Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 05. septembar 2014. gregorijanske godine, odnosno 10. Zul-ka’de 1435. hidžretske godine.
Braćo, broj muslimana u svijetu je 1.5 milijarda, a broj jevreja u svijetu je 14 miliona. Ali bez obzira na ovako veliku razliku u brojnosti, muslimani su slabiji od jevreja na svim bitnim poljma.
Jeste li se ikada braćo zapitali zašto su mulimani tako nemoćni?
Evo zašto: U posljednjih 105 godina, 180 jevreja je osvojilo Nobelovu nagradu, dok je u istom period samo 3 muslimana upjelo osvojiti istu. U cijelom islamskom svijetu, ukupno 57 država, postoji samo 500 univerziteta, dok samo SAD imaju 5785 univerziteta. Pismenost u kršćanskom svijetu je 90 %, dok je pismenost u muslimanskom svijetu 40%.
40% stanovništva u kršćanskim zemljama studira, dok u muslimanskom svijetu samo 2% stanovništva nastavlja školovanje nakon osnovne škole. Zemlje u kojima muslimani čine većinu stanovništva imaju 230 naučnika na million stanovnika, dok npr. Japan ima 5000 naučnika na million stanovnika.
Zaključak: muslimani su slabi zato što ne proizvode znanje! Ali kako da ga proizvode kada je sva muslimanska stvarnost sadržana u sljedećem vicu:
Upoznaju se Mujo, Fata, Tarzan i Čita. Kaže Tarzan: “Ja Tarzan, ovo Čita.” A Mujo će na to: “Ja Mujo, a Fata ne čita.”
Braćo, ovo da nije žalosno bilo bi smiješno. Kako je moguće da jedna Fata, jedna muslimanka, ne čita, a prva riječ koju joj je Bog objavio, nije bila klanjaj, nije bila posti, nije bila daji zekat, nego je bila: “Čitaj!”
Braćo, islam je religija koja je okrenuta prirodi, a Kur’an je knjiga prožeta duhom posmatranja. Kur’an je knjiga koja naređuje: čitajte, gledajte, posmatrajte, putujte! Drugi su poslušali ova naređenja, dok mi muslimani nismo.
Znajte braćo da moć zapada nije u snazi njegove vojske ili ekonomiji, nego stvarna moć zapada leži u čitanju, promatranju, stvarna moć zapada leži u nauci.
Braćo, još jedna stvar koja je veoma opasna po muslimane, kako ove u Bosni tako i one u drugim zemljama, jeste što našu djecu šaljemo u bijeli svijet. Šaljemo ih u svijet bez čvrstog vjerskog odgoja, duhovno dezorjentirani! A onda se oni kao takvi vraćaju u matične zemlje, ili se nikako ne vraćaju, i ruše domaće vrijednosti, a uvode strane. Oni misle da će na taj način preko noći stvoriti od Bosne zapad, kojem se oni po mom skromnom mišljenju pretjerano dive.
Braćo, školstvo u našoj zemlji zbog niza faktora nije više kao što je nakada bilo. Jer neprijatelji naše države preko školstva žele da završe ono što nisu uspjeli ratom. A to mogu uraditi samo ako od nas naprave ljude koji će biti nepismeni, ljude koji neće znati kritički razmišljati.
Možda će neko od vas sada reći kako pretjerujem, ali ja istog tog koji tako kaže pitam da mi odgovori na sljedeća pitanja: Kako je moguće da u udžebnicima za osnovnu školu piše: da vuk živi na grani, ili da ovca daje med, ili da se u pjesmama muzičke kulture spominje marihuana? Kako je moguće da našu djecu pojedini udžebenici uče da je normalno da žena bude imam i da predvodi namaz muškarcima? Kako je moguće da dijete koje se ne zna potpisati, ili koje ne zna sabrati dva broja, iz istih predmeta ima 4 ili 5? Kako je moguće da pedagog jedne škole dođe nastavniku i kaže mu da ne smije dati nižu ocjenu od 4? Kako je moguće da djeca koja žive u BiH ne uče detaljno historiju svoje zemlje, nego je samo prelete, tek onako, isto kao da je to historija Zamzibara, a ne historija njihove domovine?
