Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 14. mart 2014. gregorijanske godine, odnosno 13. džumadel-ula 1435. hidžretske godine.
Uhvatio Mujo zlatnu ribicu. Ribica mu reče: “Nemoj me pojesti i ispunit ću ti tri želje, ali pod uslovom da sve što zatražiš tvoj komšija će dobiti duplo vise.” Mujo zastade na nekoliko trenutaka, razmisli, i prihvati. Ribica reče: “Koja ti je prva želja?” Razmišlja Mujo pa kaže: “Daj mi najnoviji Mercedes.” Boom i Mujo dobije Mercedes. Okrene se Mujo na drugu stranu kad ono tamo kod komšije dva Mercedesa. Krivo Muji ..al šta je tu je ..”Koja ti druga želja?” pita ribica. “Napravi mi ogromnu kuću sa bazenom i svim mogućim sadržajima.” Boom i Mujo dobi ogromnu vilu. Vilu kakvu čovjek može samo sanjati. Tako sretan okrene se kad kod komšije duplo veća vila sa dva bazena i svim ostali. Vidjevši to Muji bi krivo, pa hoće da pukne. Al’ šta će gotovo je. “Ok, koja ti je treća želja” pita ribica. Mujo razmišlja, razmišlja i razmišlja, pa reče: “Izbij mi jedno oko!”
Prenosi Enes ibn Malik, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zaviditi, niti jedni drugima okretati leđa (prekidati međusobne komunikacije), nego budite Allahovi robovi, braća! Nije dozvoljeno muslimanu da napusti brata (muslimana) duže od tri dana.” (Buharija)
Braćo, hased ili zla zavist je psihološko stanje u kojem osoba želi lišavanje blagoslova, darovitosti i dobra koju posjeduje druga osoba kojoj se zavidi.
Prvi grijeh koji je počinjen prema Allahu dž.š., i na nebesima i na Zemlji, jeste zavist, a učinio ga je Iblis. Iblis je jedan od džina i bio je predvodnik meleka, najučeniji od svih. Ali, kada je Bog stvorio Adema a.s. koji je bio ljepši i savršeniji od Iblisa, Iblisu bi krivo kao i našem Muji, pa pozavidi Ademu na tome i tako kao i naš Mujo sam sebi nanese štetu.
Prvi grijeh koji je počinjen na Zemlji jeste ubistvo, kojem je prethodila zavist. Naime, Kabil sin Adema a.s. je pozavidio svome bratu Habilu, zbog toga što je ovaj dobio ljepšu ženu, pa ga je zbog toga ubio.
Braćo, zavist je najrašireniji grijeh na zemaljskoj kugli. Ona se ne vidi, ali njene posljedice su itekako vidljive.
Brat ubija brata. Prijatelj izdaje prijatelja. Porodica se raspada. Svete veze se trgaju. Osvete. Otimačine. Podvale. Laži. Potvore. Krv se ljudska prolijeva zbog komada zemlje, zbog parčeta papira, zbog udobnih odaja i lijepih prevoznih sredstava. Sve su ovo stvari koje svakodnevno gledamo, a kojima je uzrok zavist.
Zavist je bolest koja čovjeka čini nesretnim i tužnim. Bolest zbog koje čovjek, ali i društvo ne mogu doživjeti napredak i sreću sve dok se ne izliječe od nje.
Poslanik a.s. je rekao: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!” (Tirmizija)
Kada je Musa a.s. pošao na brdo Turi Sina da primi izvjesna naređenja od Allaha dž.š., da ga je sreo neki siromah i zamolio da upita Allaha dž.š. zašto je on siromah i zašto mu Allah ne dadne bolju sreću i bolje uslove života, nego se pati, kao malo ko drugi. Na upit Musaa a.s. zašto je onaj čovjek tako “nesretan” i bijednik i zašto mu ne bi Allah dž.š. dao bolje uslove za život-Allah dž.š. je odgovorio Musau: “On je zavidnik drugim ljudima, pa zbog toga mu ne dam sreće i boljeg života. Ako bi se oslobodio toga lošeg svojstva, Ja bih mu dao udobniji život. Da se i sam uvjeriš da je on zavidnik-veli Allah dž.š Musau-kada se vratiš reci mu da njegov komšija ima jednu kravu, pa neka on (zavidnik) zamoli mene da njegovom komšiji dadnem još jednu kravu, pa ću Ja onda i njega obasuti blagodatima, te će bolje živjeti. Kad se Musa a.s. povratio i kada je dotičnom siromahu rekao da mu Allah dž.š. obećaje bolji i lakši život, ali pod uslovom da čini dovu i moli Allaha dž.š. da njegovom komšiji, koji ima jednu kravu, dadne još jednu, tada je siromah uzviknuo: “ Ja toliko vremena dovu činio i molio Allaha da mu i ona jedna crkne, a ti hoćeš da ja sada molim Allaha da mu još jednu dadne’.
