Jedan stari američki musliman živio je na farmi u planinama istočnog Kentakija sa svojim mladim unukom. Svakog jutra djed je rano sjedio za kuhinjskim stolom čitajući Kur’ana. Njegov unuk je želio da bude baš kao i on pokušavajući da ga imitira u svemu što je mogao.
Jednog dana unuk upita: “Djede! Trudim se pročitati Kur’an baš kao i ti, ali ja ga ne razumijem, a ono što razumijem zaboravim čim zatvorim knjigu. Šta je dobro u čitanju Kur’ana? ”
Djed se tiho okrenu stavljajući ugalj u šporet i odgovori: Uzmi ovu korpu za ugalj idi do rijeke i donosi mi korpu vode.” Dječak učini kako mu je rečeno, ali je sva voda iscurila prije nego što je došao nazad kući. Djed se nasmijao i rekao: “Morat ćeš da se krećeš malo brže sljedeći put”, i poslao ga nazad u rijeku sa korpom da pokuša ponovo. Ovaj put dječak otrča brže, ali opet je korpa bila prazna prije nego što se vratio kući. Bez daha, rekao je njegovom djedu da je nemoguće nositi vodu u korpi i otišao je da uzme kantu umjesto korpe. Starac je rekao: “Ja ne želim kofu vode, ja želim korpu vode.
Ti jednostavno ne pokušavaš dovoljno dobro i izađe na vrata da gleda dječaka kako pokušava ponovo. U ovom trenutku, dječak je znao da je to nemoguće, ali je želio da pokaže njegovom djedu da čak i ako potrči što brže može, voda će iscuriti prije nego što dođe nazad u kuću. Dječak opet uroni korpu u rijeku i otrča brzo, ali kada je došao njegovom djedu korpa je ponovo bila prazna. Bez daha, on je rekao, “Vidi djede, ovo je beskorisno!” “Dakle, ti misliš da je beskorisno? ‘ Starac je rekao: ‘Pogledaj korpu “.
Dečak pogleda korpu i po prvi put shvati da je korpa drugačija. Korpa je bila transformisana iz jedne stare prljave korpe za ugalj u jednu čistu korpu, spolja i iznutra. “Sine, to je ono što se dešava kada čitataš Kur’an. Ti možda ne razumiješ ili ne zapamtiš sve, ali kada čitaš, ti ćeš se promjeniti, spolja i iznutra .. To je Allahovo djelo u našim životima.”