Mus’ab ibn ‘Umejr je bio cvijet plemena Kurejš, najzgodniji i najmlađi. Historičari ga opisuju kao najšarmantnijeg Mekkeliju. Bio je blage naravi, lijepo odgojen, učtiv. Uvijek lijepo obučen i namirisan. Poticao je iz bogate kurejšijske porodice. Ovo su osobine koje su uvijek i u svim vremenima cijenile djevojke, tako da je on bio itekako predmet njihovih razgovora.
Kao takav jednog dana se pojavio u Erkaminoj kući gdje je Muhammed a.s. zajedno sa svojim ashabima učio Kur’an, klanjao i podučavao ih vjeri. Mus’ab je sjeo i počeo slušati ono što je Poslanik a.s. govorio. Nakon što je Poslanik a.s. završio svoje predavanje, ovaj lijepi mladić mu je brzo prišao, a onda izgovorio šehadet.
Ovaj mladić je na samom početku krio svoju vjeru, ne zbog straha od Kurejšija, nego zbog straha od svoje majke, Hunas bint Malik. Međutim, u to vrijeme u Mekki je bilo nemoguće imati tajnu, pa tako ni njegova tajna nije trajala dugo vremena. Osman ibn Talha ga je vidio kako klanja. Otrčao je njegovoj majci i prenio ono što je vidio. Od tog dana Mus’abov život više nije bio isti. Njegova majka se nikako nije mogla pomiriti sa činjenicom da je njezin miljenik Mus’ab postao musliman. Uskratila mu je sva materijalna dobra, ali pošto to Mus’aba nije pokolebalo u njegovoj vjeri ona je odlučila da ga okuje i zatvori. Tu je bio izložen teškim mukama gladi, žeđi i bičevanju. Tako da Mus’ab za kratko vrijeme od najljepše obučenog mladića, dođe u poziciju bijednika.
Mus’ab je čuo da će neki muslimani učiniti hidžru u Abesiniju, tako da je on smislio plan, i pobjegao iz zatvora. Učinio je hidžru sa tim muslimanima. Neduga nakon ovog događaja vratio se u Mekku, ali zbog teškog stanja muslimana bio je primoran opet učiniti hidžru u Abesiniju.
Kada se vratio iz Abesinije po drugi put Mus’ab je odlučio da više neće napuštati Allahovog Poslanika, tako da ga je od tada pratio kao što sjena prati čovjeka. Prosto je upijao sve što je Poslanik a.s. govorio tako da je postao jedan od najučenijih ashaba u hifzu, fikhu i hadisu.
Njegova majka je vidjela da njezin sin nema namjeru napustiti islam, pa mu je rekla: „Odlazi, ja više nisam tvoja majka!“ On je na to rekao: „ Majko, savjetujem te jer je moje srce još uvijek uz tebe i molim te posvjedoči da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed a.s. Njegov rob i poslanik.“ Ona mu na to ljutito reče: „Tako mi zvijezda blještavih, nikada neću primiti tvoju vjeru, pa da mi se svijet izruguje, da misle da sam sišla sa pameti!“ Ovo je bio njihov rastanak.
Jednog dana Mus’ab je otišao do grupe vjernika koji su sjedili kod Poslanika a.s., a oni kada su ga vidjeli onako poderanog oborili su glave i počeli plakati. Tada je Poslanik a.s. rekao: „Sjećam se i ja Mus’aba prije primanja islama. Nijednog mladića nisu roditelji mazili kao što su njega, a on se odrekao svega toga radi ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku.“
Mus’ab je bio prvi ambasador, misionar, islama. Poslanik a.s. ga je odredio da ide u Medinu kako bi tamo podučavao islamu njene stanovnike. Mus’ab je otputovao u Medinu i počeo izvršavati povjereni mu zadatak. Bio je uporan, neumoran, zbog toga je veliki broj ljudi prihavtilo islam zahvaljujući njemu. On je prvi sa džematom obavio džumu namaz u Medini, prije nego je tamo došao Poslanik a.s.
