Rotcshild vs Erdogan: Historijski korijeni “problema” u Turskoj?

Važno je znati i pratiti aktuelna politička dešavanja u Turskoj. Važno je to s aspketa kako države BiH, tako i sadašnjice i budućnosti Bošnjaka. Geostrategija je oduvijek bila domaća zadaća na Balkanu. Njeno ignorisanje je oduvijek bilo kobno po ignorante.

U historijskim čitankama i knjigama se može pročitati kako su Osmanlije prvo zaduženje imali kod Engleza. To je laž! Osmanlije su se najprije zadužili kod porodice ROTCSHILD. Tokom 19. stoljeća ova porodica je imala monopol na proizvodnju novca u Engleskoj – oni su štampali britansku funtu i dolar. Rotcshildi su živjeli u Njemačkoj, a porijeklom su solunski židovi, najvažnija bankarska evropska dinastija od 18. stoljeća. Kada je ova porodica, koja je, uzgred rečeno iz pepela podigla Francusku svojim kreditima 1871-72. godine nakon poraza od Prusije ili koja je svojim parama omogućila britanskoj vladi 1875. godine da postane dioničar na Sueskom kanalu, zadužila Osmanlije, u svoju knjižicu je zapisala: “Osmanlije su sada naše!” Porodica Rotcshild je tadašnjem osmanskom rukovodstvu predlagala sljedeće: Vi nama dajte samo kamatu na glavnicu koju smo vam dali. Ne morate odmah isplatiti glavnicu, nju vratite kad god želite!

To je, upravo, bila najveća zamka! Osmanlije su se i dalje zaduživali i svoju ekonomiju činili ovisnom. Tako je bilo sve do vremena vladavine sultana Abdul-Hamida II (1876-1909). Kada je židovska porodica uvidjela da sultan Abdul-Hamid II ne sliči svojim prethodnicima počela je od njega zahtijevati glavnicu. Stvarni cilj im je bilo pokoravanje Osmanlija. Naravno, sultan nije bio u mogućnosti vratiti glavnicu. U to doba sultanu u Istanbul dolazi Emmanuel Karrasso (glavni rabin egipatski) s ponudom da sultan preda jedan dio svoje teritorije, a zauzvrat bi mu bio oprošten dug. Čak mu nudi i dodatnu tranšu koja bi išla izravno u osmansku kasu. Naravno, sultan je bio svjestan važnosti zemalja koje su krvlju osvojene. Otjerao je rabina sa audijencije. (Napomena: jedan od četiri čovjeka koji su 1908. došli u Istanbul da svrgnu sultana Abdul-Hamida II s prijestolja bio je i rabin Karrasso!)

Porodica Rotcshild je sultanu poslala pismo u kojem je tražila da se odmah isplati dug. Znali su da to Osmanlije nisu bile ustanju učiniti. Zatim su posegnuli za novom ponudom! Tražili su od sultana da amnestira Midhat-pašu koji se nalazio u zatvoru! Midhat-paša je bio na čelu jedne organizacije koja je ranije osnovana, a koja je igrala veliku ulogu u prvom državnom udaru. Naime, 1839. godine Hatt-i šerif od Gulhane je bio proglas koje je ustvari predstavljao prvi državni udar!

Tako je porodica Rotcshild tražila amnestiju za Midhat-pašu umjesto naplate dugovanja. Sultan je bio primoran na takav potez. Oslobodio je pašu i poslao ga u izgnanstvo. I to kakav progon! Postao je valija Izmira! Tamo nanosi mnoga zla muslimanskom narodu. Na to, sultan ga udaljava u Šam gdje postaje valija (područje današnje Sirije, Jordana, Libana i Palestine). I tamo je nastavio sa sličnim djelovanjem. Tu situaciju koristi engleski špijun po imenu Lawrence koji među tamošnjim stanovništvom širi antiosmansku propagandu huškajući narod na pobunu: “Vidite da su Osmanlije postale nevjernici. Vidite li šta vam čine? Odvojite se od njih!” – govorio je.

