Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 22 . februar 2013. gregorijanske godine, odnosno 12. rebiul-ahir 1434. hidžretske godine.
Braćo, prošli petak smo govorili o sujevjerju koji spada u velike grijehe. A danas ćemo govoriti o jednom još većem i težem grijehu, a to je sihr. Ovaj grijeh u nekim stvarima ima dodirnih tačaka sa predhodnim tj. sujevjerjem.
Šta je to sihr? Sihir, po strogoj etimologiji, označava ograničen, ali djelotvoran oblik magije, nazvan opsjenom ili čarolijom.”Sihir je vračanje i vezivanje čvorova. Ima utjecaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova…” (Ibnu Kudame El-Makdisi)
U našem društvu što se tiče ove teme postoje podjele i različita mišljenja. Neki kažu da sihr postoji i da vjeruju u postojanje sihra, dok drugi govore da su to samo priče za malu djecu i da od toga nema ništa.
Sada ćemo braćo vidjeti šta kaže Kur’an tj. Allah dž.š. o ovome.
وَاتَّبَعُوا مَا تَتْلُو الشَّيَاطِينُ عَلَىٰ مُلْكِ سُلَيْمَانَ ۖ وَمَا كَفَرَ سُلَيْمَانُ وَلَٰكِنَّ الشَّيَاطِينَ كَفَرُوا يُعَلِّمُونَ النَّاسَ السِّحْرَ وَمَا أُنزِلَ عَلَى الْمَلَكَيْنِ بِبَابِلَ هَارُوتَ وَمَارُوتَ ۚ وَمَا يُعَلِّمَانِ مِنْ أَحَدٍ حَتَّىٰ يَقُولَا إِنَّمَا نَحْنُ فِتْنَةٌ فَلَا تَكْفُرْ ۖ فَيَتَعَلَّمُونَ مِنْهُمَا مَا يُفَرِّقُونَ بِهِ بَيْنَ الْمَرْءِ وَزَوْجِهِ ۚ وَمَا هُم بِضَارِّينَ بِهِ مِنْ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذْنِ اللَّهِ ۚ وَيَتَعَلَّمُونَ مَا يَضُرُّهُمْ وَلَا يَنفَعُهُمْ ۚ وَلَقَدْ عَلِمُوا لَمَنِ اشْتَرَاهُ مَا لَهُ فِي الْآخِرَةِ مِنْ خَلَاقٍ ۚ وَلَبِئْسَ مَا شَرَوْا بِهِ أَنفُسَهُمْ ۚ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!”
Braćo, kao što vidite Allah dž.š. nam govori da sihr tj. vradžbina postoji, a sve što nam kaže Kur’an to je istina, i u to svaki čovjek koji za sebe kaže da je musliman mora vjerovati, u suprotnom nije musliman.
Braćo, mi kao muslimani ne možemo jedan dio Kur’ana prihvatati, a drugi odbijati. Nego nam je obaveza da svaki dio prihvatimo bez obzira da li to razumijevali ili ne. Zbog toga braćo vjerujmo u postojanje sihra, ali samo vjerujmo da to postoji, a ne i bavimo se njime, jer bavljenje sihrom izvodi iz vjere.
Imam Malik, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Sihirbaz koji pravi sihr, a to i ne čini niko osim sihirbaz, sličan je onom za koga Allah kaže:
“Znali su da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.” (El-Bekara: 102), i ja smatram da se treba ubiti osoba koja to čini.”
Na jednoj arapskoj televiziji svake sedmice gostuje jedan šejh i drži predavanja. Kasnije se uključuju i gledaoci i postavljaju pitanja, a šejh daje odgovore. Jednom se u tu emisiju javi žena i reče: “Imam pitanje.” “BUJRUM” reče šejh. “Ja sam nekoliko puta bila na hadžu, ali nikada nisam vidjela kabu. Dovodili su me do kabe i pokazivali mi, ali ja je nisam vidjela iako je bila ispred mene. Šta bi to moglo biti? Šejh se začudi pa upita: “Da li si nekada činila neke velike grijehe u životu?” Ona odgovori da je u mladosti počinila zinaluk. Šejh reče: “Zinaluk jeste veliki grijeh i jedan od najvećih, ali ne vjerujem da je to zbog zinaluka.” Ona malo zašuti, pa reče:”Ja sam medicinska sestra i surađivala sam sa jednim bračnim parom. Oni su sihirbazi. Pravili su sihre ljudima, a ja sam ih šila u usta od mrtvaca i za to uzimala novac. Sihre tako niko nikada ne bi našao.” Šejh reče ESTAGFIRULAH, ESTAGFIRULAH, ESTAGFIRULAH , I veza se prekinu. Nakon nekoliko sedmica je ovaj šejh opet bio na televiziji. I dok je govorio ljudima, zazvoni telefon kad se javi mladi muški glas, i reče: Ja sam taj i taj, i ja sam sin od one žene koja je zvala prije nekoliko sedmica. Šejh se uozbilji i reče: “Sjećam se”, “Samo da vam kažem, moja majka je umrla i kada smo došli na dženazu htjeli smo da je ukopamo, ali kad god bi je stavili u kabur, kabur bi se suzio da bi ljudi jedva izašli iz njega i tako bi se ponavljalo svaki put dok svi nisu otišli, a ja sam ostao sam. Tada sam vidio čovjeka u bjelom koji mi je rekao: “Idi sada, a ja ću ovo dovršiti. I nikako se ne okreći!” “Ja sam krenuo, ali nisam mogao da se ne osvrćem. I još sam se jednom okrenuo i tada sam vidio vatru sa neba kako prži tabut moje mame, a i mene je dohvatilo, pa imam ožiljak na licu, jer sam se okreno jednom.” Šejh mu odgovori?:
“Molim Allaha da ti to bude oprost, jer te je tvoja majka hranila sa haram imetkom koji je stekla na onaj način. Molim Allaha da za ovaj govor oprosti meni i vama.”
