Piše: Enes ef. Habibović
Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegove ashabe, porodicu i na sve koji su živjeli i umrli sa vjerom u srcu.
Braćo, podsjećam sebe i vas na čvrsto vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, poslanike, knjige, Sudnji dan i Božije određenje.
Danas je 8. mart 2013. gregorijanske godine, odnosno 26. rebiul-ahir 1434. hidžretske godine.
Stručnjaci su u stanju kazati: Dajte mi da vidim stanje omladine jednog naroda i ja ću vam kazati koliko će taj narod još opstati. Pa kada vide omladinu, njihovo stanje, njihov moral, pobožnost, kažu ovaj narod će još 150 godina za njih nema problema, ovaj će 100, ovaj narod neće više 30 godina, zbog katastrofalnog stanja njihove omladine.
Braćo, hajr je u onom narodu u kojem je omladina bolja od starijih, a nema puno hajra u kojem su stariji bolji od omladine. A kako sam ja čuo ovo je bilo stanje prije rata. Mladići su govorili da im nena, dedo, kalnjaju, poste itd. A kad ga upitaš: A gdje si ti? On bi odgovorio: Ma ja sam ovamo u ovoj kafani.
Dok je danas hvala Bogu to obrnuto. Danas sin i kćerka pozivaju svoje roditelje da klanjaju, poste itd. Dok sam radio u jednoj osnovnoj školi, imao sam lekciju o namazu. Tu sam djeci pričao o koristima i blagodatima namaza. I na kraju pozvao djecu da što više klanjaju kod kuće. Ali nakon jedne sedmice u školu je krenula invazija roditelja. Koji su se žalili direktoru na mene i na to šta sam ja pričao o namazu. Nakon toga sam pozvan na saslušanje gdje mi direktor kaže da ne pričam više tako ozbiljno, jer su me djeca previše ozbiljno shvatila. Ovo je braćo i smiješno, i žalosno i radosno. Smiješno je zbog ovakvih direktora. Žalosno je zbog toga što se roditelji bune protiv dobra. A da sam ih pozvao na ispijanje alkohola vjerujte ni ovaj director, ni ovi roditelji ne bi se pobunili. A radosno je zbog činjenice da je omladina bolja od starijih što nam ulijeva nadu u bolje sutra.
Braćo, omladina je predmet velike borbe. Možda vi niste svjesni toga, ali oko vas se vodi velika borba. Jer svako želi u svoj tor da vas dovede. Svako želi pod svoju ideologiju da vas uvede. Upamtite svaka udeologiju koji prihvatite u životu, osim ideologije islama, vodi u propast i na dunjaluku i na ahiretu. Ovo su omladino Allahove riječi, a On kaže:
وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلَامِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِي الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ
„A onaj ko želi neku drugu vjeru (ideologiju, pravac, put) osim islama, neće mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati.“ (Al-Imran,85.)
Recept koji treba ponuditi našoj omladini, kako bi imali bolju budućnost, i ovdje i svugdje u svijetu, sadržan je u tri K. Kur’an, kompjuter i karate. Odnosno Kur’an kao simbol vjere, kompjuter kao simbol nauke, karate kao simbol sporta. Ovo je braćo formula za našu omladinu.
Poslušajte braćo sada jedan hadis: “Jahao sam iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Mladiću, zar da te ne podučim nekim djelima sa kojima će te Allah okoristiti?’ Rekoh: ‘Svakako’.
Pa Poslanik a.s.reče: ‘Čuvaj Allaha – čuvat će te. (Ali ovo nije braćo ono što se može čuti u našem narodu da je Bog rekao u Kur’anu: Čuvaj se čuvat ću te i ja. Ovo braćo nigdje ne piše u Kur’anu. Zbog toga pazite se kada goovorite šta kaže Bog, a šta Poslanik a.s., jer ako slažete na njih samo jednu riječ pripremite sebi mjesto u vatri.) Čuvaj Allaha – naći ćeš Ga pred sobom. Znaj za Allaha u izobilju – znat će za tebe u oskudici. Kada moliš – moli Allaha. A kada pomoć tražiš – traži je od Allaha. Pero je presahlo za ono što će biti, pa kada bi sva stvorenja htjela da ti neku korist, koju ti Allah nije odredio, pribave – ne bi bili to u stanju. I kada bi htjeli da ti neku štetu, koju ti Allah nije odredio, nanesu – ne bi bili u stanju. Znaj da je u strpljivosti na onome što ti je mrsko – veliko dobro. I da je pobjeda sa strpljenjem. A da je razgala sa teškoćom. I da je s mukom olakšanje.”
