Da li je islamofobija bolest

Piše: Dženana Karagić

Počevši od printanih medija preko televizijskih kanala do internetskih stranica najčešće uz riječ Islam stoji i fobija. Šta je to fobija? Definicija kaže ovako:
“Fobija (grč. phobos – strah, bijeg) je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a pojavljuje se u vezi očekivanja specifičnog objekta ili situacije.” Naime, u daljem objašnjenju stoji I to da odrasli sa specifičnom fobijom prepoznaju da je strah PRETJERAN I BEZRAZLOŽAN, ali ne mogu mu se oduprijeti. Ali i u definiciji stoji da je PREKOMJERAN ILI NEOPRAVDAN. Izraženi su fizički simptomi, koji su pojačani: znojenje dlanova, crvenilo na licu, lupanje srca, bol u prsima, osoba ima osjećaj da nema zraka (osjećaj da će se ugušiti), drhtanje ruku i nogu, podrhtavanje glasa.
Pronašla sam i jedan podatak koji kaže: “Fobija je česti oblik anksioznog poremećaja. Zahvaća ljude svih dobi, svih socijalnih staleža, i bogate i siromašne, na svim geografskim širinama. Prema američkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje između 5 i 12 % Amerikanaca pati od neke fobije, a slično je i u zapadnoj Europi. Češće pogađa žene. Vrlo često otežava svakodnevno funkcionisanje u obitelji, na poslu, u društvenom životu, a u ekstremnim slučajevima može dovesti i do potpune nesposobnosti.”
Iz ovog možemo zaključiti da je fobija mentalna bolest, jedna vrsta depresije, odnosno aneksiozni poremećaj (ubraja se među najčešće pshičke poremećaje, oboljeli žive u napetom isčekivanju da će se nešto strašno dogoditi, crne slutnje i zebnja guše radost življenja).
Ako smo zaključili da je fobija bolest a jeste i da se kao takva treba liječiti onda imamo mnoštvo ljudi (islamofoba) u redu koji bi trebali da zakažu termin kod psihijatra!
Iako uz islam stoji fobija, mislim da se ipak ne radi o fobiji, radi se o mržnji koja se krije iza te riječi “fobija”, jednoj vrsti prezira I netrepeljivosti. Mada, zaista postoje islamofobi kojima je potrebna psihijatrijska pomoć, nažalost, radi se o iskompleksiranim ličnostima koje nose muslimanska imena (samo to im je ostalo od islama), tako da će njima stručnjaci vjerovatno dijagnosticirati više bolesti od fobije a neke od njih su i gubitak, kriza identiteta, podvojene, potrojene ličnosti i slično.
Interesantno je koliko su Balkanci licemjerni ljudi koji toliko dugo mogu da kriju svoje pravo lice, ako treba I čitav život. Ali ako smo u miru i osvane koji tekst pa red je da se komentariše ali anonimno, pa da se pokaže muslimanima gdje im je mjesto, a usput i da se kaže da Bosne nema, toliko što se tiče Balkana. Čudi me Evropa, ipak, logičnije bi bilo da riješe raskole između sebe, ne zaboravimo da se pravoslavna ili istočna crkva odvojila od rimokatoličke ili zapadne crkve, razlozi su kao i uvijek dominacija, politika, vlast, ali su to duboko potisnuli. Pa su za najinteresantnije našli muslimane kao predmet mržnje. Zašto su muslimani svima trn u oku? Islam je vjera koja propagira jednakost, mir, toleranciju. Zašto se ne ugledaju na najvećeg državnika koji je ikada postojao? Naš poslanik Muhammed s.a.w.s. po dolasku u Medinu je postao državnik, politički poglavar, kao takav je da osiguravao mir i harmoniju, tako da su svi građani Medine bili tretirani kao jedna nacija, bez obzira na vjeru, rasu ili porijeklo.

„Ko god ubije osobu koja je u miru sa muslimanima, neće omirisati miris dženneta.“ (Muslim)
„Pazite! Ko god je okrutan i nepravedan prema nemuslimanskoj manjini, ili zloupotrebljava njihova prava, ili ih optereti nametima koji oni ne mogu podnijeti, ili uzme nešto od njih suprotno njihovoj volji, ja (Poslanik Muhammed) ja ću se žaliti protiv te osobe na Sudnjem danu“ (Ebu Davud)
Citirat ću akademika Muhameda Filipovića: “Islamofobija je odgajana vijekovima i ona se naslanja na staru evropsku islamofobiju koja potiče još od krstaških ratova i stava Svetog njemačkog rimskog carstva (Achen 800. godine) da Evropa mora biti kršćanska, te da sve muslimane treba iz nje istrijebiti. To je uspjelo u Španiji, Italiji i započelo, ali nije uspjelo, na Balkanu. Islamofobija se njeguje i zbog toga što se kod nas vrši identifikacija vjere i nacije, pa se nacionalni interesi i sukobi projiciraju i na vjeru. Sama po sebi islamofobija nije osnovana i ne bi smjela biti dopuštena ni po crkvenom kanonu, ni po sadržaju Isusove vjere ljubavi, ako je takva vjera i moderno kršćanstvo jedne, druge ili treće provencijencije.”