Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 15. novembar 2013. gregorijanske godine, odnosno 12. muharrem 1435. hidžretske godine.
Braćo, posljednja razina sure Kehf ili posljednja priča istoimene sure govori o čovjeku koji je bio nadahnut da nosi i vlast i znanje u isto vrijeme. On je primjer najljepše bogobojaznosti i primjer čovjeka koji uspostavlja red i mir na Zemlji, a taj čovjek je Zulkarnejn.
Ko je bio Zulkarnejn? Sa sigurnošću ne možemo reći ni da je bio poslanik niti evlija, ali ono što možemo sigurno tvrditi jeste da je to bio istinski rob Božiji i Njegov miljenik. Pored ovoga Zulkarnejn je bio i vladar koji je imao ogromnu moć u kojoj su se susretali znanje i vjerovanje; mudrost i pravednost.
وَيَسْأَلُونَكَ عَن ذِي الْقَرْنَيْنِ ۖ قُلْ سَأَتْلُو عَلَيْكُم مِّنْهُ ذِكْرًا
إِنَّا مَكَّنَّا لَهُ فِي الْأَرْضِ وَآتَيْنَاهُ مِن كُلِّ شَيْءٍ سَبَبًا
فَأَتْبَعَ سَبَبًا
“Pitaju te o Zulkarnejnu. Ti reci: Kazat ću vam o njemu neke vijesti. Mi smo ga moćnim na Zemlji učinili i od svega mu umijeće i sredstvo podarili, pa se on zaputi.” (83-85)
I Zukarnejn krenu da putuje po zemlji s onim što mu je dragi Allah dao od moći, sve dok ne dođe do obale iza koje nije bilo kopna. I tu ugleda kako Sunce pada u bezdan okeana. Tu nađe jedan narod u kome su bili pomiješani dobri i zli, pa mu Allah reče:
“Ili ćeš ih kažnjavati ili ćeš se sa njima lijepo ophoditi? Onoga ko je nevjrenik, reče on, kaznit ćemo, a potom će se svom Gospodaru vratiti, pa će ga i On mukom ogavnom mučiti. A onome ko vjeruje i radi dobra djela, njemu pripada nagrada najljepša, i sa naše strane govorit ćemo mu riječi olakšanja.” (86-88)
U drugom putovanju , prema istoku, došao je u neki kraj gdje nema nikakvog zaklona pred sunčevim zrakama, brježuljka, planine ili drveta. To znači da se narod izlaže suncu i njegovoj toploti, od izlaska, pa sve do zalaska, ili da ne posjeduje odjeću koja bi ga štitila od sunčevih zraka i toplote. On je tu ostavio neke svoje ljude koji će taj narod podučiti određenom znanju kako bi povećali njihov nivo i poboljšali njihovo stanje.
Braćo, u pojasu oko ekvatora, ili u drugim pustinjskim krajevima u kojima vladaju velike vrućine, postoje i sada narodi koji hodaju polugoli ili sasvim goli. Oni nemaju prirodnog zaklona, nemaju zgrada, niti odjeće dovoljno u nekom opće prihvaćenom smislu, već ostaju primitivni narod
U posljednjem pohodu Zulkarnejn dostiže do dviju pregrada tj. do lanca planina između kojih živješe narod sličan ovom prethodnom po primitivizmu i nemoći, ali njihovi susjedi bijahu ljubomorni na njih, jer su gledali da ih se kako domognu.
“O Zulkarnejne! Oni povikaše. Jedžudž i Medžudž, doista na Zemlji nered čine! Hoćeš li da ti nagradu damo neku, da ti između nas i njih sagradiš neku prepreku?” (94)
A Zulkarnejn im odgovori da njega baš i ne interesuje njihovo blago, jer ono što mu je Allah dao puno je bolje od njihova blaga. Umjesto blaga on od njih zatraži da ga oni pomognu u podizanju jednog velikog zida koji će ih zaštiti od njihova neprijatelja.
Zulkarnejn je sagradio ovu građevinu, prema nekim to je Kineski zid, a može biti i Demir kapija na Kafkazu, i tako pokaza svoje inžinjerske sposobnosti. On sagradi zid čiji su temelji čvrsti, a njegovi vrhovi se izjednačavaju sa vrhovima planina. Taj zid neprijatelj nije mogao niti prijeći niti prokopati. I na kraju Zulkarnejn reče: “To je zaista blagodat Gospodara moga.” (97)
Braćo, sve ovo se desilo u vrijeme Zulkarnejna, ali znajmo da će se historija ponoviti u tom pogledu. Uvijek će pravi baštinici Zemlje stati na put nasilnicima, kad prevrše mjeru, kao što je to i Zulkarnejn uradio.
Svi mi koji danas slušamo ovu hutbu, koji slušamo hutbu o sposbnostima Zulkarnejna istinskog muslimana, trebamo osjećati veliki tugu i bol, jer je ovakva i slična sposbnost današnjim muslimanima gotovo nepoznata. Danas ovu sposbnost imaju nemuslimani, a mi muslimani smo miljama daleko od stručnosti na polju tehnike, mehanike i drugih znanosti.
Čudno je to braćo kako smo mi danas ove izume, zamijenili za “izume” na polju vjere, koji nam donose samo zbunjenost i sprečavaju nas u našem naučnom i tehničkom napretku. Današnji muslimanski mladić, današnji mladić Bošnjak, umjesto da se fokusira na svoj fakultet kojeg je upisao, on svu svoju snagu usmjeri u raspravu sa nekim dedom: o tespihu, o mevludu i sličnim stvarima. A svoj fakultet pohađa godinama kojim nema kraja. Ovo je braćo iznad svake pameti i ljudske prirode. I ovo je jedan od razloga našeg današnjeg stanja.
Braćo, Jedžudž i Medžudž su bila neka divlja plemena, koja su vjerovatno živjela u Kini,a prema nekima u Mongoliji, a to se vidi prema njihovim imenima. Ova dva plemana će Allahovom voljom izaći, odnosno prodrijeti kroz ovaj zid, i to će označiti skori dolazak Kijametskog dana.
Braćo, najezda ovog naroda će biti strašna, a bit će ih toliko da će jadan dio njih proći pored Taberijskog jezera i pit će vodu iz njega, a kada posljednji prođe reći će: “Izgleda da je ovdje nekada bila voda.”
U ovom kazivanju se braćo naziru neke pouke, pouke o uvjetima opstanka države, svojstvima koje lider države treba ispunjavati, itd.
Braćo, sura se završava jednom izvrsnom porukom: “Samo Jedini Stvoritelj traje, nikad ne nestaje, i samo On može biti Jedan Jedini i cilj svih težnji!”
Pa zašto braćo koristimo sva druga lažna Božanstva? Mogu li nam ona donijeti kakvu korist ili štetu? Ne, ne mogu!
Gospodaru naš, podari nam vjeru, moć i znanje Zulkarnejna. Oprosti nam grijehe koje smo počinili, koje činimo i koje ćemo počiniti. AMIN.
.