Zbog toga je naš narod govorio nema smrti bez suđenog časa.
Naša omladina čula je za Ronalda i Mesija, za Kobi Brajanta i Kevina Duranta. Dobro su čuli i za Angelinu Joli i Bred Pita. Neka neka su čuli. Ali ako ih pitaš ko je bio Muaz ibn Džebel, Sa’d ibn ebi Vekas, reći će ko su ti? Ovo su omladino ljudi koje bi trebali puno bolje da znate ovih predhodnih. Oni su ashabi Allahovog Poslanika a.s. i oni trebaju da nam budu uzori u životu, a ne ovi gore koje sam predhodno spomenuo.
Ko je od vas čuo za mladića po imenu Abdullah Zul-Bedžadejn. Vjerovatno niko. Poslušajte sada priču o ovom mladiću. On je bio jetim. Dječak bez roditelja. Sebi ga je uzeo amidža koji je bio izuzetno imućan, pa je Abdullah imao sve što je poželio. Kada je imao 16 godina ashabi su činili hidžru iz Mekke u Medinu. Oni su prolazili preko njegovog zemljišta, pa ih je on zamolio da mu prouče nešto iz Kur’ana. Kada su proučili njegovo srce se smekšalo i primio je islam, ali zbog svoje mladosti i stanja u kome se nalazio nije smio da ga javno ispoljava. Tako je svoju vjeru krio tri godine. A kada ga je strpljenje izdalo otišao je svome amidži i rekao: “O, moj amidža, okasnio sam za Allahovim Poslanikom s.a.v.s. Ne mogu više trpjeti želju i rastavljenost od njega. Dajem ti do znanja da: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, i ja idem učiniti hidžru ka njemu, pa, ako želiš da pođeš sa mnom, bio bih od najsretnijih ljudi” , na to mu njegov amidža odgovori: “Ako ne odbiješ islam, oduzet ću ti sav imetak”, na što mu Abdul-Uza reče: “Radi šta hoćeš, jer ja ne mogu birati nad Allahom i Njegovim Poslanikom…”
Amidža Abdul-Uza bio je iznenađen ovim njegovim riječima, pa mu reče: “Ako budeš ustrajan u tome što radiš, oduzet ću ti čak i odjeću koja je na tebi!!!” Te priđe i pocijepa mu odjeću. Abdul-Uza vidje sebe polugolog, ali je bio ustrajan u odluci da učini hidžru, da ode Allahovom Poslaniku s.a.v.s. Našao je na zemlji dvije ponjave od vune, pa ih je podijelio na dva dijela i obukao ih kao ihrame. Zatim je učinio hidžru. Kada je ušao kod Poslanika s.a.v.s. ovaj ga upita: “Ko si ti?” Ovo je bio prvi njegov susret sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s.
