Bilo jedno dijete koje se pripremalo da dođe na svijet. Jednog dana ono upita Gospodara: -Gospodaru, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?
Od svih meleka izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi.
Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se.
Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan.
Dobro, kako ću ih razumjeti kad mi nešto kažu, kada ne znam njihov jezik?
Melek će ti govoriti najljepše i najslađe riječi, koje ćeš moći čuti na Svijetu i pažljivo i sa ljubavlju će te naučiti da pričaš.
Dobro, Gospodaru, šta ću raditi kada poželim pričati s Tobom?
Tvoj melek će te naučiti da mi se moliš, šireći svoje ruke.
Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, ko će me štititi?
Tvoj će te melek stalno štititi, pa bilo to i po cijenu njegovog života.
Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti.
Tvoj će ti melek uvijek o meni pričati i naučit će te putevima koji vode do mene.
Tada u dženetu/raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba da ide i postavi posljednje pitanje:
Gospodaru, ako sad trebam ići, molim Te reci mi kako se zove moj melek.
Nije važno kako se zove, ti ćeš ga MAJKO zvati.