Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 3. maj. 2013. gregorijanske godine, odnosno 23. džumadel-uhra 1434. hidžretske godine.
Dio imana je da se čovjek drži riječi koju je rekao. Musliman treba da bude poznat među ljudima po tome što je njegova riječ čvrsta i koja se ni na koji način ne može pogaziti niti izgubiti. Da li smo mi braćo poznati po čvrstoći naše riječi ili po prevrtljivosti? O ovome bi svako od nas trebao razmisliti, pa ako odgovor bude negativan onda je to znak da bi neešto trebali raditi na sebi.
Braćo, kada musliman sklopi ugovor, mora ga poštovati i kada se na nešto obaveže, toga se mora pridržavati. Ugovorena stvar se mora ispoštovati isto kao i zakletva. Da bi se ugovorena stvar ili zakletva ili riječ morala ispoštovati moraju se ispuniti i dva uvjeta, a to su: istinitost i dozvoljenost te stvari. U suprotnom nismo dužni ispoštovati ono na što smo se obavezali.
Poslanik a.s. kaže: „Ko se zakune na nešto i zaključi da je druga stvar bolja od toga, on će izvršiti keffaret (iskupljenje) za tu zakletvu i izvršit će ono što je bolje.“ ( Muslim)
Ovdje ću braćo skrenuti sa teme kako bi napomenuo jednu stvar u vezi zakletvom gdje većina nas griješi. Zapamtite da je zabrenjeno kleti se bilo čime, osim Bogom ili nekim Božijim svojstvom. U prijevodu ovo znači da je zabranjeno, odnosno haram, reći npr. majke mi, djeteta mi, očiju mi i sl.
Za ispunjenje ugovora potrebna su dva elementa. Kada oni sazriju onda je lahko ispuniti ono na što smo se obavezali, a ta dva elemnta su: dobro pamćenje i jaka volja.
Čovjek je biće kojeg svakodnevno pogađaju neke nevolje. Svakodnevno mu dolaze neke nove brige i novi problemi i onda takav čovjek zaboravi na ono što se obavezao. Zbog toga je, braćo, takovom čovjeku potreban stalni podsjetnik. Nešto čime će se boriti protiv zaborava. Zato braćo, ja svakog petka podcrtavam neke stvari, ne zato što smatram da vi to ne znate, nego kako bi probudio nekoga iz zaborava.
Braćo, cijena pouzdanosti nekada može biti veoma visoka. Ona nekada može da nas košta i imetka i života. Međutim mi muslimani moramo biti svjesni da se do dženneta, odnosno do prave sreće, ne može tek tako lahko doći. Jer, da nije ovih teškoća svi bi mi bili džennetlije, ali su one te koje naprave selekciju među nama.
Kur’an braćo kritikuje one koji žele čast postići rahatlukom i koji malim trudom žele postići veliko dobro.
أَمْ حَسِبْتُمْ أَن تَدْخُلُوا الْجَنَّةَ وَلَمَّا يَأْتِكُم مَّثَلُ الَّذِينَ خَلَوْا مِن قَبْلِكُم ۖ مَّسَّتْهُمُ الْبَأْسَاءُ وَالضَّرَّاءُ وَزُلْزِلُوا حَتَّىٰ يَقُولَ الرَّسُولُ وَالَّذِينَ آمَنُوا مَعَهُ مَتَىٰ نَصْرُ اللَّهِ ۗ أَلَا إِنَّ نَصْرَ اللَّهِ قَرِيبٌ
„Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!“ (El-Beqare 214.)
Braćo, jedan od znakova da nas je Allah dž.š. zavolio jeste da nas pogađaju razne nedaće, odnosno iskušenja. Onaj ko se u ovim iskušenjima strpi i ostane pravi vijernik blago njemu.
Braćo, pouzdanost je i to kada se čovjek sjeća svoje minule prošlosti kako bi se okoristio u sadašnjosti i budućnosti. Mi ljudi se najčešće sjećamo Boga kada smo u nevolji, pa kažemo Bože daj mi nafaku, daj mi zdravlje, daj mi ono, daj mi ovo. Zar je uredu braćo sjetiti se Boga samo u ovim situacijama? Ali dobro bolje ikada nego nikada. Ali i u ovakvoj situaciji kada nam Bog usliši naše dove, pa nas izbavi iz siromaštva, da nam zdravlje, mi odmah nakon toga zaboravimo i na Njega, ali i na svoje prijašnje stanje. Koliko je samo bilo siromaha među nama, pa im je Bog nakon toga dao bogatstvo? A isti ti danas ne daju gledati u sebe kao da su ga vječno imali.
Braćo, ovakva vrsta obmane vodi čovjeka u licemjerje. A što je još gore ovo ga može protjerati iz Allahove milosti u kojoj nikada više za njega neće biti mjesta. Zbog toga braćo, ne dozvolimo sebi da nas trenutno stanje bogatstva, sreće, rahatluka ponese kako ne bi smo sami sebi nanijeli štetu. Uvijek budimo čvrsto na zemlji, budimo svjesni ko smo i šta smo bili, a ko smo i šta smo sada i na tome zahvaljujmo Uzvišenom Allahu koji nam je sve to darovao.
Sada ću ispričati jednu priču koja najbolje pojašnjava ovo o čemu sam govorio.