Braćo, s obzirom na ove činjenice sa sigurnošću možemo reći da je mekteb u današnjem vremenu jedino mjesto gdje naše dijete možemo poslati bez bojazni da će ga neko tamo naučiti nečemu što ne bi trebalo.
Braćo, mekteb je jedino mjesto u današnjem vremenu gdje naše dijete može naučiti da je čitanje, razmišljanje, da je nauka veoma bitna za daljnji život?
Braćo, mekteb je jedino mjesto u današnjem vremenu gdje naše dijete može naučiti na koji način se postaje čovjek, na koji način se postaje kralj.
Upitan je Ibn Mubarek: “Ko su ljudi?” On odgovor: “Učenjaci.” Upitaše: “A ko su kraljevi?” Reče: “Zahidi.” (umjereni, skromni)
Razlog zašto je baš za učenjake rekao da su ljudi jeste taj što posebnost kojom se ljudi razlikuju od životinja jeste upravo istinsko znanje. Čovjek je čovjek na osnovu onoga po čemu je odlikovan, a ne na osnovu snage svoje ličnosti, jer kamila je jača od njega. Nije ni na osnovu svoje veličine, jer je slon veći od njega. Nije ni na osnovu svoje hrabrosti, jer su zvijeri hrabrije od njega. Nije ni zbog jela, jer bik ima veći stomak od njega. Nije ni po spolnom nagonu, jer i najmanji vrabac ima veće sposobnosti na tom polju od čovjeka. Na osnovu navedenog da se zaključiti da je čovjek stvoren isključivo radi sticanja istinskog zanja.
Neki učenjaci kažu: “Da mi je znati šta je postigao čovjek kojeg je mašilo znanje, a šta je to mašilo čovjeka koji se okitio znanjem.”
Braćo, znajte da je Sulejman a.s. bio najbogatiji i najmoćniji čovjek svih vremena, a za njega Ibn Abbas kaže: “Sulejman, sin Davuda, između znanja, imetka i vlasti izabrao je znanje, pa mu uz njega bijahu dati i imetak i vlast.”
Muhammed a.s. je rekao ashabima: “U vašem vremenu mnogo je osoba koje razumiju vjeru, a malo onih koji uče i drže predavnja. Malo je onih koji prose, a mnogo onih koji daju. U ovom vremenu djelo je vrednije od znanja. A doći će vrijeme u kojem će biti malo osoba koje razumiju vjeru, a mnogo onih koji drže predavanja. Malo onih koji daju, a mnogo onih koji traže. U tom vremenu znanje je vrednije od djela.” (Taberani)
Braćo, drugi dio ovog hadisa se vjerovatno odnosi na današnje vrijeme. Jer nikada kod nas nije bilo više učitelja, profesora, hodža, hafiza, predavača, ali bez obzira na njohovu mnogobrojnost, muslimanski narod nikada nije bio neznaniji.
Braćo, cilj ovo hutbe jeste apel roditeljima da obrate pažnju na to ko i kako uči njihovu djecu u školi. Cilj ove hutbe jeste apel roditeljima koji su islamski opredjeljeni da svoju djecu pošalju u mekteb. Jer samo ako roditelji ispune ove ciljeve moći će sutra istim reći da su uradili sve što je u njihovoj moći da ih odgoje na pravi način i usmjere na pravi put.
Braćo, ako vi ne usmjerite svoju djecu tamo gdje treba usmjerit će ih neko drugi tamo gdje ne treba, ali tada će biti kasno za kajanje.
رَّبِّ زِدْنِي عِلْمًا Gospodaru moj, povećaj mi znanje moje!