Braćo, zavidnost se postoji u svakom srcu, ali ona kod nekoga bude manje, a kod nekoga više izražena. El Gazali kaže za čovjeka da je zavidan samo kada svoju zavist pretvori u akciju, dok god je svjestan te svoje zavisti i njene rušilačke snage i zna da se mora protiv tog zla u sebi boriti, onda se ta osoba ne može nazvati zavidnikom. Jednostavnije rečeno zavidnost nije kada se čovjek nečim zadivi i poželi to isto, ali ne želi da taj ni’met ode od dotičnog.
Vjerniku je braćo dozvoljeno zaviditi samo u dva slučaja i to: kada vidi čovjeka koji lijepo uči Kur’an i postupa po njemu, pa poželi da je on na njegovom mjestu; i kada vidi čovjeka koji je bogat i taj imetak dijeli u hajr, pa poželi da i on isto tako radi.
Da bi se braćo čovjek oslobodio ove bolesti mora prije svega znati da sve što imamo to nam je od Allaha. Zatim, moramo biti duboko svjesni da smo mi samo prolazni vlasnici ovih prolaznih dobara i da Allah određuje ljudske sudbine. Allah daje kome hoće, a oduzima kome hoće. Ali na kraju bez obzira na bogatstvo ipak svi na onaj svijet idemo praznih ruku.
I na samom kraju poslušajte jos jednu priču.
Hazreti Davud, a.s., jednom izađe iz grada učeći Zebur, a dok bi on učio Riječ Božiju divlje životinje, ptice, potoci i brda skupa s njim bi veličali Svevišnjeg. Idući tako dođe do brda na kome je osamljen živio Božiji poslanik Hazakil. Čuvši zikr životinja i ptica, Hazakil shvati da je Davud negdje u blizini, pa siđe iz svoje pećine i pođe mu u susret. Kad se sretoše, Davud upita za dopuštenje da se popenje do Hazakilove pećine, ali mu ovaj ne dopusti. Davud tad stade gorko plakati, pa se Svevišnji obrati Hazakilu: „Ne žalosti Mog roba Davuda i udovolji njegovom traženju.“ Hazreti Hazakil tad uze Davuda, a.s., za ruku i povede ga uz brdo.
Kad se ispeše, Davud upita Hazakila: „Jesi li ikad osjetio želju da počiniš kakav grijeh?“ „Nisam“, odgovori hazreti Hazakil. Onda hazreti Davud, a.s., upita: „A jesi li ikad osjetio samoljublje i zadovoljstvo sobom zbog svoje skrušenosti i ibadeta?“ „Nisam“, odgovori opet hazreti Hazakil. „A da li se ikad u tebi javila želja za ovosvjetskim užicima“, upita sad Davud, a.s., a Hazakil odgovori: „Da, znalo mi se desiti da u srcu osjetim takvu želju.“ „Pa šta činiš u takvim trenucima?“, upita hazreti Davud, a Hazakil odgovori: „Spustim se u onu dolinu koju vidiš pred nama i dolje nađem nešto što mi posluži kao dovoljna pouka.“
Hazreti Davuda, a.s., zainteresira o čemu se radi, pa se skupa spustiše u dolinu. Kad siđoše, ondje nađoše gvozdeni tron na kome je ležala šaka ljudskih kostiju, a ispod trona je bila ploča na kojoj je pisalo: „Ja sam Revi ibn Salem. Vladao sam hiljadu godina, izgradio sam hiljadu gradova, a u mome haremu bilo je hiljadu odabranih robinja. No, sada je zemlja moja postelja, hladan kamen mi je uzglavlje, a crvi i zmije su moje društvo. Pouči se zato mojom sudbinom i prođi se ljubavi prema dunjaluku, jer budi siguran da isti svršetak čeka i tebe.“
Gospodaru molimo Te očisti naša srca od ove opake bolesti. Amin!!!