-Trojicu Israelićana je Allah htio da iskuša: gubavog, šugavog i slijepog, pa im posla meleka. On gubavom reče: – Šta najviše želiš? – Želio bih lijepu boju i prijatnu kožu kako bi me ljudi prestali odbacivati – odgovori gubavi. Melek protrlja gubavog i ode. Nakon toga nestade gube sa ovog čovjeka i bi mu data lijepa boja i prijatna koža. Zatim ga melek upita: – Koje ti je blago najdraže? – Deve. Odgovori izliječeni gubavac. Melek mu dade devu u desetom mjesecu trudnoće i kaza mu: – Neka ti Allah da berićeta u njoj. Melek zatim ode šugavom i upita ga: – Šta najviše želi? – Lijepu kosu i da mi se otkloni ovo zbog čega me ljudi izbjegavaju. Melek ga protrlja i otkloni od njega šugu. Zatim ga upita: – Koje ti je blago najdraže? – Goveda. Odgovori izliječeni šugavac. Melek mu dade steonu kravu i reče mu: – Neka ti Allah da berićeta u njoj. Zatim dođe kod slijepca i upita ga: – Šta najviše želiš? – Želio bih da mi Allah vrati vid. Melek mu protrlja oči i Allah slijepcu vrati vid. – Koje ti je blago najdraže? Upita ga melek. – Ovce. Odgovori čovjek. Melek mu dovede sjajnu ovcu. Stoka se razmnožila tako da je prvi imao punu dolinu kamila, drugi punu dolinu goveda, a treći punu dolinu ovaca. Zatim isti melek dođe gubavcu u liku siromašnog čovjeka i zamoli ga: – Ja sam siromah, ostao sam na putu bez igdje ičega. Danas se mogu prehraniti samo zahvaljujući Allahu i zatim tebi. Molim te Onime koji ti je podario lijepu boju i prijatnu kožu da mi daš jednu devu kako bih se prevezao na putu. – E troškovi su veliki. Odgovori vlasnik deva. – Čini mi se da te poznajem. Kaza mu melek u liku siromaha. – Zar ti nisi bio gubavac koga su ljudi izbjegavali i siromah, pa ti je Allah dao? – Ja sam ovaj imetak naslijedio od svojih predaka. – Ako neistinu govoriš, neka te Allah vrati kakav si bio! Povika melek i ode. Zatim dođe šugavome u istom obliku i zatraži mu kao što je tražio i prvome. Ovaj ga vrati kao i prehodnik, a melek mu reče: – Ako govoriš neistinu, neka te Allah vrati kakav si bio! Zatim ode do slijepca i ponovi istu molbu. Ovaj mu reče:- Bio sam slijep, pa mi je Allah vratio vid. Uzmi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, neće mi biti žao koliko god odneseš, to je moja dužnost prema Stvoritelju! Melek mu reče:- Zadrži svoj imetak. Bili ste iskušani. Allah je tobom zadovoljan, a ljut je na tvoja dva druga. (Buhari)
Braćo, islam bračnom ugovoru pridaje ogromnu pažnju. Zbog toga čovjeku nije dozvoljeno da utaji niti jedan fening od ženinog imetka, ili da neozbiljno shvata ugovor koji ih veže.
U hadisu se kaže:
„Čovjek koji se oženi ženom uz mali ili veliki mehr, ako ne namjerava pravo dati ženi on je varalica. Ukoliko se desi da umre prije nego što taj mehr dodijeli, srest će Allaha na Sudnjem danu kao bludnik! Čovjek koji uzme dug bez namjere da ga vrati vlasniku smatra se varalicom, sve dok ga ne vrati. Ukoliko umre prije nego što preseli sa ovoga svijeta, srest će Allaha kao lopov!“ (Et-Taberani)
Koliko je braćo nas ispunilo svoje vjenčano obaćanje prema ženi?
Još jedna stvar o kojoj islam vodi brigu jesu dugovi. Njihovo poštovanje spada u najčvršća prava kod Allaha dž.š.
Prvi propis u vezi duga jeste da islam zabranjuje traženje pozajmice ukoliko nema velike potrebe. Opasno je zaglibio onaj koji uzima pozajmicu radi stavri koje mu nisu neophodne. Svake godine možemo čuti da je neko uzajmio ili podigao kredit kako bi otišao na more. Neki kažu da je ovakva i slična vrsta pozajmljivanja haram. Tri vrste ljudi smiju pozajmizi, a to su: čovjek koji pozajmljuje radi povratka svoje snage i zdravlja; čovjek koji nema mogućnosti da pokrije troškove opremanja i pokopa; i čovjek koji je neoženjen, pa se boji da će zbog svoje neimaštinje ostati neženja.
Ovu su tri stvri braćo u kojima smijemo uezti zajam. I na kraju reći ću jednu izreku, a to je : Čovjek se veže za riječi, a vo za rogove. Ako nas braćo neko ne može zavezati za riječ, onda znajmo da nismo čovjek, nego nešto drugo.
Gospodaru naš učini nas od onih ljudi čije su riječi čvrste i pouzdane. Gospodaru naš ne dopusti da zaboravimo ko smo i šta smo. Gospodaru naš oprosti nam naše grijehe i uvedi nas u džennet.