Priča je duga…

Da se vratimo na aktuelni trenutak. Zadnja rata osmanskog duga prema porodici Rotcshild vraćana je 1952. godine. Osoba koja je vratila tu ratu bio je premijer Adnan Menderes (obješen 17.9.1961. nakon državnog udara u Turskoj). Potrebno je znati da SAD nema vlastitu centralnu banku. Kada mislimo na američku centralnu banku to su, ustvari, FED, IMF, HSBC i mnoge druge organizacije koje su u vlasništvu porodice ROTCSHILD!!! To je ono što se naziva “kamatarskim lobijem”. Postoje još neke slične porodice. Međutim, navedena porodica je važna u kontekstu dešavanja u Turskoj.

Premijer Turske, Erdogan ovih dana ponavlja jednu rečenicu: “Podivljali su zbog toga što smo im uzeli 642 milijarde dolara.” O čemu je riječ?

Naime, Republika Turska od 1961. godine prodaje obveznice. To je činila skoro svakog mjeseca. Sve do 2002. godine! Porodica Rotcshild je u tom vremenskom intervalu od Turske naplatila 2 trilijona dolara kamate! Odnosno, približno 2,5 puta više od iznosa sadašnjeg turskog nacionalnog dohotka! Te pare je platio turski narod. Kada je premijer Erdogan zaustavio prodaju obveznica – ostao je profit od 652 milijarde dolara!

Prije događaja iz Gezi Parka kamatna stopa u Turskoj je pala na 4,67 %! Radi usporedbe, kamatna stopa u SAD-u, prvoj sili svijeta, iznosi 2,91%. Trend i uspjeh je više nego očigledan! Nakon događaja iz Gezi Parka, stopa kamate je porasla na preko 7%.

Na taj način su isparila sredstva iz džepova građana Republike Turske. Na takav način funkcionira kamatarski lobi! Kada svi misle da Turska bilježi epohalne uspjehe, niko nije svjestan da iz zemlje odlaze milijarde dolara u nečiji džep.

Nakon posljednjih dešavanja, na kraju 2013. godine, kamatna stopa u Turskoj je porasla na dvocifreni broj. I to će isplatiti građani Turske! Jer, mnogi uporno žele kazniti Tursku.

Zbog toga je vrlo važno da građani Turske, kakve god ideološke ili političke orijentacije bili, budu svjesni svoje domovine. Razlog je vrlo prost: svi su na istom brodu, ako brod potone, svi će potonuti. Istovremeno, ovo je odlična lekcija za sve narode i države koje žele istinsku slobodu i nezavisnost! Koji ne žele biti tuđe roblje, roblje savremenih svjetskih feudalaca! Ovo je odlična prilika da Bošnjaci spoznaju i budu svjesni situacije u kojoj se nalaze, stanja u kojem im poltiičari poručuju da će budžeti doživjeti kolaps ukoliko se ne zaduže kod “međunarodnih monetarnih organizacija”. Tj. ako nas ne zaduže, našu djecu, unuke i praunuke!

Države čije su ekonomije ovisne o nekom centru moći ne mogu biti nezavisne u političkom djelovanju. Pitanje države, domovine je pitanje časti!

Toga su Osmanlije na čelu sa Sulejmanom Kanunijem u 16. stoljeću bili, itekako, svjesni: Naime, kada su Rusi zatražili finansijsku pomoć (tranšu) od Kanunija on im je to odobrio kazavši: “Ko danas uzme pare, sutra će dobiti naredbu!”

Borba protiv kamate i kamatarskog ekonomskog sistema je istinski džihad. Nije džaba i slučajno to pitanje od velike važnosti u islamskom učenju. Pitanje borbe istine i laži, pitanje pravde i nepravde: “O vjernici, bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako to ne učinite, eto vam onda, neka znate – rata od Allaha i Poslanika Njegova! A ako se pokajete, ostaće vam glavnice imetaka vaših, nećete nikoga oštetiti, niti ćete oštećeni biti.” (Kur’an: II/278-279)

mr. Sedad Bešlija