Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 21. juni. 2013. gregorijanske godine, odnosno 12. ša’ban 1434. hidžretske godine.
Braćo, prošli petak smo govorili o džehennemu i njegovim strahotama, a danas ćemo govoriti o džennetu i njegovim ljepotama. O ovim temama govorimo iz samo jednog razloga, a to je da se upoznamo i sa jednim i sa drugim mjestom i da na kraju izaberemo ono što nam više odgovara. Ko hoće u džennet bujrum vrata su otvorena, a ko hoće u džehennem bujrum, jer u njemu vrata nisu samo otvorena, nego širom otvorena.
Poslanik a.s. je rekao: “Svi moji sljedbenici će ući u džennet, osim onih koji ne htjednu.“ (Buhari)
Vjerovatno će mnogi sada postaviti pitanje, pa ko će to odbiti ulazak u džennet? Braćo, mnogi od nas odbijaju ulazak u džennet tako što okrenu leđa od komšije umjesto da ga pozdrave i namiješi mu se, tako što ga ogovara i potvara umjesto da ga brani od onih koji to rade, tako što u ovim toplim danima u marketu umjesto da izabere neki voćni bezalkohlni sok on izabere pivu itd.
Braćo sve su ovo stvari sa čijim izborom mi govorimo: „Ja hoću u džennet.“ Odnosno: „Ja hoću u džehennem.“
Braćo, onaj ko sebi kaže ja hoću u džennet on se mora i potruditi oko toga. Kod trgovaca postoji roba koja je jako skupa, roba do koje nije baš lahko doći, ali kada do nje dođemo onda osjetimo slast te robe i zaboravimo sve muke koje smo prošli kako bi je imali. Tako je braćo i sa džennetom. Džennet je Allahova roba, a Njegova roba je najskuplja. I do nje je najteže doći.
Allahov Poslanik a.s. kaže: „Znajte da je Allahova roba skupa, a Allahova roba je džennet.“ (Hasen)
Zašto je Božiji Poslanik a.s. u ovom hadisu džennet uporedio sa robom? Zbog toga što je Allah dž. š. u Kur’anu rekao:
إِنَّ اللَّهَ اشْتَرَىٰ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ أَنفُسَهُمْ وَأَمْوَالَهُم بِأَنَّ لَهُمُ الْجَنَّةَ
„Zaista je Allah od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati.“ (Et-Tewbe, 111.)
Kao što vidite braćo ovjde se radi o trgovini.
Učenjaci kažu da niko neće okusiti pravog, vječnog, dženneta, sve dok ne okusi dunjalučki džennet. A šta je to dunjalučki džennet? Dunjalučki džennet jeste da spominjemo Allaha, ali ne samo da izgovoramo mehanički: Allah, Allah. Nego da prilikom izgovora Njegovog imena osjetimo slast u svojim grudima i srcima. Braćo, dunjalučki džennet jeste kada mi pomognemo svome komšiji, svom prijatelju ili nekome drugom i nakon tog dobrog djela osjetimo u svojim grudima neku radost, neku sreću. Srce nam drhti od radosti, pa hoće da iskoči i taj osjećaj zadovoljstav ne bi mijenjali za bilo šta na ovome svijetu.
Braćo, u džennetu se nalaze takve ljepote da to oči nisu vidjele, uši nisu čule, takve ljepote da čak to ne možemo niti zamisliti.
Kaže Poslanik a.s.: „Samo će se Allahovm milošću ući u džennet. Pa ga upitaše: Zar i ti Allahov Poslaniče? Ni ja neću ući u džennet, osim ako mi se Allah smiluje.“
Šta ovo sada znači? Govori nam se radite dobra djela ući ćete u džennet, a sada se kaže da ćemo ući u džennet samo Allahovom milošću. Radi se o sljedećem: U džennet ćemo ući samo Allahovom milošću, a Allahovu milost zaslužujemo našim dobrim djelima. Što više dobrih djela to su veće šanse da nam se Allah smiluje.
Allah dž.š. u Kur’anu kaže: „U njemu ćete imati sve ono što duše zažele, i što god zatražite imaćete.“ (Fussilet, 31.)
Kao što vidimo u ovom ajetu su upotrijebljena dva glagola: želiti i tražiti.