Tako jednog dana dok je držao predavanje ljudima, pojavi se Usajd ibn Hudajr noseći prema njemu upereno koplje. Kada su muslimani, koji su sjedili oko Mus’aba, vidjeli Usajda ibn Hudajra kako u razuzdanom bjesnilu sve bliže prilazi, uplašili su se, ali je Dobri (kako su Mus’aba zvali muslimani) nepokolebljivo stajao. Usajd je stao ispred njega i viknuo: „Šta te dovodi ovamo? Jesil došao da nam iskvariš vjeru našu? Odlazi odavde ako ti je život mio?“ Mus’ab tada mirnim glasom reče: „Zar nećeš sjesti i saslušati? Ako ti se svidi ovo što mi poučavamo, možeš prihvatiti, a ako ti se ne sviđa, poštedjet ćemo te onoga što mrziš.“ Na te riječi Usajd mu odgovori: „Pa, dobro, to je pošteno.“ Zatim je na zemlju spustio koplje i sjeo da posluša. Samo što je Mus’ab počeo učiti Kur’an, objašnjavajući sa kakvim je zadatkom došao Muhammed a.s., Usajdova savjest se počela buditi, tako da su ga Mus’above riječi počele mijenjati. Bio je nadjačan njihovom ljepotom. Kada je Mus’ab završio govor, Usajd je povikao: „Kako li je samo divan ovaj govor i kako je istinit! Kako se može ući u ovu vjeru?“ Mus’ab mu je rekao da očisti tijelo i odjeću i da izgovori šehadet. Usajd se izgubio za neko vrijeme, a onda se pojavio polijevajući vodu po glavi i javno izjavio šehadet. Nakon toga su slušajući Mus’aba islam primili i Sa’d ibn Muaz, Sa’d ibn Ubade….a onda su ljudi u Medini govorili: “Ako su Usajd ibn Hudajr, Sa’d ibn Muaz i Sa’d ibn Ubade primili islam, šta mi čekamo? Idemo pravo Mus’abu da iskažemo vjeru. Tako nam Allaha, on nas poziva istini i pravom putu!“
Prolazili su dani i godine, a onda je došlo do bitke na Bedru. Gdje Poslanik a.s. svoju bijelu zastavu povjeri u ruke Mus’aba. Bijaše Mus’ab veoma ponosan zbog ukazane mu časti, gordo i uzdignute glave nosio je Resulullahov bajrak tokom cijele bitke u kojoj se pokaza kao i pravi i istinski mudžahid – borac na Allahovom putu. Dok se Mus’ab vraćao sa Bedra, ugleda svoga brata Ebu Uzejra kao zarobljenika u rukama jednog od ensarija, koji je upravo namjeravao da svom zarobljeniku sveže ruke. Mus’ab doviknu ensariji: “Dobro mu sveži ruke i čuvaj ga, jer njegova majka je veoma bogata i sve će učiniti i dati samo da ga otkupi iz zarobljeništva!” Tada Ebu Uzejr reče bratu Mus’abu: “Jel’ se ti tako ophodiš prema svome bratu?” Mus’ab mu odgovori: “On je moj brat, a ne ti! On je musliman, a ti si mušrik!”
