Savjeti mudrog Lukmana

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 31. januar 2014. gregorijanske godine, odnosno 30. rebiul-evvel 1435. hidžretske godine.

Draga braćo, Allah dž.š. u Kur’anu spominje jednog izuzetno mudrog i pametnog čovjeka. Spominje čovjeka koji je malo govorio, ali kada bi progovorio imalo bi se šta i čuti. Svaka njegova izgovorena rečenica, riječ, slovo, bila je čista mudrost. Nije to braćo ona  mudrost sa nejasnim i nerazumljivim idejama, kao kod grčkih filozofa. Ovaj čovjek je iznosio jasnu i preciznu mudrost koju može shvatiti i mali i veliki, i stari mladi. Koliko je bio mudar i kod Allaha priznat najbolje nam pokazuje činjenica da je Allah dž.š. u Kur’anu jednu suru nazvao njegovim imenom, a to je sura Luqman.

Allah dž.š. u kaže: ’’A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan. (Luqman, 12.)

Ko je zaista bio Lukman? Da li je bio poslanik ili samo jedan od dobrih Allahovih robova? Islamski učenjaci su se razišli, ali većina smatra da nije bio poslanik, nego samo jedan od dobrih ljudi.

Prenosi se da je mudri Lukman bio abesinski rob, tačnije stolar, kod nekog bogataša. Jednoga dana mu je njegov gospodar naredio da zakolje ovcu i da iz nje izvadi dva najbolja organa. Kad ju je zaklao, Lukman je izvadio jezik i srce. Nakon izvjesnog vremena ponovo mu je naredio da zakolje ovcu, ali da sada izvadi dva najgora organa od ovce, pa je Lukman ponovo izvadio jezik i srce. Čudeći se njegovom postupku gospodar mu je rekao: “Ja sam ti naredio da mi izvadiš dva najbolja organa i ti si izvadio jezik i srce, pa sam ti naredio da mi izvadiš dva najgora organa, pa si opet izvadio jezik i srce – u čemu je tajna tvog postupka?” Lukman mu odgovori: “Uistinu, nema ništa bolje od jezika i srca kada su čisti, niti išta gore od njih kada su pokvareni.”

Zbog njegove mudrosti ljudi su mu iskazivali veliko poštovanje. Njegov bratić ga je jednom upitao o uzrocima zbog kojih je došao u ovakvo stanje, a Lukman mu je odgovorio: “O moj bratiću, ako budeš slušao što ću ti reći bit ćeš isto kao i ja”, Lukman je nastavio: “Obarao sam svoj pogled, sustezao jezik, bio skroman u hrani, čuvao spolni organ, govorio istinu. Ispunjavao obećanja, ugošćavao goste, pazio komšije, ostavljao ono što me se ne tiče – to me je učinilo onim kakvog me vidiš.”

Braćo, oporuke koje mudri Lukman daje svome sinu, dobro poslušajte i primjenite. Jer mi danas živimo u nekom čudnom svijetu. U svijetu gdje je teško naći roditelja koji na isparavan način zna posavjetovati svoje dijete, ali i svijetu u kome je teško naći dijete koje na ispravan način zna slušati savjete svojih roditelja.

وَإِذْ قَالَ لُقْمَانُ لِابْنِهِ وَهُوَ يَعِظُهُ يَا بُنَيَّ لَا تُشْرِكْ بِاللَّهِ ۖ إِنَّ الشِّرْكَ لَظُلْمٌ عَظِيمٌ

“Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: „O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.“ (Luqman, 13.)

Pogledajte braćo kako se Lukam obraća svome sinu. “O sinko moj! O sinčiću moj!” Tepa mu braćo. A, ne kao neki od nas kada se obraćaju svome sinu, pa kažu, glupane, konju, mazgo, hajvane, itd. Kako onda braćo očekivati od djeteta da bude kulturno, pametno, lijepog govora, kada mi kao njegovi odgajatelji ništa nismo bolji. A, svi mi znamo onu narodnu da iver ne pada daleko od klade.

