Amr ibn Hidžr, kralj plemena Kinda, zaprosio je Ummu ljjas, kćerku Avfa ibn Mehallima eš-Šejbanija. Kada je došlo vrijeme da se uda, njena majka Umama bint Haris osamila se s njome i uputila joj savjete u kojima se ogleda osnova srećne bračne zajednice i pojasnila joj njene obaveze prema mužu.
Rekla joj je: “Kćeri, kada se ne bi savjetovao onaj ko je odgojen, ti bi bila prva koju ne bi trebalo savjetovati, ali savjet služi da opomene nemarnog i pomogne razumom obdarenog. Kada bi žene bile neovisne od muškaraca zbog imetka njenih roditelja, ja prva bila bih neovisna od tvog oca, ali žene su stvorene zbog muškaraca, a muškarci su stvoreni zbog žena.
Kćeri, ti iz doma u kojem si se rodila odlaziš u dom koji ti je nepoznat, za druga s kojim se ranije nisi družila. Ti odlaziš pod njegov nadzor, pa budi mu ponizna ropkinja, on će ti ponizni rob biti.
Sačuvaj za njega deset osobina koje će te krasiti:
prva i druga jeste da mu draga srca budeš ponizna, i da ga lijepo slušaš i pokoravaš mu se;
treća i četvrta jeste da budeš uvijek uredna i čista, pa da te ne vidi lošeg izgleda, i neka uvijek od tebe najljepši miris osjeća;
peta i šesta jeste da dobro paziš kada želi da spava i jede, jer glad razdražuje čovjeka, a nesanica ga čini mrzovoljnim;
sedma i osma jeste da čuvaš njegov imetak, ugled, da paziš njegovu porodicu i paziš kako ćeš upravljati domaćinstvom;
deveta i deseta jeste da mu nikada ne budeš nepokorna, ne odaji njegovu tajnu, jer ako mu se budeš suprotstavljala, obmanjivala ga, i odavala njegovu tajnu, nećeš biti sigurna od njegovih spletki. Pazi da ne budeš radosna kada je zabrinut, niti tužna kada je on radostan.