Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 6. decembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 3. safer 1435. hidžretske godine.
Braćo, današnja hutba će biti posvećena strpljivosti. Strpljivosti koje sve manje ima u našem društvu. Draga braćo, mi živimo u takvom vremenu i takvom mjestu gdje su mnogi od nas izloženi velikim iskušenjima. Živimo u takvom vremenu i takvom mjestu gdje mnogi od nas dožive razočarenje, pa kažu: “Za šta sam se ja borio? Zašto da ostanem ovdje i sl.?” Ali braćo, imajte na umu da negdje i kod nekoga ima i gora situacija, nego kod mene i kod tebe ovdje.
Kad govorimo o nečemu, najbolje zapamtimo neke primjere iz života. Zbog toga najbolji način kazivanja o strpljivosti, jeste osvrnuti se na život jednog od poslanika, Ejjuba a.s. Zato braćo, dobro slušajte i izvucite pouku iz njegovog života.
Ejjub a.s. jeste jedan od potomaka Ishaka a.s. Ejjub a.s. je bio Bizantijac. Ejjub je bio veoma bogat. Posjedovao je sve vrste imetka: veliku i sitnu stoku, robove i velike površine zemlje u Havranu južno od Damaska. Cijeli taj kraj je bio njegov. Imao je sedam sinova i sedam kćeri. Bio je izuzetno lijep, i zdravlje ga je dobro služilo. Ljudi su ga mnogo voljeli i poštovali. Najkraće Ejjub je imao sve što čovjek može imati na ovome svijetu.
Ali nakon toga Allah ga je iskušao velikim iskušenjem. Potpuno je nestao njegov imetak. Svih četrnaestero njegove djece je umrlo. Svih blagodati je nestalo. Čak je iskušan i najrazličitijim bolestima po svome tijelu, od čega su mu samo jezik i srce osali zdravi. Ali, i pored svega toga on je bio saburli. Uzdao se u Allaha Uzvišenog i činio zikr Njemu i danju i noću.
Njegova bolest je potrajala toliko dugo da su ga napustili i njegovi najbliži prijatelji. Zbog toga je izveden iz grada i ostavljen na jednom smetljištu. Svijet ga je počeo zaobilaziti tako da sa njim niko nije ostao, osim njegove žene. Jedino ona je ostala da izvršava svoje obaveze, pri tome sjećajući se kako je on prije toga prema njoj bio dobar i milostiv. Njena vjera u Allaha i ljubav prema mužu nisu joj dozvolili da ga ostavi.
Nakon vremena činjenja usluge njemu i njeno stanje se pogoršalo. Oslabila je, a i ponestalo joj je sredstava za život. Tako da je sama morala služiti svijetu, kako bi zaradila koju paru za najosnovnije životne potrebe. Sve je to ona ipak strpljivo podnosila znajući da je ipak to od Allaha.
Ejjubovo iskušenje je trajalo 18 godina. Sve ove nevolje su ga samo ojačale i dale mu snagu i nadu da će ga Allah upravo zbog toga nagraditi.
Es-Sudi kaže: “ Meso je otpadalo sa njega. Žena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega.” Ali, kada joj je dodijalo rekla mu je: “Ejjube kada bi zamolio svoga Gospodara sigurno bi te izliječio.” On joj je odgovorio: “Uživao sam u zdravlju 70 godina, pa zar je puno da 70 godina osaburim radi Allaha.”
Ejjubovu je ženu zabrinuo ovakav odgovor, jer je morala služiti svijetu za malu nakanadu i tako ga hraniti. Tako ona izgubivši svaku nadu jednog dana mu je rekla: “Do kada će trajati ovo iskušenje?” Ejjuba je ovo naljutilo, pa se zakleo Allahom da će je udariti sa 100 udaraca bičem, ako mu se Allah smiluje i vrati mu zdravlje. Pitao ju je: “Kako se možeš suprostavljati Allahovoj odredbi!?”
Znajući da je ona Ejjubova žena i da ga ona obilazi i kontaktira sa njim, svijet je iz bojaznosti da i njih ne zarazi odbijao da joj da bilo kakav posao. Kada više nije mogla ništa zaraditi, ona je kćerki jednog bogataša prodala svoju pletenicu za hranu.
Kada dođe Ejjubu on je upita: “Odakle ti ovo?” Ona se pobojala reći istinu, pa je odgovorila: “Ovo sam dobila služeći ljudima.” Ni sutradan nije mogla naći posao, pa je prodala i svoju drugu pletenicu za hranu kako bi nahranila Ejjuba. I pri tome opet sakrivši istinu od njega. Ejjubu je tu nešto bilo sumnjivo, pa se zakleo da neće jesti dok mu ne kaže pravu istinu. Tada je ona skinula mahramu sa svoje glave. Kada je vidio da je glava njegove žene obrijana i da nema nimalo kose, on je zamolio Allaha Uzvišenog: “Gospodaru mene je snašla nevolja, a Ti si od milostivih Najmilostiviji.”
