Dispozicija i predodređenost u svemu što je živo razotkriva se u fenomenima koje mi danas poznajemo, ali za koje Darwin nije znao – poput čuda gena. Tako neizrecivo sićušni su ti geni koji, kada bi sve njih koji su odgovorni za sve žive ljude u svijetu mogli staviti na jedno mjesto, bilo bi to manje od jednog naprstka. lpak, ovi ultramikroskopski geni i njihovi saputnici, hromosomi, nastanjuju svaku živu ćeliju i predstavljaju kompletan kod za sve ljudske, životinjske i biljne karakteristike. Naprstak je mali prostor na koji se mogu staviti sve individualne karakteristike za dvije milijarde ljudi. Bilo kako bilo, činjenice ostaju neupitne. Stoga, kako to da geni obuhvataju cjelokupno nasljedstvo od mnoštva predaka i čuvaju psihologiju svakog pojedinca na tako beskrajno malom prostoru? Ovdje evolucija, uistinu, počinje – u ćeliji, entitetu koji sadrži i nosi gene. Kako nekoliko miliona atoma – pohranjenih u vidu ultramikroskopskog gena – može upotpunosti vladati svime na Zemlji, primjer je dalekovidne oštroumnosti, proviđenja i predodređenja koji mogu proisteći samo iz Kreativne Inteligencije – nijedna druga hipoteza nije održiva.