Zašto i jedan i drugi? Zbog toga braćo jer Allah zna da je čovjek, bez obzira koliko napredan, pametan, on je ipak ograničen u nekim stvarima. Tako mi nekada u našoj duši nešto želimo, nešto što riječima ne znamo iskazati, a i kada iskažemo osjećamo da opet nije to to. E to što mi zaželimo u svojim srcima, to što riječima ne možemo iskazati, e to će nam Allah dati u džennetu.
Allah dž.š. opisujući džennet kaže:
„A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti, usred bašča i izvora, u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima. Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti. U njima će moći, bezbjedno, koju hoće vrstu voća tražiti; u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati, blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!” (Ed-Duhan, 51-57)
“Ovakav džennet obećan je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to će biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a nevjernicima će kazna vatra biti”. (R’ad, 35)
Braćo, u džennetu nećemo jesti iz potrebe, nego iz meraka. Nećemo piti iz potrebe, nego iz meraka. Sve što budemo radili u džennetu neće biti iz potrebe nego iz meraka.
Braćo, Allah nam obećaje i džennetske hurije. Lijepe džennetske ljepotice. Kako su lijepe najbolje nam objašnjava sjedeća rečenica: Kada bi jedna džennetska hurija došla na ovaj svijet, sve žene svijeta, sve ovozemaljske ljepotice, misice, bi se zacrvenile i postidile, pred njenom ljepotom.
Braćo, pored svih ovih nabrojanih blagodati i još mnogo više od ovoga najveća nagrada za vjernika biće da vidi lice svoga Gospodara. Da vidi lice onoga zbog koga je svako jutro ustajao na sabah. Zbog koga je postio i u najtoplijim danima. Zbog koga je radio sva svoja dobra djela i zbog koga se ustručavao od loših.
Poslanik a.s. kaže: „Zaista ćete vi vidjeti svoga Gospodara kao što vidite mjesec.“ (Buhari)
Braćo, između dženneta i džehennema je jedno brdo koje se zove bedem. Zamislimo da smo na Sudnjem danu, izvedeni smo pred sud pravde. Nakon presude džennetlije odoše u džennet, a džehenmlije u džehennem. A mi stojimo i čekamo na bedemu, jer su naša dobra i loša djela jednaka. Drhtimo, preznojavamo se i čekamo odluku. Šta će biti sa nama? Svjesni smo situacije, jer na jednoj strani vidimo džennetlije kako uživaju, a na drugoj džehennemlije kako pate. Čije je piće ključala voda. Stojimo i tresemo se moleći Boga: „Gospodaru moj! Nemoj me sastaviti sa njima.“ Stojimo i kontamo zašto smo tu? Šta nam to nedostaje? Sjetimo da nam nedostaje samo jedno dobro djelo. Onda se prisjećamo! Prisjećamo se dana kada smo prošli pored komšije, a nismo mu nazvali selam.!Kamo sreće da jesmo. Prisjećamo se dana kada smo prošli pored kolege, bez osmjeha na licu! Kamo sreće da jesmo. Prisjećamo se dana, kada smo vidjeli smeće, granu, trn, kamen na putu, a nismo ga uklonuli! Kamo sreće da jesmo. Prisjećamo se. Prisjećamo se. Prisjećamo se. Kako smo ostali bez mnogo dobrih djela, a da smo ih uradili danas ne bi stajali na bedemu. Zbog toga braćo dobro razmislimo sljedeći puta kada vidimo svog komšiju, da li ćemo ga poselamiti ili ne, da li ćemo proći sa osmjehom na licu ili ne, da li ćemo uklonuti smeće sa puta ili ne. Jer upravo taj selam, taj osmjeh, taj sklonjeni papirić može biti razlog tvog ulaska u džennet.
Poslanik a.s. kaže:„Ko bude tri puta zamolio Allaha dželle še’nuhu, da ga uvede u džennet, džennet će reći: Gospodaru moj, uvedi ga u džennet.“ (Tirmizi)
Braćo, a kada tražimo tražimo ono najbolje, a to je Džennetul-Firdevs.To je najljepši dio dženneta.
Zbog toga braćo današnju hutbu završimo dovom: Gospodaru naš podari nam Džennetul-Firdevs. Gospodaru naš podari nam Džennetul-Firdevs. Gospodaru naš podari nam Džennetul-Firdevs.