Ljudi su počeli govoriti: “Mora da je Ejjub učinio neki grijeh kakav niko nije na svijetu učinio, pa ga Allah kažnjava. Šta bi to moglo biti?”
Jednog dana su Ejubu došla njegova dva brata da ga obiđu, ali zbog njegove bolesti i neugodnog mirisa koji se širio od njega, nisu mogli prići. Pa su rekli: “Da je Allah znao da od Ejjuba ima ikakvog hajra ne bi ga na ovakvo iskušenje stavio.” Ejjub se zbog njihovih riječi rastužio kao nikada do tada i rekao: “Bože Ti znaš da nikada nisam zanoćio sit, znajući za nekog gladnog, pa potvrdi da istinu govorim.” Zatim je sa neba dok su njih dvojica to slušali potvrđeno. Zatim je rekao: “Bože Ti znaš da ja nikada nisam imao dvije košulje znajući da neko nema šta obući, a da mu nisam jednu dao, pa potvrdi da istinu govorim.” Pa je i to sa neba pred njima dvojicom bilo potvrđeno. Ejjub onda pade na sedždu i reče: “Bože, tako ti Tvoje veličine, nemoj da svoju glavu podignem sve dok me ne izliječiš.”
I zaista svoju glavu nije podigao sve dok nije bio izliječen. Allah mu se smilovao zbog njegove prave vjere i strpljivosti. Allah mu je objavio na mjestu gdje je bio: “Udari svojom nogom, eto hladne vode za jelo i piće.” I on uradi kako mu bi rečeno. Nakon toga Allah dade da provrije izvor hladne vode. Uzeo je Ejjub vodu okupao se i napio, a ona mu povrati staro zdravlje i ljepotu.
Allah je Ejjuba zaodjenuo džennetskim ogrtačem, pa se Ejjub povukao u stranu. Njegova ženaje zakasnila tog dana. Kada se vrati reče: “Allah te blagoslovio jesil gdje vidio bolesnog Allahovog vjerovjesnika. Možda su ga psi ili vukovi dograbili.” Tako je neko vrijeme sa njim razgovarala, a onda mu rekla: “Tako mi Allaha sličnijeg čovjeka njemu, kada je zdrav bio, od tebe nisam vidjela.” On joj odgovori: “To sam ja.” “Zar se ismijavaš sa mnom Allahov robe” upita ona. A on reče: “Allah mi je vratio zdravlje.”
Allah vrati Ejjubu njegovu porodicu i uz njih još toliko.
Mudžahid kaže: “Allah Uzvišeni mu je rekao: O Ejjube, tvoja porodica je u džennetu. Ako hoćeš vratit ćemo te njima. A ako hoćeš ostavit ćemo ih u džennetu. A tebi ćemo onoliko koliko ih je bilo nadoknaditi. Odgovorio je. Ostavi ih u džennetu.”
Allah je Ejjubovoj ženi povrato mladost, zdravlje i ljepotu, pa je Ejjubu rodila 28 muške djece.
Poslanik a.s je rekao: “Kada je Allah izliječio Ejjuba obasuo ga je zlatnim skakavcima, i on ih počeo kupiti i trpati u svoju odjeću. Tada mu bi rečeno: Zar se nisi zasitio? A on je dogovorio: Gospodaru moj, a ko će se zasititi Tvoje milosti.”
Allah kaže: “I uzmi svojom rukom snop. I njime udari, samo zakletvu ne prekrši.”
Ovim mu je Allah naredio da uzme snop sa 100 slamki i da njime udari svoju ženu, i tako ispuni svoju zkaletvu koju je dao. Allah mu je dao ovu olakšicu iz milosti, strpljivosti i ljubavi njegove žene prema njemu.
Mudžahid kaže: “Allah će na Sudnjem danu uzeti Sulejmana a.s. kao dokaz protiv bogataša. Jusufa a.s. kao dokaz protiv bludnika. A Ejjuba a.s. kao dokaz onima koji su imali iskušenja.”
Ejjub a.s. je umro kada je imao 93 godine.
Poslanik a.s. je rekao: “Najveća iskušenja od ljudi imaju vjerovjesnici. Zatim dobri ljudi. Zatim najbolji iza njih, a onda najbolji iza njih. Čovjek se stavlja na iskušenje prema čvrstini vjere. Ako je čvrst u vjeri poveća mu se iskušenje.”
Okiti nas vrlinom strpljivosti Ejuba! Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim! AMIN!!!