I na Uhudu Poslanik a.s. povjeri svoju zastavu Mus’abu. Muslimani, zajedno sa Mus’abom, gotov da pobijediše, ali se onda tok bitke potpuno okrenu. Među muslimanima je zavladala panika. To su vidjeli mušrici, pa su se skoncentrisali na Poslanika a.s. kako bi ga ubili i riješili ga se. Kada je tu opasnost vidio Mus’ab podigao je bajrak visoko i počeo vikati „Allahu ekber!“ Glas mu je ličio na riku lava. Skakao je lijevo desno boreći se sa neprijateljem i pokušavajući na svaki mogući način odvući pažnju sa Poslanik a.s. na sebe. Opisujući ovaj trenutak Ibrahim ibn Muhammed ibn Šurahbil el Abdi prenosi od svog oca da je rekao: „ Mus’ab ibn Umejr nosio je bajrak u Bici na Uhudu, i kada su se muslimani rasuli, on se brzo probijao dok nije naišao na Ibn Kumiu, konjanika kurejšijske vojske, koji ga tako snažno udari po desnoj ruci da mu je odmah odsjekao, ali je i dalje Mus’ab uzvikivao: „…a Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika!“ onda je preuzeo bajrak u lijevu ruku i oslanjao se na njega, pa ga je ovaj udario i po lijevoj ruci i odsjekao mu je, a on se oslonio na bajrak držeći ga nadlakticama i prislanjajući ga na prsa, sve vrijeme uzvikujući: „…a Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika!“ onda ga je treći put udario kopljem tako da mu je probio grudni koš. Pao je Mus’ab, a potom i bajrak.“ Bajrak prihvati njegov brat Ebu Revm, visoko ga podignu, i tako ga je nosio sve dok se nisu vratili nazad u Medinu.
„…a Muhammed je samo poslanik. I prije njega je bilo poslanika!“ I ovaj ajet je objavljen poslije, nakon što ga je on izgovorio.
Nakon bitke Kurejšije pobjedonosno napustiše bojište na Uhudu. Iza toga muslimani ponovo dođoše na bojište da pokopaju šehide Uhuda, a među njima, s licem u prašini i bez ruku, bijaše Mus’b ibn Umejr. Kada su ashabi ukopavali šehide, nastojali su da ih umotaju u bilo kakvo platno, jer bijahu isječeni od strane mušrika, a sem toga izmasakrirani od strane mušričkih žena. Za Mus’aba nađoše jedan mali komad platna, ako bi ga pokrili po licu, noge bi mu ostajale otkrivene, a ako bi mu pokrili noge, lice bi mu ostalo otkriveno. Vjerovjesnik naredi ashabima da postupe kao kod Hamze, tj. da mu pokriju lice, a na noge da mu stave lišća od palme. Onda Vjerovjesnik stade pored svog mrtvog bajraktara i prouči Allahove riječi: „Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili.“ Onda je tužno pogledaou komad odjeće, u koji je bio umotan, i rekao: „Vidio sam te u Mekki i nije bilo vrednijeg bisera niti otmjenijeg od tebe, a evo te sad ovdje razabrušene kose u pokrivaču.“ Onda je Poslanik a.s. pogledao sve šehide i rekao:“Allahov poslanik svjedocči da ste vi Allahovi šehidi na Sudnjem danu.“ Zatim je okupio preživjele ashabe i rekao im: „Oljudi, posjetite ih, dođite im i nazovite selam, jer tako mi Allaha dž.š., nijedan musliman im neće nazvati selam, a da oni njemu neće odgovoriti na selam.“
Habab ibn el- Eret pripovijeda: „Obavili smo hidžru zajedno sa Poslanikom a.s, radi Allaha dž.š., tako da će naša nagrada biti kod Allaha dž.š. Neki od nas su umrli, a da nisu ništa od te nagrade uživali u ovom životu, a jedan od takvih je bio Mus’ab ibn Umejr, koji je pao kao šehid na Dan Uhuda. Iza sebe nije ostavio ništa, osim jednog pokrivača od poderane vunene odjeće. Kada bi njime prekrio glavu, noge bi mu ostale nepokrivene, a ako bi njime pokrio stopala, glava bi mu ostala nepokrivena. Poslanik a.s. nam je rekao: ‘Pokrijte njime njegovu glavu, a preko njegovih stopala stavite lišće.’“
Ovo je bio Mus’ab ibn Umejr prvi misionar u islamu.