U ranom djetinjstvu je pokušao napamet učiti Kur’an i hadise Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, ali mu nije polazilo za rukom.
Taj ga je neuspjeh u učenju duboko razočarao, zarobio njegovo srce, um, cijelo biće i činilo mu se da će neuspjeh biti njegov životni saputnik.
Jednog je dana odlučio da prošeta kroz vrt kako bi odmorio svoje misli i zaboravio na brige.
Dugo je šetao i razmišljao, ali ga očaj i tuga nisu napuštale.
Približio se jednom bunaru koji se nalazio nasred vrta i sjeo je pored njega razmišljajući o svom slučaju.
U jednom je trenutku, dok je bio u dubokom razmišljanju, pogledao prema bunaru i primijetio je da je uže, za koje je bila privezana kanta za vodu, od čestog podizanja i spuštanja posude napravilo usjek ili brazdu u kamenu.
Ustrajnost i vrijeme učinili su svoje. Taj mu je prizor otvorio oči i probudio nadu.
ODLUČIO JE DA UČI HADISE NAPAMET, PA MAKAR JEDAN HADIS PONAVLJAO 500 PUTA.
Tako je i bilo. Toliko je dugo ponavljao hadis, ali i sure iz Kur’ana, da ga je majka počela sažaljevati.
Međutim, nakon nekog vremena, uz upornost i strpljivost, nekada neuspješni učenik je postao hafiz Kur’ana i hadisa i stekao zvanje muftije, a nije imao ni dvadeset godina.
Napisao je mnogobrojna djela iz različitih islamskih oblasti i ponio titulu šejhu-l-islama i imamu-l-haremejna (imam dva harema, Mekke i Medine).
Ovo je priča o velikom islamskom učenjaku, Ahmedu ibn Hadžeru el-Hejsemiju, rahimehullah.