Na dan Bitke na Uhudu Ummu ‘Ammara Nusejba bint Ka’b el-Mazinijja se herojski borila. Ummu Sa’d ibn er-Rebia’ veli: „Ušla sam kod Ummu ‘Ammare i rekla joj: ‘O tetka, reci mi šta ti je.’ Odgovorila mi je: ‘Ujutro sam izašla i posmatrala bitku noseći posudu sa vodom. Došla sam do Poslanika, s.a.w.s., koji je bio među svojim ashabima. Tokom bitke je govorio da će muslimani odnijeti pobjedu. Kada se tok bitke promijenio u korist mušrika, priključila sam se Poslaniku i direktno sam se uključila u borbu. Sabljom sam branila napade na Vjerovjesnika, strijele ispaljivala iz luka dok ih sve nisam ispucala.’“
Ummu Sa’d reče: „Vidjela sam duboku ranu na njenom ramenu pa sam je upitala ko ju je ranio. Ona mi odgovori: ?Ibn Kamieh, Allah ga ponizio i učinio bijednim! Kada su se ljudi malo odvojili od Vjerovjesnika prišao je i rekao: ‘ Pokaži mi Muhammeda ili će on umrijeti ili ja!’ Mus’ab ibn ibn ‘Umejr i ja smo mu se suprostavili, a ja sam ostala ustrajno uz Poslanika, pa me dokačio i ranio, a ja sam mu uzvratila s nekoliko udaraca, ali je on na sebi imao oklop.’“
Ummu ‘Ammara se nastavila hrabro boriti sve dok njen sin ‘Ubejd ibn Zejd nije ranjen. Kada mu je krv počela obilno teći iz rane, Poslanik, a.s., mu je doviknuo: „Previj ranu.“ Ummu ‘Ammara, koja je do tada bila zauzeta odbranom Vjerovjesnika a.s. tek je tada primjetila svog sina te je izvadila zavoje koje je bila pripremila još ranije za ranjenike. Nakon što mu je zavila ranu, rekla je: „Nastavi se boriti!“
Vjerovjesnik tada reče: „Ko može podnijeti ono što podnosi i i čini Ummu ‘Ammara?“
Nakon toga se pojavio čovjek koji je ranio njenog sina, pa ga je Ummu ‘Ammara udarila sabljom po potkoljenici te je pao koljenima na zemlju, a ashabi su ga okružili sabljama.
Vjerovjesnik a.s. je nasmijavši se, rekao: „Hvala Allahu koji ti je dao pobjedu, koji te obdario radošću da budeš svjedokom neprijateljskog poraza i da osvetu vidiš svojim očima.“
Ummu ‘Ammara je na dan Bitke na Uhudu ranjena na trinaest mjesta.