Pa mu on odgovori: “Ja sam Abdul-Uza” Allahov Poslanik s.a.v.s. ga upita: “A zašto si tako obučen?” A Abdul-Uza mu odgovara: “To mi je moj amidža uradio, a ja sam tebe o Allahov Poslaniče izabrao. Bio sam strpljiv tri godine, kako bih ti došao čvrst u pokornosti Allahu Uzvišenom.” … A Allahov Poslanik s.a.v.s. reče: “Od danas nisi Abdul-Uza! Od danas si Abdullah Zul-Bedžadejn (Allahov rob sa dvije ponjave)
Abdullah r.a. je ostao uz Allahovog Poslanika s.a.v.s. sve dok nije preselio u dvadesetitrećoj godini života, prilikom pohoda na Tebuk. Priču njegovog preseljenja prenosi Abdullah ibn Mes’ud r.a. :”Spavao sam, bila je mnogo hladna, strašno mrkla i taman noć. čuo sam kako neko kopa zemlju. začudio sam se ko može kopati po ovakvoj tmini i hladnoći. Pogledah u postelju Allahovog Poslanika s.a.v.s., pa ga ne nađoh. Pogledah u postelju Omerovu, pa niti njega ne nađoh. Pogledah u postelju Ebu-Bekra, ni njega ne nađoh. Izađoh iz šatora, kad ono Ebu Bekr i Omer drže svjetiljku, a Allahov Poslanik s.a.v.s. kopa zemlju. Pođoh k njima i rekoh: “Šta to radiš Allahov Poslaniče?” Allahov Poslanik s.a.v.s. podiže glavu, a iz očiju su mu lile suze, pa mi reče: “Umro je tvoj brat Zul-Bedžadejn” Okrenuh se prema Ebu Bekru i Omeru i rekoh im: “Zar dopuštate Allahovom Poslaniku da kopa, a vi stojite?” Na to mi Ebu Bekr odgovori: “Allahov Poslanik nas je odbio, želio je da mu lično on iskopa grob” Poslije je Allahov Poslanik pružio ruke prema Ebu Bekru i Omeru govoreći im: “Prinesite mi vašeg brata” Pa su mu Ebu Bekr i Omer dodali tijelo Zul-Bedžadejna. Tada je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Pažljivo sa vašim bratom, ..pažljivo sa vašim bratom..zaista je on Allaha i Poslanika Njegova volio”
Zatim ga je Poslanik s.a.v.s. stavio ispred sebe, a suze su mu padale po njegovim ćefinima, pa ga je stavio u grob i podigao ruke prema nebu, govoreći: “Gospodaru moj, ja svjedočim da sam zanoćio zadovoljan Zul-Bedžadejnom, pa budi i Ti njime zadovoljan.”
Ovaj mladić je protiv svih onih koji kažu, pa ne mogu ja klanjati i biti baš pravi musliman jer ja živim u Evropi. Možeš brate, možeš. Samo da hoćeš. Jer tvoj nemaz ne uslovljava ni vrijeme ni mjesto nego jačina tvoje vjere.
Omladina mora imati ambicije i velike ciljeve. Jer ako budete imali veliki cilj u svom srcu Allah će vas pomoći u tome. U našoj omldini mora biti i doktora nauka, i velikih alima, i sportista itd. Sultan Fatih bi se sa 15 godina penjao na konja i govorio: Ja ću osvojiti Konstantinopolj, ja ću osvojiti Carigrad-Istanbul. I osvojio je, a imao je samo 23 godine kada ga je i osvojio. A naši roditelji sina smatraju djetetom i kriju ga u stranu, a on ima 30 godina.
Omladino postavite sebi cilj i recite ja to mogu, ja to hoću i ne osvrćite se na one sa strane koji vas sputavaju u tome. Poslušajte samo još jednu priču iz koje možete izvući pouku.
Kažu da su nekada žabe organizovale trku uz neko veliko brdo. I na startu se skupile sve žabe. Među njima je bilo svakakvih i jakih i slabih, ali jedna se posebno isticala. Bila je i mršava, i slaba, i stara, ma nikakva. Svi su joj se smijali. Ali ona je bez obzira na sve samo stajala i čekala početak utrke. Kada je utrka krenula vremenom su jedna po jedna žaba odustajale, jer su navijači sa strane dobacivali i govorili ma ne možeš stići do cilja. Na kraju je pobijedila ova slaba žaba. Svi su bili začuđeni. Kako ona? I na kraju utvrde da je gluhava. Da nije čula ove navijače sa strane koji su obeshrabljivali. Zbog toga dragi mladiću i ti postavi svoj cilj i kreni naprijed bez obzira na povike sa strane.
Molim Allaha dž.š., da našu mladost sačuva grijaha, uputi je ka vjeri, učini je našom snagom i našim ukrasom te da nas Svojom milošću sve zajedno uvede u džennet, AMIN!