka, što je sve jasno pokazalo na vezirovu podmuklost i zavist.
Halifa reče: „Neka Allah ubije svakog zividnika! Ko drugom neko zlo priprema, njega samog će to zlo zadesiti.”
Kao nagradu, halifa ovog iskrenog čovjeka postavi na mjesto svog dotadašnjeg vezira, zavidnika, kojeg je njegova zavist stajala glave.
Mua’avija ibn Ebi Sufijan, r.a. veli: „Između loših osobina, najgora je zavidnost. Ona ubija zavidnika prije nego onoga kome se zavidi..“
Fudajl veli: „Pet nedaća sustižu zavidnika prije nego onoga kome se zavidi:
- Neprestana tuga;
- Za ovu tugu neće biti nagrađen (iako vjernika ne zadesi ništa, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga ne oprosti grijehe.);
- Ostaje bez Allahove pomoći, jer time iskazuje protivljenje Allahovom davanju ljudima, prema Njegovoj odredbi. Imam Šafija u svojim stihovima veli: ‘I reci onome koji zanoći, zavidjevši mi: Znaš li prema kome si iskazao nepoštovanje? Iskazao si nepoštovanje prema Allahovoj odredbi, jer nisi zadovoljan onim što je meni podario. Meni je pripalo ono što mi je odredio, a tebi je zatvorio puteve ostavrenja tvojih želja.’;
- Allahova srdžba. A kada se Allah rasrdi na nekog čovjeka, pozove u nebeskim visinama: ‘Zista Allah prezire tog i tog, pa ga i vi prezirite.’ Takav nije prihvaćen ni na nebesima ni na zemlji.;
- Srdžba Allahovih stvorenja prema njemu, što rezultira odbijanjem pomoći kada mu ono zatreba. Ibn Sirin veli: ‘O čovječe, zašto zavidiš svome bratu? Ako mu je Allah nešto podario radi ukazivanja počasti, zašto zavidiš onome koga je Allah počastio? A ako mu je Allah nešto podario radi iskušenja koje će ga odvesti u vatru, zašto zavidiš onome kome je vatra odredište?’“
Braćo, kao što vidite posljedice naše zavisti prema drugima, ne stižu do onoga kome se zavidi, već ostaju kod nas. Mi koji zavidimo smo žrtve zavidnosti, a ne oni kojima smo zavidni. Zbog toga draga braćo, ako ne želimo uništiti ovu ružnu osobinu, koja ja zavladala u našem društvu, zbog drugih, uništimo je zbog sebe u suprotnom ona će uništiti nas.
“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr, 10.)