Braćo, prvo i glavno na šta je mudri Lukman upozorio svoga sina jeste, da Allahu ne smatra nikoga ravnim tj. da mu ne čini širk. Zašto je baš ovo bio prvi njegov savjet? Zbog toga braćo što je Lukman znao da je širk najveći grijeh koji čovjek može počiniti. Znao je Lukman da onaj ko čini širk nikada neće ući u džennet ma kakva druga njegova djela bila. Zbog toga je ovo bio prvi njegov savjet. A, sada braćo postavimo sebi pitanje koji je naš prvi i glavni savjet našoj djeci? Da li je sličan ovome ili je puka suprotnost? Nažalost kod većine je ovo drugo. Jer mi svoju djecu od malih nogu počinjemo učiti i navoditi na širk navodeći ih na razna sujevjerja, vješajući po njima razne hamajlije i končiće itd.

Drugi savjet mudrog Lukmana sinu glasi:

„O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je sveznajući.” (Luqman, 16.)

Braćo, znajte da nema bezopasnog grijeha, ali i beskorisnog sevapa. Znajte braćo da sve što god uradimo bilo malo ili veliko, javno ili tajno stići će nas. Jer ako mi ne vidimo Allaha, pa On nas sigurno vidi.

Treći savjet mudrog Lukmana sinu glasi:

„O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.” (Luqman, 17.)

Zašto, braćo namaz? Zato braćo što je Lukman znao da je namaz najčvršća veza čovjeka sa Allahom dž.š., pa ako ta veza pukne i ne bude je teško da će biti šta i od drugih veza. Zato što je mudri Lukman znao da će čovjek biti prvo pitan na Sudnjem danu za namaz, pa ako mu on bude isparavan bit će i ostala djela. Zato što je mudri Lukman znao, da je namaz stub vjere. A svi mi znamo da ako nema stuba nema ni građevine.

Koliko nas braćo danas klanja redovno 5 dnevnih nemaza, a da ne pitam koliko nas naređuje djeci da i oni klanjaju? Znam ja da je teško reći djetetu:” Sinčiću moj, hajde klanjaj namaz?” Jer dijete će odmah upitati: “A zašto ti babo i ti mamo ne klanjaš?”

U ovom ajetu, u ovoj opruci mudrog Lukmana, nalazi se još jedan savjet, a to je naređivanje dobra, a odvraćanje od zla, ali da se pri tome bude strpljiv. Neki će možda pomisliti što će nam strpljenje u ovome? Braćo, čovjek nikada neće početi raditi neku dobru, hairli, stvar, a da neće naići na probleme. Nekada mu te probleme stvara lično šejtan došaptavajući mu kako ne bi trebo to raditi.  Kako je to bezvrijedno, bespotrebno, kako će ga to osiromašiti, šta će reći onaj ili ovaj i sl. A nekada mu te probleme prave čovjekoliki šejtani. Pa kažu: “Eto ti se našo da mi pametuješ, a do juče si bio onakav ili ovakav.” E kada nas ovako nešto zadesi, a mi imali dobru namjeru vidmo tek onda koliko nam je strpljenja potrebno.

Sljedeći savjet mudrog Lukmana sinu glasi:

“I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nedmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog.” (Luqman, 18.)

Prije nekoliko dana braćo čitao sam jedan članak koji glasi “Ne uništavajte ih: sedam bezopasnih rečenica koje treba prestati govoriti djeci.” Dvije od sedam rečenica su usko povezane sa ovim savjetom, a to su: Tako si lijep/pametan/ sladak i ti si najbolji. Braćo, kada ovo stalno govorimo  djetetu stalno, ne samo mi, nego i prijatelji, pa čak i stranci. Zapitajmo se je li to zdravo i ispravno? Sasvim sigurno treba pohvaliti djetetov izgled i trud, no gdje je granica? Dejca nakon nekog vremena ove izjave počinju shvatati kao dio svog identiteta i postaju umišljenja i ohola nasparam drugih. Nešto stečeno u djetinjstvu je teško izbiti iz glave. Zbog toga se vjerovatno mnogi odrasli osjećaju vrednijim od drugih. Misle ko su oni su. A nisu ni svjesni koliko su mali i jadni. Braćo, znajte da u džennet neće ući onaj ko u svom srcu ima i koliko trun oholosti.

I peti savjet mudrog Lukmana glasi:

“U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“ (Luqman, 19.)

Gospodaru naš, učini nas od onih koji će na isparavan način samo Tebi robovati. Gospodaru naš, povećaj našu ljubav prema namazu i džematu. Učini da da budemo od onih koji će raditi dobro, a odvraćati od zla. Gospodaru naš, usadi u nas ljubav, skromnost, blagost, a otkloni od nas umišljenost, oholost i grubost. AMIN!!!