Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige,poslanike, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 12. februar 2016. gregorijanske godine, odnosno 03. džumadel-ula1437. hidžretske godine.
Poslanik Muhammed a.s. je rekao: ”Neka je proklet onaj u čijem se prisustvu ja spomenem, a on ne prouči salavat na mene!“
Poslanik a.s. kaže: „Iman se sastoji od šezdeset i nekoliko dijelova, a i stid je dio imana.“ (Buharija)
Jedan od dijelova imana jeste da vjernik ne smije, na bilo koji nedozvoljen način, prisvojiti tuđu imovinu. U to spadaju krađa, kamata, jedenje imetka siročadi, varanje, primanje i davanje mita i slično.
Allah dž.š u Kur’anu kaže:
وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُوا أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالًا مِّنَ اللَّهِ ۗ وَاللَّهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ
“Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.“ (El-Maide, 38.)
Poslanik a.s. kaže: “Allah je prokleo kradljivca, ako ukrade jaje siječe mu se ruka, ako ukrade konopac siječe mu se ruka.”
Ovim ajetom i hadisom se jasno ukazuje da je krađa jedan od velikih grijeha, a za ovako veliki grijeh jedina ispravna i djelotvorna kazna jeste, propisana šerijatska kazna za ovo djelo, a to je odsijecanje ruke. Ma koliko ova kazna izgledala strogo, iskustva drugih zakona su pokazala da su nemoćna boriti se sa ovim problemom. Da je ovo tačno najbolje nam pokazuje ogroman broj lopova kojima niko ništa ne može, a tako mi Allaha, kada bi se samo jednom od njih ruka javno odsjekla, za krađu koju je počinio, broj krađa bi se smanjio barem za 50 %, ako ne i više. Jer lahko je krenuti u krađu kada znaš da ti ni zakon, ni policija, ne mogu ništa.
Samo šerijat štiti poštena čovjeka, dok svi ostali zakoni štite samo lopove.
Kao što je grijeh ukrasti grijeh je i kupiti ukradenu stvar, jer Poslanik a.s. kaže: “Onaj ko kupi ukradenu stvar, a zna da je ukradena, dijeli grijeh i sramotu krađe”
Braćo, sada kada smo čuli i ovaj hadis zapitajmo se: Da li samo i mi lopovi? Jer koliko puta smo kupili drva od čovjeka koji nema ni pedlja šume? Koliko smo puta kupili neku vrijednu stavar za bagatelu od čovjeka za koga znamo da je sklon krađi?
Kao što je grijeh krasti od pojedinaca, tako je još veći grijeh krasti od države, jer u državnoj imovini ima i mog, i tvog, i njegovog, i njenog dijela, i za tu krađu morat ćemo se pravnjati sa svima, dok za krađu od pojedinca morat ćemo se pravnjati samo sa tim čovjekom.
Kaže Poslanik a.s.: „Od Allaha je prokleta osoba koja pomjera međe.“
Takođe Poslanik a.s. kaže: „Ko bespravno uzme tuđe zemlje koliko je pedalj, Allah će mu na Sudnjem danu dati da propadne u zemlju do sedme zemlje.“
Braćo, bojmo se Allaha, jer onaj ko je proklet nema šta tažiti na Sudnjem danu. Braćo, bojmo se Allaha, i vratimo među tamo gdje je bila godinama. Od tog metra ili dva možemo imati neznatnu ovodunjalučku korist, ali je šteta mogo veća i na ovom i na onom svijetu. Pa zar je taj metar zemlje vrijedan toga da ne pričamo sa svojim rođenim bratom? Zar je taj metar zemlje vrijedan toga da ne pričamo sa svojim komšijom? Dajmo taj metar, jer nas on neće ni obogatiti ni osiromašiti.
Braćo, ovdje ne govorim samo o ugrađivanju privatne zemlje, nego i o ugrađivanju državne zemlje. Ako nema zakona i države da nas kazni zato što smo iznijeli ogradu na put, toliko da jedva auto moeže proći, znajte da ima Allah i Njegov zakon, a On dobro zna šta je tvoje, a šta ne.
Proklet neka bude onaj ko pomjera međe, ali isto neka bude proklet onaj ko uzima kamatu i učestvuje u njoj, jer Poslanik kaže: ”Neka Allah prokune onoga ko uzima kamatu, onoga koji je omogućava, svjedoke i pisare (kamate). Svi su oni sudionici i podjednako su odgovorni u tom velikom grijehu.”