Estagfirullah, brate. Pogledaj samo koliki je ovo grijeh. Da nas Allah dž.š. sačuva od ovih ljudi i njihovih spletki.
Braćo, niko, ama baš niko, nije imun na sihr. On se može napraviti svima. Čak je jedan jevrej napravio sihr Muhammedu a.s., pa je Poslanik bio bolestan šest mjeseci. Sve dok mu Allah dž.š. nije objavio sure Felek i Nas.
Ako bi se nekome od nas ne do Bog desio sihr, kako se izliječiti?
Naš narod po ovom pitanju je neupućen, pa kako bi se spasio ovoga traži spas u svemu i svačemu i tako zapada u grijeh.
Nema razilaženja među islamskim učenjacima da je dozvoljeno liječenje sihra, džinskog djelovanja i uroka, šerijatskom rukjom, tj. učenjem Kur’ana, dova i zikrova čije značenje je poznato i koje u sebi ne sadrže širk, pod uvjetom vjerovanja da je rukja razlog liječenja koja nema uticaja sama po sebi, nego sa Allahovom odredbom i voljom. Dokaz za ovo je ono što prenosi Muslim u svom Sahihu od Avf ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Učili smo rukju u džahilijetu, pa smo rekli: Allahov Poslaniče sa kojim rukjama da liječimo, pa je odgovorio: “Dajte mi da čujem vaše rukje, nema smetnje u rukji sve dok u njoj nema širka”.
Braćo, nedozvoljeni način liječenja jeste da idemo nekome, bez obzira ko on bio, hodža, hafiz ili nešto treće, kako bi nam napravio hamajliju, zapis, končić, talisman, izlio stravu i slično.
Poslanik a.s. kaže: “Ko se veže za hamajliju učinio je širk”.(Ahmed)
Imam Ahmed prenosi u svom Musnedu hadis u kojem stoji: “Poslaniku, s.a.v.s, je došla jedna grupa ljudi da mu daju prisegu. On je prisegu primio od devetorice a od desetog nije. Upitali su ga: “Primio si zakletvu od devetorice, a ovog si ostavio?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “On nosi zapis?!” Dotični je izvadio zapis i pocjepao ga svojom rukom, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, primio prisegu od njega i rekao: “Ko objesi zapis učinio je širk Allahu, dž.š.” I u drugom hadisu koga, također, prenosi Ahmed stoji: “Ko objesi zapis sa ciljem da mu to olakša njegov hal, neka mu Allah ne dozvoli da mu bude lakše.”
Neki će od vas reći: “Pa to pomaže.” Ne brate, nije ti pomogao zapis nego si ti sam sebi pomogao tako što si se ubijedio da će ti to pomoći. Poslušajte još jednu istinitu priču koja se desila ovdje među nama. Jedna naša komšinica, nena, nije se dobro osjećala, pa kaže: “Sine, evo ti pare idi hodži neka mi zapiše.” Sin uzme pare i krene, ali na putu ga sretne jedan njegov prijatelj i upita ga gdje će. A ovaj mu kaže da hoće hodži da mu zapiše. Kaže onaj daj ti te pare da mi kupimo šta za popit, a ja ću njoj zapisati. I tako i bi. Kada su popili sve ovaj prijatelj pošto je išao u mekteb i naučio pisati arapska slova, napisa na papirić nekoliko harfova i brojeva i reče ko i svi koji se ovim bave neka se nakadi, neka baci niz rijeku itd. Ode sin majci, dade joj zapis i prenese jaranove riječi. A nena reče:”E moj sine čim je hodža stavio pero na papir meni je bilo lakše.”
Braćo, zapamtite ako vam Allah želi dobro kada bi se cijeli svijet skupio ne može vam učiniti ništa loše i obratno. Zbog toga braćo pouzdajte se u Allah dž.š. Tražite samo od Njega spas i bićete na pravom putu.
“Reci: Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi- od džina i od ljudi.” AMIN!!!