U Džematu Donje Vukovije danas je klanjana dženaza namaz tragično nastradalom mladiću Edinu Heriću. Dženazi su prisustvovali mnogobrojni prijatelji, komšije i rodbina. Dženazu je predvodio mjesni imam Enes ef. Habibović. U svom obraćanju pred kućom rahmetli Edina, Enes ef. je održao i kratki govor u kome je rekao sljedeće:
“Braćo i sestre obavio sam na desetine sličnih govora i uvijek sam nalazio riječi za dati trenutak, ali danas tih riječi gotovo da i nema. Nema ih draga braćo i sestre zbog toga što se radi o veoma mladom životu. Životu koji je po nekom našem mišljenju trebao, da živi među nama godinama, ali…. Desilo se to što se desilo i mi kao muslimani moramo sa dostojanstvom prihvatiti sve Božije odredbe, pa tako i ovu. Ljudi planiraju, ali Bog je taj koji određuje i mi se moramo pomiriti sa tim.
Braćo i sestre ovo je veliko iskušenje za sve nas, pogotovo za porodicu, a balgo li se onome ko se stripi pri ovakvim iskušenjima.
Braćo i sestre vi znate da je naš Poslanik Muhammed a.s. bio najodabraniji Božiji rob, najdarži Božiji rob, ali bez obzira na to Bog ga je stavio u ovakvo iskušenje, pa čak i gore. On je imao sedmero djece, i sve ih je pokopao za svog života, osim jednog. Pa je tako zabilježena i jedna njegova rečenica koju je izgovorio dok mu je sin Ibrahim umirao na rukama, a ona glasi:
“Oči plaču, srce tuguje, ali mi nećemo ništa reći sa čim Allah neće biti zadovoljan. O Ibrahime , zaista mi tugujemo za tobom.”
Braćo i sestre istu ovu rečenicu, i mi danas ovdje možemo izgovoriti, pa reći:
“Oči plaču, srece tuguje, ali mi nećemo reći ništa sa čim Allah neće biti zadovoljan. Oooo Edine, zaista mi tugujemo zbog rastanka sa tobom!”
Braćo i sestre, ja mogu ovdje pričati do sutra, ali ja ne mogu reći ništa više, od onoga što nam govori ovaj trenutak. Ne mogu vam poslati nikakvu veću poruku koja će na vas uticati od poruke ovog tabuta koji se nalazi ispred nas.
Znajte braćo i sestre da ćemo svi mi doći u ovu poziciju u kojoj se danas nalazi naš brat Edin. Zbog toga vas molim. Molim vas za vaše dobro. Molim vas za dobro vaših porodica, komšija, zajednice, da dobro razmislimo o svemu ovome i onda da se promjenimo na bolje, kako bi svima nama bilo bolje, kako na ovom tako i onom svijetu.
Počnimo se braćo i sestre pripremati za onaj svijet kao da ćemo sutra umrijeti, jer kao što vidite nema pravila. Nemojte da vas šejtan prevari i kaže, sačekaj ima vremena. Braćo i sestre, tako mi Uzvišenog Allaha nema vremena ni za mene ni za vas.
Braćo i sestre naš brat Edin je živio među nama onako kako je najbolje znao i umio. I ja se nadam da će mu to biti dovoljno kako bi ga Allah dž.š. nagradio lijepim džennetom. Ono što će mi nedostajati u vezi njega jeste njegovo dovikivanje, njegovo javljanje, kada bi krenuo u džamiju ili samo onako hodao oko kuće. On je bio dobar prema meni, uvijek bi mi se na neki način javio, nekad ljepše nekad malo ružnije, ali bi se javio. Po ovom pitanju od njega bi mogli naučiti mnogi.
Ali nije braćo i sestre naš Edin bio dobar samo prema meni bio je on dobar i prema mnogim drugim, a to najbeolje pokazuje ovoliki broj prisutnih na njegovom posljednjem ispraćaju. Danas ću istaći samo još njegovo dobročinstvo prema roditeljima. Bio je jedan od onih sinova koji su u svakom trenutku bili spremni pomoći svome ocu, svojoj majci, u bilo kakvim poslovima. Nije od njih tražio izdržavanje, a da se on izležava kod kuće, kao što mnogi rade. Nego je i on ustajao iradio kako bi doprinio svojoj porodici. Nažalost jedno takvo zalaganje ga je koštalo života. Za nadati se da njegova žrtva neće biti uzaludna, i da će ga upravo ona ako Bog da uvesti u džennet.”