Takođe Poslanik a.s. kaže: “Klonite se sedam velikih grijeha! Upitan je: “Allahov Poslaniče, a koji su to?” Odgovorio je: “Pripisivanje druga Allahu, sihr, ubijanje nedužne osobe, uzimanje kamate, bespravno trošenje imetka siročadi, bježanje s bojnog polja i potvaranje za blud čestitih žena i bezazlenih vjernica.”
Takođe Poslanik a.s. kaže: „ Doći će vrijeme kada niko od ljudi neće ostati, a da neće jesti kamatu, a onoga ko je ne bude jeo zahvatit će ga njena prašina.“
Braćo, očito da je došlo ovo vrijeme. Jer danas je gotov, pa nemoguće živjeti, a da nas barem ova prašina od kamate na zahvati. Ali bez obzira na sve ove poteškoće, mi kao muslimani moramo se čuvati kamate koliko god možemo, a ne svjesno je uzimati.
Braćo, molim vas za vaše dobro i za dobro ovog društva da ne oročujete novac u bankama koje posluju sa kamatom, a ako baš budete primorani onda kada dobijete taj novac, uzmite ga i podijelite tamo gdje je potrebno. Jedino na taj način nećete zraditi grijeh.
Što se tiče kamate bitno je još spomenuti da je zabranjeno uzimati kredite sa kamatom, osim ako nam nije nužda, a nužda sigurno nije podići kredit i otići na more, kupiti auto i sl.
Kamata je braćo toliko veliki grijeh, da je Poslanik a.s. rekao: „Kamata ima sedamdeset grijeha, a najmanji je kao da čovjek opći sa svojom majkom.“
Ko bi od nas braćo želio učiniti ovakav grijeh?
Prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Doći će vrijeme kada će ljudi ohalaliti pet stvari sa drugih pet: dozvoljavat će alkohol – nazivajući ga raznim imenima, dozvoljavat će korupciju – nazivajući je hedijom, dozvoljavat će ubistvo – pravdajući ga strahom, dozvoljavat će blud – nazivajući ga brakom i dozvoljavat će kamatu – nazivajući je trgovinom“
Braćo, mi živimo u vremenu kada se mnogo dijele hedije. Ali ako to malo bolje pogledamo vidjet ćemo da većina tih hedija nije ništa drugo nego mito i korupcija, koju je Allah prokleo preko svog Poslanika Muhammeda a.s.: ”Neka je Allahovo prokletstvo na one koji daju i uzimaju mito, kao i na one koji posreduju između ove dvojice.”
Da bi smo razlučili šta je hedija (poklon), a šta mito, poslušajmo riječi Ibn Tejmijje koji kaže: „Ko god da hediju osobi na položaju da bi sa njim postigao ono što mu nije dozvoljeno, takva hedija je haram i onome ko je daje i onome ko je prima, jer je ona u suštini mito i korupcija.”
Allahov Poslanik a.s. je rekao: „Na Sudnji dan će biti dovedeni ljudi koji će imati dobrih djela koliko je brdo Tehame, pa će im Allah sva ta djela uništiti, te će ih baciti u Džehennem.“ Ashabi upitaše: „O Allahov Poslaniče, a zašto?!“ „On im reče: „Oni su klanjali, postili, davali zekat i obavljali hadž, ali kada bi im se ukaži prilika da uzmu bilo šta od harama oni bi ga uzimali, pa im je Allah poništio njihova dobra djela!“
Braćo ne dozvolimo da budemo jedni od onih čija će djela biti uništena. Spriječimo mito i korupciju tako što ćemo prvo krenuti od sebe, jer onaj funkcioner, onaj doktor, onaj policajac, onaj službenik bilo koje vrste, ne bi uzeo to mitoda mu ga mi ne damo.
Kada je mito dozvoljeno dati?
Većina islamskih učenjaka je saglasna da je dozvoljeno dati mito da bi se time spriječila nepravda ili ostvarilo svoje pravo. Dakle, ukoliko ne postoji bilo koja dozvoljena (halal) mogućnost da se spriječi nepravda, ili da se ostvari nečije neprikosnoveno pravo, onaj ko daje mito neće biti griješan u takvim okolnostima. Griješan će, u tom slučaju, biti samo onaj ko mito uzima.
I na kraju svega ovoga da se zaključiti da je najlakše zatvoriti se u džamiju i vikati LA ILAHE ILLALLAH, a najteže je biti pošten čovjek.
Bože oprosti nam naše grijehe, smiluj nam se i uvedi nas u džennet. AMIN!!!