U srijedu, 8. Jula 2015. godine, definitivno su Ujedinjene nacije postale totalno razjedinjene a tzv. Vijeće sigurnosti je samo sebi dalo autogol, pokazavši cijelom čovječanstvu (i milionima miroljubivih Rusa i milionima miroljubivih Srba, sa kojima se nikada nismo svađali i ne treba nam priča o pomirenju) da je poražena čovječanska pravda.
Poslije ovog svjetskog cirkusa u Vijeću sigurnosti meni lično nije potreban Aleksandar Vučić u Srebrenici. Nije mi ni važno da on kao mutirajući ideolog bilo šta kaže u Potočarima, jer šta god da kaže biće to ironija, odnosno prononsirana i institucionalna laž kao i sve laži četničkog ideologa Dobrice Ćosića.
Ne može Aleksandar Vučić doći u Potočare a da ne laže poput Dobrice Ćosića. Šta god da kaže biće to izvučeno iz njegovog arsenala laži. Ako A. Vučić dođe u Potočare lagaće na ovaj način:
– „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
-„Laž je srpski državni interes.“
-„Laž je u samom biću Srbina“.
-„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
-„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Premijer Srbije Aleksandar Vučić na komemoraciji u Potočarima će pokušati obmanuti sebe, lagaće da utješi srebreničke žrtve, lagaće majkama Srebrenice i Žepe iz samilosti i slagaće da nije bio genocid u cijeloj Bosni i Hercegovini od strane srpskih genobarbara, jer je laž “srpski državni interes”. Lažov je nepoželjan u Potočarima.
I tako, nakon najvećeg ratnog zločina koji se desio u Evropi, odnosno u Bosni i Hercegovini, poslije Drugog svjetskog rata, najava dolaska srbijanskog premijera Vučića u Potočare liči, i to meni lično, na veliki srpski cinizam.
I takozvana srpsko – ruska pobjeda u Njujorku, u Vijeću sigurnosti UN je, također, golema bezočnost i sarkazam. Sve je to ljigavo ruganje žrtvama u lice.
Današnje vođe bosanskih Srba i srbijanski politički satrapi (u milionskoj većini narod srpski to nije), ubijene u genocidu danas ponovo ubijaju: sarkazmom, bezobrazlukom, bestidnošću i gluhoćom na jecaje bošnjačke. Ne dotiče ih se bol i neprebol genocida u Prijedoru, Brčkom, Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu, Žepi, Višegradu, Srebrenici…!!!
Izvođači muslimanskobošnjačke viktimizacije uživaju u ironiji. Izlazak na ulice Beograda da se proslavi potez Rusije u Vijeću sigurnosti je najveći srpski vašar licemjerstva i najveća ironija muslimanima Bošnjacima u dvadest i prvom stoljeću .
Za srpske mitomanske vođe sve se u Srebrenici i u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine desilo, ali samo ne i genocid. Lažovi samo tako znaju živjeti.
Enver Alić