Sadaka

Piše: Enes ef. Habibović

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.

Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.

Danas je 20. decembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 17. safer 1435. hidžretske godine.

Braćo, islam znači uspostaviti isparvan odnos prema Bogu, prema drugim ljudima kao i prema samom sebi. Jer, ako čovjek nema ispravan odnos prema sebi i drugima, onda sigurno i njegov odnos prema Bogu nije isparavan.

Jedan od načina dolaska do ispravnog odnosa prema svemu navedenom jeste i pomaganje drugima, a pomaganjem drugima mi zapravo pomažemo sebi.

Ibn Abbas r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Nije vjernik onaj ko je sit, a zna da je njegov komšija gladan.” (Buharija)

Braćo, da li smo ikada sebi postavili pitanje da li naš komšija, bez obzira kako se on zvao i ko bio ima šta da jede? Da li ima nešto para da pošalje dijete u školu? Ili samo gledamo sebe i tražimo milion opravdanja i izgovora kako ne bi smo nedo Bog potrošili koju marku?

Prenosi se od Enesa r.a. da je Vjerovjesnika a.s.rekao: “Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, neće rob biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome komšiji  (ili je rekao svome bratu) ono što želi samom sebi.” (Buhari)

Jedne prilike Poslanik a.s. je rekao Ebu- Derdau: “Kada budeš kuhao čorbu, dodaj malo više vode, pa pogledaj po porodicama svog komšiluka i njima štogod podaj.” (Muuslim)

Da li se mi braćo ikada sjetimo svog komšije prilikom našeg obilnog obroka, ili je to sjećanje samo od ramazana do ramazana?

Danas je braćo došlo vrijeme kada čovjek može da zaradi mnogo hajra, na lahak način. Jer nam se svakodnevno na medijima, u džamijama, i drugim mjestima pružaju razne prilike da pomognemo one kojima je pomoć potrebna. Pa zašto braćo to ne iskoristimo? Kada bi nas neko sada ovdje pitao da li se želite sačuvati od vatre džehnnemske svi bi ko u jedan glas rekli: “DA”, ali kada neko dođe i zatraži nešto od nas onda se izmotavamo.

Braćo, taj glas koji je zatržio od nas nešto da udijelimo na ime sadake jeste glas koji nas poziva na čuvanje od vatre džehennemske, jer Poslanik kaže: “Čuvajte se vatre, pa makar i polutkom hurme, ako ni to ne možete onda barem lijepom riječju.” (Mutefekun alejh)

U ovom hadisu treba posebno podvući ovo “ako ni to ne možete onda barem lijepom riječju.” Zašto? Zbog toga draga braćo što postoje ljudi koji pored toga što nemaju ili neće da daju, oni čak svojim ružnim riječima i postupcima unose smutnju u srca drugih koji to hoće i tako ih odvraćaju od dobra. A svima nam je dobro poznata izreka: “Ako ne možeš pomoći, nemoj ni odmagati.”

Allah dž.š. braćo nikoga ne duži preko njegovih mogućnosti. Zbog toga mi trebamo odrediti i reći sebi:’Ja u toku ovog mjeseca mogu dati toliko.’ Pa jednom damo za bolesne, drugi put za komšiju, treći put za džamiju, za put, centar… za bilo šta što je korisno, ali odredimo braćo sebi taj iznos koji smo nanijetili na ime sadake i dajmo ga. Jer Poslanik a.s. kaže: “Dočekujte belaje sa sadakom.”

A sada poslušajte jednu istinitu priču, o blagodati sadake. Priča jedna žena: “Izašla sam sa svojom kćerkom u prirodu i ponijela komad hljeba da je nahranim. Ali to je bilo vrijeme u kome su djeca nestajala i nikada se ne bi vraćala. Dok smo tako išli nečemu sam se posvetila, a kada sam se okrenula vidjela sam da nema djeteta. Pa sam počela trčati i vikati: ‘Gospodaru moje dijete! Gospodaru moje dijete!’ ali mi u tom trenutku prilazi neki prosijak i kaže: ‘Tako mi Allaha gladn sam! Možeš li mi dati taj komad hljeba koji ti je u ruci?’Rekla sam: ‘Bismillah!’ Dala komad hljeba i nastvaila trčati. Ali, nakon nekog vremena izgubila sam nadu u pronlazak djeteta, sjela na obližnji kamen i počela plakati. Nakon toga nije prošlo mnogo vremena prilazi mi jedan čovjek koji void moju curicu i kaže: ‘Evo ti tvoje dijete.’ ‘Ko si ti? Allah ti svako dobro dao.’ Upitala sam. A čovjek odgovori:’Nemoj govoriti Allah ti svako dobro dao? Nemoj! Tako mi Allaha na desetine djece sam ukrao. Ali dok sam tvoje dijete odvodio neko je u moje srce spustio pitanje ‘Zamisli da je to tvoja curica? Zamisli da je to tvoje dijete?’ Tada sam podigla glavu i rekla: ‘Hvala Allahu koji radi komada hljeba glavu spasi.?”’

A, sada braćo razmislimo da li smo mi šta udijelili kako bi spasili svoju glavu ili glavu svoje djece i dr? Ako nismo iskoristimo šanse koje nam se svakodnevno pružaju, jer nikada ne znamo kakvog belaja nas sadaka može spasiti.

Vidjeli smo braćo samo mali dio koristi od sadake, ali znajmo da ćemo ovu korist imati samo onda, ako je budemo dali u ime Allaha i onda kada ne prigovorimo za ono što smo dali. Pa ne mora brate svako u selu znati da sam ja dao 5, 10 ili više maraka za nešto ili nekoga. Ako želiš da imaš koristi od toga daj koliko možeš i šuti.

Allah dž.š. kaže: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi put.” (El-Beqare, 264.)

A Poslanik a.s. je rekao: “Neće ući u džennet onaj koji vara, niti onaj koji je škrt, niti onaj koji prigovara zbog dobrog djela koje je učinio.” (Nesai)

Gospodaru naš učini nas od onih koji daju sadaku, a i druge podstiču na to. Gospodaru naš, molimo te, učini da naša sadaka sačuva našu djecu, nas i naše potomke. Gospodaru naš povećaj nam našu nafaku. AMIN!!