Piše: Edin Dedić
Pred nama je mjesec ramazan, mjesec Časnog Kur’ana. Uzvišeni kaže: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“ (El-Beqare, 185.) od samog početka islama u mjesecu ramazanu se posvećivala posebna pažnja učenju Kur’ana. Prenosi se da su imami Ebu Hanife i Šafija tokom ramazana učili po šezdeset hatmi. A za imami Malika se prenosi da je po nastupanju ramazana, ostavljao izučavanje hadisa i drugih nauka te bi se posvetio samo učenju Kur’ana.
Kur’ana je, kako u njemu stoji, blagoslovljen – mubarek, tj. u njemu se nalaze beskrajne riznice dobra i taj blagoslov se prenosi na sve ono sa čim dođe u dodir. Blagoslovljeni su listovi na kojima je ispisan, oči koje gledaju, jezik koji izgovara, uši koje ga slušaju, srce koje ga osjeća, razum koji o njemu razmišlja, kuća u kojoj se uči….
Postoje različiti pristupi Časnom Kur’anu. Neko ga uči (samo) radi sevapa, neko da bi sevape poklanjao svojim umrlim, neko radi znanja i pouke, neko radi djelovanja i života u skladu sa njim.
Učenje Kur’ana je najverdniji ibadet
Od En-Nu’mana bin Bešira, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Najvredniji ibadet mog ummeta je učenje Kur’ana.“ (El-Bejheki)
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a..w.s., rekao: „Najpobožniji čovjek je onaj koji najviše uči Kur’an.“ (Ed-Dejlemi)
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je neki čovjek upitao Poslanika, s.a..w.s.,: „Koje djelo je najdraže Uzvišenom Allahu?“ Poslanik , s.a.w.s., odgovorio je „Da čovjek prouči Kur’an od početka do kraja, i kada ga završi, da opet započne.“ (Et-Tirmizi)
Umrli imaju koristi od poklanjanja sevapa od učenja Kur’ana
Prema mišljenju većine islamske uleme, umrli imaju koristi od djela koje im poklone živi. Među ta djela spada i učenje Kur’ana. Od Ma’kila bin Jasara, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Učite Jasin vašim umrlim.“ Hadis bilježe Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madždže, Ibn Hibban i Hakim. Rivajet Imama Ahmeda glasi: „ Sura Jasin je srce Kur’ana. Ko je prouči, tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu na drugom svijetu, biće mu oprošteno. Učite je vašim umrlim.“
Učenje Kur’ana radi znanja, pouke i razmišljanja
Časni Kur’an nam govori o Uzvišenom Allahu, Njegovim svojstvima i djelima (kosmičkim zakonima), poslanicima i prijašnjim narodima (historijskim i moralnim zakonima), propisima, naredbama i zabranama (pravu), ljudskoj duši i njenim svojstvima…. Razmišljanjem i razumijevanjem kur’anskih ajeta dolazimo do spoznaja iz svih sfera ljudskog života. Na ovu činjenicu ukazuje Abdullah bin Mes’ud, r.a., riječima: „Ako želite znanje onda učite Kur’an, jer je u njemu znanje prvih i posljednjih.“
Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: „Nema dobra u ibadetu u kome nema razumijevanja, niti učenja Kur’ana u kome nema razmišljanja.“
Djelovanje u skladu s Kur’anom kao krajnji cilj njegovog učenja
Kada je Aiša, r.a, upitana o karakteru Poslanika, s.a.w.s, odgovorila je da je njegov karakter Kur’an; njegov životni put i praksa primjena kur’anskih imperativa i uputa. U brojnim hadisima koji govore o vrijednosti učenja Kur’ana naglašava se da se ta vrijednost i nagrada odnose na one koji primjenjuju ono što uče. S druge strane Poslanik, s.a.w.s., upozorava na kaznu koja će stići one koji Kur’an ne uče radi Allahovog zadovoljstva i čija djela nisu usklađena s onim što uče. Kur’an je, kaže Poslanik, s.a.w.s., „dokaz i svjedok u korist ili protiv čovjeka.“ (Muslim) Poslanikova, s.a.w.s., metoda u poučavanju ashaba Kur’anu bila je da ih istovremeno podučava poznavanju i primjeni Kur’ana. Od Ibn Mes’uda, Osmana i Ubejja, neka je Allah zadovoljan s njima, prenosi se da su učili od Poslanika, s.a.w.s, po deset ajeta i ne bi učili nove ajete sve dok ne sprovedu u djelo ajete koje su već naučili. Prenosi se da je Omer, r.a., učio napamet suru El-Beqare punih dvanaest godina i da je u znak zahvalnosti zaklao devu kada je završio njeno učenje. Nažalost, veliki broj muslimana danas ne pristupa Kur’anu onako kako su mu pristupale prve generacije. Tako stanje je nagovijestio Ibn Omer, r.a., kada je rekao da je među ashabima na početku islama bilo onih koji su znali samo jednu suru ali su postupali u skladu sa Kur’anom, dok će među kasnijim generacijama biti mnogo više onih koji će poznavati Kur’an, ali neće postupati u skladu sa njim. Danas se mnogo više posvećuje pažnje učenju Kur’ana radi poklanjanja sevapa umrlima, nego li učenju radi razumijevanja i prakticiranja. Iako je takvo učenje šerijatski utemeljeno i smatra se dobrim djelom, na taj način nećemo ispuniti svoju obavezu prema Kur’anu i nećemo postići željene rezultate. Zamislite bolesnika koji se javi svom doktoru, on ga pregleda, ustanovi dijagnozu, propiše mu lijekove i preporuči mu šta treba i šta ne treba činiti, i sve mu to napiše na papir. Onda bolesnik ode kući i svaki dan po nekoliko puta pročita sve ono što mu je doktor napisao, ali ne primjenjuje ništa od toga. Da li će na taj način ozdraviti?
Neka mjesec ramazan bude mjesec u kome ćemo obnoviti i ojačati vezu sa Časnim Kur’anom i neka nam njegovo učenje poveća iman i ljubav prema Uzvišenom Allahu.