„I Mi smo u Knjizi* objavili sinovima Israilovim: “Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.“
„Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo.“
„Eto tako Mi tebi objavljujemo Kur’an, na arapskom jeziku, da bi opominjao Mekku i one oko nje i upozorio na Dan kada će se sakupiti – u koji nema nikakve sumnje. Jedni će u džennet, a drugi u džehennem.“
Mnogi čitaoci Časnog Kur’ana se pitaju: Zašto Allah, dž.š., u Kur’anu koristi za Sebe zamjenicu „Mi“? Da li to znači da postoji više bogova ili…?Ovo pitanje često sebi postavljaju oni koji ne razumiju duh arapskog jezika. Kako ne bi došlo do zabune, i skretnja sa prvog puta, smatramo da je potrebo dati odgovor na ovo pitanje.
U arapskom, a i u nekim drugim jezicima, se prilikom izražavanja poštovanja i veličanstvenosti, ponekad koristi prvo lice množine, „mi“, koja se, zapravo, odnosi na prvo lice jednine, „ja“.
Allah, dž.š., nije ponizan; poniznost je svojstvo čovjeka, a ne Allaha, dž.š. Ovu formulaciju Allah, dž.š., koristi da bi istakao veličanstvenost, uzvišenost, poštovanje. Kur’an je objavljen na arapskom jeziku, te zbog toga nosi odlike i sadržava određene izraze svojstvene arapskom jeziku. Formulacijom „mi“ ne dovodi se u pitanje jednoća Allaha, dž.š., jer je Allahova jednoća jedna od temeljnih poruka Kur’ana.
Već smo rekli da Allah, dž.š., kada govori o Sebi On nekada upotrebaljava zamjenicu „Ja“, a nekada „Mi“. Međutim, kada se o Allahu, dž.š., govori u drugom licu, uvijek se koristi zamjenica „Ti“, a nikada „Vi“. Isto tako, koristi se treće lice jednine, „On“, a nikada se ne koristi treće lice množine „Oni“! Iako se na stotine puta u Kur’anu Allah, dž.š., spominje u drugom i trećem licu, to nikada nije u množini. A to, kao što smo istakli u početku, ukazuje da je korištenje zamjenice „Mi“ samo zbog odlike arapskog jezika, a nikako da se radi o negiranju Allahove jednoće.